Foto: AFP

CLEVERSON GABRIEL CORDOVA, u Europi je ove sezone poznatiji po nadimku Cleo, ali ponajprije po "gerdmilerovskom" skoru od osam golova (od ukupno 13 Partizanovih) u šest utakmica pretkola Lige prvaka!

> Tijek utakmice Anderlecht - Partizan 2:2 (2:3 nakon izvođenja jedanaesteraca)

Od Dinamu dobro poznatog Pjunika, preko Helskinkija, pa do Modrima još poznatijeg Anderlechta, nosio je 25-godišnji Brazilac Partizan kroz pakao i čistilište pretkola sve do raja Lige prvaka.

Nekoliko dana nakon što su izgubili najboljeg Partizanovca u povijesti, Stjepana Bobeka, navijači  uživaju u novoj ikoni, kojoj se nudi i srpsko državljanstvo i poziv u reprezentaciju a on na Constant Vanden Stocku pobožno gleda Grobare dok manirom Marija Mandžukića ljubi grb na dresu iz kojeg će se uskoro prodati.

Kampanja koja je pokrenuta ima osnova, ako ne u trajanju Cleovog boravka u Srbiji, onda barem u učinkovitosti i isplativosti koju je pokazao, za razliku od njegovog sunarodnjaka Sammira, kojeg se već godinama svim silama gura Biliću pod skute, iako je tankoćutni fantazist proigrao tek nakon par godina u Zagrebu i Hrvatskoj, ali ni danas, kada ga se neumjereno slavi, ni blizu tako dobro i na tako bitnim utakmicama kao njegov sunarodnjak koji kruh zarađuje u pečalbi 400-tinjak kilometara istočno.

Kao i Sammir, Cleo je ponikao u Atletico Paranaenseu, ali nije imao sreću da nađe tatu Zdravka koji će ga filhom zvati i filati ga stotinama tisuća eura, pa se okušao u portugalskom niželigašu Olivais e Moscavideu odakle je otišao na posudbu u Zvezdu. Prije godinu dana u Partizan ga je usmjerio Ranko Stojić, nekadašnji golman tog kluba i Dinama a danas menadžer. Partizanovce je igrač koji je prošle sezone zabio 22 gola (od toga 6 u Europi) koštao 400 tisuća eura.

Nakon što je ovog ljeta izrešetao mreže od Erevana do Bruxellesa i Partizan uveo u Ligu prvaka, smiješnom se čini cifra prečesto citiranog transfermarkta od 1.8 milijuna eura, na koju je navodno narasla Cleova vrijednost od prošlog ljeta.

Partizan dobio Ligu prvaka u gradu gdje je izgubio finale Kupa prvaka

Razumljivo je zašto smo najveći dio teksta o Partizanovom podvigu posvetili Cleu, jer da nije bilo njega, ne bi Partizan iščekivao ždrijeb Lige prvaka i nalet milijuna na račune nego bi se bakćao s nekim svojim "Đerom".

Nakon dvostruke drame u Beogradu i Bruxellesu (dva puta po 2:2), dramatika je dosegla vrhunac penalima kojih je jednak broj ušao u vrata i završio van njih, pri čemu se igrači Anderlechta pucali otprilike kao Dinamovi protiv Šerifa, pa se Partizanu nije osvetilo balkansko opuštanje i katastrofalno drugo poluvrijeme u kojem su ispustili veliku prednost od 2:0 a nije im naudilo ni disanje na škrge i što su u produžecima jedva stajali na terenu dok su pored njih jurili Lukaku, Suarez i ekipa i veliko, najveće slavlje je moglo početi.

Prije 34 godine Partizan je na Heyselu od Reala izgubio finale Kupa prvaka, natjecanja koje se od današnje Lige "prvaka" razlikovalo po tome što su do '90-ih u njemu igrali samo prvaci. Partizan je tada postao prvi klub iz Istočne Europe kojem jeuspjelo plasirati se u finale KEP-a.

Podvig je izveo i prije sedam godina, kada je, kao i večeras, na penale izbacio klub kojeg Dinamo nikako nije mogao - Newcastle i ušao u Ligu prvaka (izbacili su Svrake i '98 u Kupu pobjednika kupova, godinu dana nakon što su Englezi eliminirali Dinamo). Partizan je tada dobio najtežu moguću grupu: Real prepun Galacticosa, Mourinhov Porto koji je sezonu prije osvojio Kup Uefa, a na kraju te će biti i prvak Europe i Olympique Marseille, koji če na kraju 2003/04 biti finalist Kupa Uefa.

Partizan doma nije izgubio ni jednu utakmicu; s Realom su igrali 0:0, a Porto i Olympiakos su u Beogradu izvukli po bod (1:1), a sezonu poslije uspjeha u Ligi prvaka, Partizan je u Kupu Uefa dogurao do proljeća u Europi!

Zašto ističemo sve ovo, kao i to što su u Ligu prvaka prošli Basel, Hapoel, a sutra će Žilina i Rosenborg ili Copenhagen, a ni Young Boys nisu bez šansi?

Zato da se svaki put kad vam maksimirska braća Grimm predstave novog Calella, Andersona ili Papa ili počnu pričati kako smo mi mali i u Ligu prvaka ne možemo, a plasman u Europa ligu trebamo slaviti kao blagdan ili kad njihov antipod iz poljudske školjke najboljeg igrača što mu se nudi da potpiše doživotni ugovor otkanta uz riječi "Ne možeš ti voljeti Split koliko bi mi tebe voljeli prodati".... sjetite Partizana i Clea.