HRVATSKA nogometna reprezentacija poražena je od Engleske 2:1 na Wembleyju u utakmici Lige nacija. Unatoč porazu, Hrvatska je pružila znatno bolju predstavu nego u prethodnom međusobnom susretu, a posebno se istaknula igrom u prvom dijelu utakmice.

Utakmicu je za Index analizirao bivši hrvatski reprezentativac Jurica Vranješ (46), koji je upisao 26 nastupa za Hrvatsku, a tijekom karijere igrao je, među ostalima, za Bayer Leverkusen, Stuttgart i Werder Bremen. Vranješ je pohvalio igru Hrvatske i posebno izdvojio Martinu Baturinu, ali i oštro kritizirao pogrešku Ivana Smolčića kod jedanaesterca.

Kako vam se činila Hrvatska protiv Engleske?

Izgledalo je jako dobro, pogotovo na početku. Ne sjećam se kada smo protiv neke reprezentacije iz samog vrha toliko dominirali kao u prvom poluvremenu, posebno u prvih 20 ili 25 minuta. Podsjetilo me to na naše najbolje dane, kada su zajedno igrali Kovačić, Brozović i Modrić, kada smo bili na vrhunskoj razini i protivnike ubijali posjedom. I to još na njihovom terenu.

Stvarno smo jako dobro krenuli, a onda smo primili pogodak i Engleska je nezasluženo povela. Dogodile su nam se dvije nepotrebne pogreške. Engleska nije pokazala ništa posebno. Mislim da smo svi prije utakmice imali u glavi mogućnost da se ponovi onakav potop kao u prošlom susretu, pogotovo zato što smo igrali kod njih. Međutim, nismo bili ni blizu toga. Dapače, bili smo i bolji.

Kada se sve pogleda, osim rezultata i glupe pogreške kod jedanaesterca, bilo je to jako pozitivno i obećavajuće za budućnost. Posebno me raduju igrači koji su dobili priliku.

Izbornik je rekao da Modrić nije započeo utakmicu zato što nam je jako važan i susret protiv Češke. Slažem se s time, ali mislim da smo istovremeno dobili priliku vidjeti kako Hrvatska izgleda bez Luke. On će prije ili kasnije završiti reprezentativnu karijeru, a sada smo pokazali da možemo dobro igrati i bez njega. Nametnuli su se neki drugi igrači i to je jako važno.

Baš sam vas htio pitati o Modrićevoj ulozi u reprezentaciji. Kako je vidite dalje i kako vam se činio nastup Josipa Mišića, koji ga je zamijenio u početnoj postavi?

Mišić je zamijenio Modrića, ali mislim da se izbornik pritom malo prilagodio i Englezima. Odlučio se za nešto defenzivnijeg igrača na poziciji zadnjeg veznog, a Mišić je to jako dobro odradio.

Osim jednog udarca s 25 ili 30 metara, nije imao previše akcija prema naprijed, ali to je njegova igra. Tko ga poznaje, zna kakav je igrač. Vjerujem da je izbornik od njega tražio da širimo igru dok se ne otvori prostor i on je svoj posao vrlo korektno obavio. Naravno, ne znamo točno kakve je zadatke dobio.

S druge strane, Modrić je ulaskom odmah pokazao vrhunsku kvalitetu. Odigrao je dvije ili tri odlične lopte prema Pašaliću. Što se njegove uloge tiče, ona je upravo onakva kakvom je izbornik opisuje. Luka mu je sve. On je vođa, kapetan i čovjek koji drži momčad na okupu.

Tu je da pomogne mlađim igračima, da uz njega rastu i uče. Prije svega, da vide kako se ponaša profesionalac koji je u nogometu ostvario praktički sve što se može ostvariti. Dok god Modrić ima volje igrati i dok se ponaša na način na koji se ponaša, svaki izbornik može biti sretan što ga ima u momčadi.

Spomenuli ste grešku kod jedanaesterca. Hrvatska već dugo ima problema s branjenjem prekida. Kako objašnjavate da se takve pogreške stalno ponavljaju?

Gledao sam taj jedanaesterac i poslije utakmice, kao što uvijek gledam sažetke, pogotke i pojedine situacije po deset ili petnaest puta. Ne mogu se oteti dojmu da su to pogreške koje se ne bi smjele događati na ovoj razini.

Svaki igrač koji je prošao akademiju Osijeka, Dinama, Hajduka, Rijeke ili bilo kojeg drugog kluba, pa čak i drugoligaša, već u pionirima uči kako se postavljati kod kornera. To su osnove koje se tada usvajaju. Pioniri više ne rade takve pogreške.

Pogledajte što je Smolčić napravio. On uopće nije gledao loptu prilikom izvođenja kornera, nego je gledao samo igrača kojeg čuva i pritom je potpuno pogrešno stajao. Moraš biti postavljen poluotvoreno, tako da istovremeno vidiš svog igrača i onoga koji izvodi korner. Moraš pratiti situaciju i reagirati. Smolčić je bio potpuno okrenut leđima. To je bilo potpuno nenogometno postavljanje i onda se, naravno, dogodi pogreška.

Druga stvar koju nikako ne mogu shvatiti jest ponašanje igrača u vremenu VAR-a. Imamo VAR već pet, šest godina, pa i više. Igraš na razini Lige prvaka, reprezentativac si i znaš da je oko terena trideset kamera. Znaš da će se svaka situacija u kojoj nekoga povučeš rukama u kaznenom prostoru pregledavati osam ili deset puta. I onda si svejedno dopustiš da nekoga povlačiš. Još se nakon toga buniš i podižeš ruke kao da ništa nisi napravio.

Čitam komentare da povlačenje nije bilo dovoljno intenzivno. Ma, jedanaesterac je čist kao suza! Netko je rekao da protiv Engleza takav jedanaesterac ne bi bio dosuđen. Ne slažem se, bio bi dosuđen jedanaesterac za potpuno istu stvar.

Nemaš što povlačiti protivničkog igrača u kaznenom prostoru. Prvo imamo pogrešno postavljanje, kakvo ne rade ni pioniri, a onda povlačenje u situaciji u kojoj znaš da te snima milijun kamera. Pokraj tebe je sudac i sve se vidi. Ne mogu shvatiti da si igrač na toj razini to dopusti. Teško mi je to objasniti, a da ne upotrijebim neku grublju riječ.

Joško Gvardiol također je dobio dosta kritika, posebno zbog reakcije kod pogotka. Ipak, dobar dio javnosti smatra da on za reprezentaciju ne igra na istoj razini kao u klubu. Kako to objašnjavate?

U povijesti smo imali dosta igrača koji su bili odlični u klubovima, a u reprezentaciji nisu pružali jednako dobre igre. Međutim, ja tu ne bih previše kritizirao Gvardiola.

Po meni su Gvardiol i Vušković, uz Baturinu, koji je bio naš najbolji igrač, odigrali najbolje utakmice. Naravno da se gledaju pogreške, kao što se sada gleda i Smolčićeva, ali Smolčić nije odigrao kvalitetnu utakmicu, dok je Gvardiol, po meni, odigrao korektno.

Kod pogotka mu je lopta došla u posljednjem trenutku nakon što je prošla Vlašiću kroz noge. Nemaš tu previše vremena za reakciju. Da je Gvardiol malo drugačije reagirao ili da je Livaković uspio obraniti taj udarac, nitko ne bi ni spominjao tu situaciju. Ali tako je to u nogometu. Iz pogrešaka nastaju golovi. Da nema pogrešaka, ne bi bilo ni pogodaka.

U klubu je uvijek lakše igrati jer si stalno sa svojom momčadi. Šest ili sedam dana pripremaš utakmicu, treniraš s istim igračima i svi znaju svoje zadatke. U reprezentaciju dođeš tri ili četiri dana prije utakmice i nemaš vremena za neke velike treninge.

Drugačije je kada se pripremaš za veliko natjecanje pa imaš dvadesetak dana ili mjesec dana zajedničkog rada. Međutim, u ovakvim reprezentativnim terminima, kada ste zajedno pet do deset dana, jako puno ovisi o dnevnoj formi. Rekao bih da je to 80 posto. Možeš biti najbolji igrač Manchester Cityja, ali napraviš jednu ili dvije pogreške u reprezentaciji i odmah te svi kritiziraju.

Naravno da se Gvardiolove pogreške posebno primjećuju jer znamo koliko je kvalitetan. Nemamo puno igrača njegove razine. Ne želim reći da njegove pogreške nisu važne samo zato što je Gvardiol. Naravno da jesu, a vjerujem da je on prvi koji ih ne želi napraviti.

Ali treba pogledati cijelu situaciju. Je li ono doista bila isključivo njegova pogreška ako mu je lopta došla u posljednjem trenutku? Bilo je i ranijih pogrešaka, ali, Bože dragi, i drugi igraju nogomet.

Kada mi zabijemo pogodak, i neki je protivnički igrač prethodno pogriješio. Pogledajte samo kako je engleski igrač jučer glavom vraćao loptu vrataru i nije vidio Sučića. Sada će ga Englezi vjerojatno kritizirati zbog toga, spašava ga samo to što su na kraju pobijedili 2:1, a on je izborio i jedanaesterac.

Pogreške se događaju svugdje. Zato treba gledati cijelu utakmicu, a ne samo jednu situaciju. Gvardiol je vrhunski igrač. Među naša je tri najbolja nogometaša i među pet najboljih igrača Manchester Cityja. Tu za mene nema puno rasprave.

Spomenuli ste Martina Baturinu kao najboljeg hrvatskog igrača protiv Engleske. Kako komentirate njegov nastup? Čini se da polako, ali sigurno postaje jedan od nositelja reprezentacije.

Baturina je jako napredovao u Comu. U početku je imao problema, kao što ih ima većina naših igrača kada odu u inozemstvo. Često su oni kvalitetniji od nekih igrača koji su već u tim klubovima, ali treba im vremena da se prilagode tempu i intenzitetu lige. Nije isto igrati HNL i igrati u Italiji, Njemačkoj ili Engleskoj.

On je prošao to razdoblje prilagodbe, dočekao priliku, iskoristio je i ostao miran. Como igra jako dobro, a Baturina je postao jedan od važnijih igrača te momčadi. Posebno je napredovao u duelima i igri jedan na jedan u sredini terena. Sada može napraviti višak, pogotovo protiv fizički snažnijih i viših protivnika.

Pogledajte samo kako se jučer izvlačio Andersonu. Ima nisko težište, baš kao Modrić i Kovačić, i zato je tako dobar u situacijama jedan na jedan. Kada se protiv njega nađe viši igrač poput Andersona, teško mu je dovoljno brzo spustiti se i reagirati na njegove pokrete.

Kada jednom ili dvaput tako prođeš protivnika, pogotovo na utakmici protiv Engleske, dobivaš dodatno samopouzdanje. Ali događa se još jedna važna stvar. Protivnički igrači počinju te respektirati. Shvate da ih možeš izbaciti jednim potezom i više ne žele riskirati da ispadnu smiješni. Zato ti ostavljaju više prostora i ne napadaju te toliko agresivno.

To je respekt koji Modrić i Kovačić imaju već godinama. Kada oni imaju loptu u nogama, protivnici dobro razmišljaju hoće li ih napasti. Sjetite se Xavija i Inieste u Barceloni. I oni su imali takav status. Protivnici su znali da će, ako krenu na njih, vrlo lako ispasti iz igre. Ali moraš zaslužiti taj status. Vidjeli smo i jučer, kada je Modrić ušao, da ga protivnici nisu toliko napadali dok je imao loptu. Znaju što im se može dogoditi.

Baturina je na putu da stekne takav respekt i jučer je to pokazao. Mislim da ga svi već vidimo kao jednog od igrača koji bi u budućnosti trebali preuzeti štafetu od Modrića i Kovačića. Uz njega je tu i Petar Sučić, koji je također odigrao jako dobru utakmicu. To su igrači na kojima bismo trebali temeljiti reprezentaciju sljedećih deset ili dvanaest godina i zahvaljujući kojima možemo ostati na visokoj razini.

Kako vam se čini situacija na poziciji napadača? To je možda i najotvorenija pozicija u reprezentaciji.

Kada pogledam Matanovića, Budimira i Belju, rekao bih da su to gotovo isti profili igrača. Nemamo različite tipove napadača kakve smo nekada imali u generacijama Šukera, Bokšića, Mandžukića i Olića.

Ova trojica međusobno su dosta slična. Netko je možda deset posto bolji u jednoj stvari, netko ima bolji skok, netko više trči i pritišće protivnika, a netko je tehnički malo kvalitetniji. Ali nitko ne odskače toliko da bismo mogli reći kako mora biti standardan. Nažalost, trenutačno nemamo izrazitu devetku kakvu smo nekada imali.

Spomenuo sam Šukera, Bokšića, Mandžukića i Olića. To su bila četiri potpuno različita igrača. Sada imamo trojicu koji su vrlo slični i zato će izbornik imati težak posao pri odabiru.

Moram priznati da mi je u cijeloj toj priči velika enigma Ivanović. On je, po meni, moderna devetka. Možda tehnički još nije potpuno izgrađen, ali ima sve druge predispozicije.

U reprezentaciji zapravo nije ni dobivao priliku na toj poziciji. Više ga se koristilo na krilu.

Da, njega se uglavnom guralo na krilo, da probija protivničku obranu. Međutim, meni je on prava devetka. Naravno, za ovu razinu moraš biti kompletan napadač, a možda on još nije došao do te razine.

Moguće je i da se ne sviđa Slavenu Biliću kao opcija. To je stvar izbornikove procjene. On sada vidi ovu trojicu kao najbolje opcije, ali meni su oni, manje-više, isti tip igrača. Zato mislim da je izbor prije svega pitanje forme.

Možda tu trebamo malo više gledati Belju. U Dinamu je zabio 40 golova. Netko će reći da je hrvatska liga slaba, ali za napadača su najvažniji golovi. On ih ima 40 i možda bi baš mogao dobiti priliku protiv Češke. Utakmica se igra u Osijeku. Ne kažem da bi trebao igrati zato što je iz Osijeka. Naravno da ne smije biti nikakvih povlastica. Ali možda se okolnosti poklope pa baš on dobije priliku.

Postoji li još neki igrač izvan reprezentativnog kruga za kojeg smatrate da bi mogao pomoći Hrvatskoj?

Svi mi dobro poznajemo naše igrače koji nastupaju diljem Europe. Prije svega, za utakmicu protiv Češke vraća nam se Perišić, što će našoj igri donijeti dodatnu dimenziju. Vjerojatno će i Modrić započeti utakmicu, a protiv Češke smo, naravno, favoriti.

Kada razmišljam o igračima koji trenutačno nisu u reprezentaciji, nema baš nekoga tko mi odmah pada na pamet. Ipak, jedan mi je igrač u posljednjih nekoliko mjeseci privukao pozornost. Josip Brekalo jako dobro igra u Herthi. Kapetan je momčadi, jedan od njezinih najboljih igrača i predvodi je prema vrhu. Prvi su na ljestvici i imaju jedanaest utakmica bez poraza.

On je krilni igrač i možda bi mogao biti zanimljiva opcija. Naravno, sve ovisi o tome kakvu formaciju izbornik želi igrati. Protiv Engleske nismo igrali s klasičnim krilima. Međutim, ako bismo se odlučili na sustav s krilnim napadačima, Brekalo bi mi bio među prvim igračima koje bih razmotrio za poziv.