Ova Hrvatska po svemu je nadmašila '98. Vatreni idu u mirovinu

Ova Hrvatska po svemu je nadmašila '98.  Vatreni idu u mirovinu
Foto: EPA

SLAVNA 1998. godina konačno odlazi u nogometnu povijest. Bronca više nije najveći uspjeh hrvatskog nogometa, ekipa Luke Modrića izborila je finale SP-a i skinula pritisak s njegove generacije. Vatreni su u mirovini, ali kakva je usporedba igrača iz 1998. i 2018. na klupskom planu?

 Analizirali smo i uspoređivali igrače po linijama kako bismo došli do zaključka koja generacija je talentiranija i renomiranija. Pritom smo u obzir uzeli najčešće postave s oba Svjetska prvenstva, a kao pokazatelj uspješnosti posljednju sezona uoči turnira, ona 1997/98., odnosno 2017/18. Parametri su nastupi, golovi i trofeji te starost kao pokazatelji toga koliko je svaka od generacija blizu svog vrhunca.

STAROST

Prema najavama i očekivanju, ove ekipe su u Francusku, odnosno u Rusiju stigle kao posljednja prilika generacije. Hrvatska je 1998. prosječno bila stara 29,5 godina, dok je u Rusiji za pola godine mlađa. I tada je, kao i danas, bilo vrlo izgledno da će neki od ključnih igrača odigrati svoje posljednje Svjetsko prvenstvo, a da su i dalje blizu igračkog vrhunca. U Francuskoj su to bili Ladić s 35 godina (i dalje najstariji Hrvat na SP-ima), Aljoša Asanović (32 godine) te Šuker, Prosinečki, Soldo i Štimac koji su imali 30 godina. Opravdano je pretpostaviti da za 4 godine u Kataru na vrhuncu više neće biti Subašić (33 godine), Modrić (32), Mandžukić (32), Strinić (30) te Rakitić (30), a upitni su i Vida te Perišić s 29 godina. Ipak, Hrvatska za razliku od '98. ima bolju perspektivu i hrpu mladih igrača koji tek trebaju dati najbolje reprezentaciji – Rebić, Kramarić, Jedvaj, Ćaleta-Car, Pjaca i Vlašić predvodnici su nove, talentirane generacije hrvatskih reprezentativaca.

NASTUPI/ GOLOVI/ KLUBOVI/TROFEJI

Nastupi su bitna kategorija jer uz kvalitetu nekog kluba govore o važnosti određenog igrača u njemu. Jedanaest Vatrenih iz 1998. godine upisalo je 338 nastupa, što iznosi 30 utakmica u prosjeku. Dalićevi Vatreni ih imaju čak 408, odnosno prosječno čak 7 više. Pritom treba napomenuti kako su svi iz sadašnje generacije igrači u stranim klubovima, dok su Ladić i Prosinečki sve svoje nastupe zaradili u HNL-u, gdje se ipak mnogo lakše nametnuti. Asanović je zbog neigranja promijenio klub i imao tek 19 utakmica u nogama, dok su Štimac i Bilić jedan dio sezone proveli izvan terena zbog ozljeda i upisali 22, odnosno 24 nastupa. U ovoj generaciji tek Strinić ima problema s minutažom s obzirom na to da je upisao skromnih 18 nastupa za Sampdoriju. Ipak, svaki od preostalih igrača osim Ante Rebića (28) ima 30 ili više nastupa. Pri tome se izdvajaju Subašić s 40, Mandžukić s 42, Modrić i Lovren s 43 i nevjerojatni Rakitić s 55 nastupa. U generaciji '98. tek je 5 igrača prešlo brojku od 30 nastupa u sezoni: Ladić, Soldo, Stanić, Jarni i Šuker. Ipak, u nečemu je generacija '98. bitno bolja, a to su golovi. U 70 nastupa manje zabili su 55 golova, 10 više od sadašnje generacije. To najviše mogu zahvaliti raspucanom Šukeru (15 golova) i Prosinečkom (11 golova), dok su u ovoj generaciji gotovo svi igrači imali debelo ispodprosječne sezone u tom segmentu. Mandžukić je dao 10 golova u 42 nastupa i time predvodi ovu generaciju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Postava iz '98., odnosno klubovi u kojima su igrali Ladić, Bilić, Soldo, Štimac, Stanić, Asanović, Boban, Prosinečki, Jarni, Vlaović, Šuker (s desna na lijevo u svakoj liniji)

Kada bismo radili usporedbu po klubovima, vidjeli bismo kako su Dalićevi izabranici ostvarili više minuta u dominantnijim klubovima. Tako Hrvatska ima svoje predstavnike u svakoj od triju najjačih španjolskih ekipa, prvaku Italije, viceprvaku Europe Liverpoolu, drugoplasiranom „Francuzu“ Monacu te Interu koji je na kraju ipak stigao do Lige prvaka. S druge strane, Ladić i Prosinečki su pripremu za SP odradili u HNL-u, Asanović je s Napolijem ispao iz lige, Boban je s Milanom završio 10. i time popravio rezultat za jedno mjesto u odnosu na prethodnu sezonu, dok se Bilićev Everton spasio od ispadanja u zadnji čas. O nadmoći ove generacije govore i trofeji – prvih 11 osvojilo je 7 trofeja. Pritom je Modrić ponovno uzeo Ligu prvaka, gradski rival Vrsaljko drugi europski trofej, Rebić njemački kup, a Rakitić i Mandžukić po dvostruku krunu. Generacija iz 1998. naoko ne zaostaje puno s 5 trofeja, ali izuzmemo li duplu krunu Ladića i Prosinečkog s Dinamom, trofej je uzeo tek Šuker u Realu – ponovno Ligu prvaku. Dobar indikator su i konačni plasmani na prvenstvenoj ljestvici. Osim Ladića i Prosinečkog u Dinamu, tek su se Soldo sa Stuttgartom i Šuker s Realom plasirali u Ligu prvaka, oboje kao 4. na ljestvici. S druge strane, svi osim Strinića izborili su europska natjecanja dogodine. Od tih 10 igrača, tek će Vida i Rebić zaigrati u Europa ligi ako ostanu u svojim klubovima, dok će svi ostali Hrvati iz prvih 11 igrati Ligu prvaka.

Postava iz 2018., odnosno klubovi u kojima igraju Subašić, Vrsaljko, Lovren, Vida, Strinić, Perišić, Rakitić, Brozović, Modrić, Rebić, Mandžukić (s desna na lijevo u svakoj liniji)

Dakle, Hrvatska iz 2018. nije slučajno napravila ono što je za 1998. ostao san.

Ova generacija ima više nastupa, igra u boljim klubovima, igra u bitnijim utakmicama i zbog toga ima i više iskustva te osvaja više trofeja. Ovaj uspjeh nije slučajnost, a ni iznenađenje u usporedbi s generacijom iz Francuske - ova Hrvatska je izrazito moćna skupina igrača.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara