IVAN PERIŠIĆ ima 37 godina i još je uvijek najopasniji hrvatski nogometaš. U reprezentaciji koja se već godinama pokušava odmaknuti od ovisnosti o svojoj zlatnoj generaciji upravo je jedan od njezinih najstarijih članova i dalje igrač koji najlakše stvara višak, dolazi u priliku i proizvodi konkretan učinak.

To je posebno zanimljivo zbog rasprave koja Hrvatsku prati nakon svakog reprezentativnog ciklusa. Dio javnosti godinama traži pomlađivanje momčadi i smanjivanje uloga igračima koji su daleko od svojeg fizičkog vrhunca. Luka Modrić već je zagazio u peto desetljeće života, Andrej Kramarić i Ante Budimir u drugoj su polovici tridesetih, a u ranijim ciklusima ista su pitanja pratila Domagoja Vidu i Dejana Lovrena.

Hrvatska je i na Svjetskom prvenstvu 2026. bila među starijim reprezentacijama turnira, pa je pitanje smjene generacija ostalo jedno od najčešćih kada se govori o njezinoj budućnosti. Za gotovo svakog senatora reprezentacije može se otvoriti rasprava o tome je li došlo vrijeme da njegovu ulogu preuzme netko mlađi. Za Perišića je tu raspravu puno teže voditi.

I dalje ključan igrač

Nedostatak pravih krilnih igrača jedna je od najčešćih tema u hrvatskoj reprezentaciji. Perišić je godinama sam bio u svojoj ulozi, dok je Dalić suprotno krilo krpao napadačima ili veznjacima. Sad se pojavio i Marco Pašalić. On je igrač sjajnog udarca, vrlo je okomit i opasan, ali Perišić je i dalje jedini ofenzivac Hrvatske koji u kontinuitetu radi razliku.

Na Svjetskom prvenstvu asistirao je na otvaranju grupe protiv Engleza, a njegova najbolja partija stigla je u šesnaestini finala. Protiv Portugala je u međusobnom dvoboju pojeo Joaa Cancela. Zabio je jedini gol Hrvatske na toj utakmici, a asistirao je i kod poništenog gola u sudačkoj nadoknadi.

Koliko znači ovoj vrsti, dobro zna i Slaven Bilić. Protiv Češke stavio ga je na beka, ali mu je dao izrazito ofenzivnu ulogu, a Perišić je bio stalna napast i asistirao kod gola Pašalića za pobjedu. Protiv Španjolaca pomaknut je na krilo, a i odatle je savršeno naciljao Diona Drenu Belju za prvijenac Plavog 9 u reprezentaciji.

Hrvatska ima talenta, ali nema igrača kakav je Perišić

U posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj je stasalo nekoliko ozbiljnih talenata. Martin Baturina igra u životnoj formi u sjajnom Comu i sve je važniji u reprezentaciji. Karijera Luke Sučića nakon jednogodišnjeg zastoja opet se razvija u dobrom smjeru, a Petar Sučić lažnjakom i ulaskom iz drugog plana uvijek može napraviti nered u suparničkoj obrani.

No, uz sav talent koji Hrvatska ima, i dalje nema igrača Perišićeva profila. Nekoga tko će, kao u nekoliko situacija protiv Češke i Španjolske, tražiti izolaciju protiv suparničkog beka, stalno ga napadati i tražiti ulazak u završnicu.

On hrvatskom napadu daje direktnost kakvu bez njega ni izbliza nema. I danas, s 37 na leđima, jedan je od rijetkih igrača u reprezentaciji koji u završnici može zaprijetiti i driblingom, i centaršutom, i šutom.

I u PSV-u prkosi godinama

Ništa od toga nije ograničeno samo na reprezentaciju. Perišić s 37 godina i dalje ima važnu ulogu i u PSV-u, momčadi koja se bori za naslov prvaka Nizozemske i igra Ligu prvaka. U prvih sedam prvenstvenih nastupa ove sezone zabio je dva gola i jednom asistirao.

Prošla sezona još je uvjerljiviji dokaz njegove dugovječnosti. Perišić je za PSV odigrao 38 utakmica, postigao osam pogodaka i upisao 13 asistencija. Peter Bosz nastavio mu je vjerovati unatoč godinama, a njegov odnos prema hrvatskom veteranu odavno je prerastao u javno divljenje.

"U njegovim godinama posebno je ono što može donositi iz tjedna u tjedan. To što ponovno pokazuje čista je kvaliteta", rekao je Bosz nakon jedne od Perišićevih odličnih utakmica prošle sezone.

Nekoliko mjeseci kasnije ponovno ga je izdvojio kao primjer ostatku momčadi. Govoreći o njegovoj vrijednosti za PSV, naveo je njegovu radnu etiku, prehranu, odnos rada i odmora te nogometnu inteligenciju i poručio da mlađi igrači od njega mogu jako puno naučiti.

Pohvale i u klubu i u reprezentaciji

Perišić je već ranije dobio i službeno priznanje u Nizozemskoj. U svibnju 2025. proglašen je najboljim igračem mjeseca Eredivisie nakon što je u četiri prvenstvene utakmice sudjelovao u šest golova, zabio ih pet i jednom asistirao. Tada je protiv Fortune Sittard postao i najstariji igrač PSV-a koji je zabio hat-trick u Eredivisie.

Sličan status ima i u reprezentaciji. Zlatko Dalić još ga je prošle godine nazivao jednim od najboljih hrvatskih igrača i isticao koliko ga impresionira to što u tim godinama i dalje trenira i igra na takvoj razini.

Slaven Bilić otišao je još korak dalje. Na početku svojeg novog mandata poručio je da bi, kada bi mogao, klonirao Perišića i stavio ga na oba boka. Perišić je na to odgovorio rečenicom koja možda najbolje objašnjava zašto i dalje traje: "Želim napredovati, nema života na staroj slavi."

Životinja koja je i dalje ključ za Hrvatsku

Sve to još je impresivnije kada se uzme u obzir da je Perišić relativno nedavno prošao kroz jednu od najtežih ozljeda u karijeri, puknuće prednjeg križnog ligamenta koljena koje je doživio u Tottenhamu. Mnogi se igrači nakon takve ozljede u njegovim godinama više nikada ne vrate na staru razinu. Perišić se vratio i ponovno postao jedan od ključnih igrača i u klubu i u reprezentaciji.

Dio odgovora krije se i u njegovu odnosu prema vlastitom tijelu. Perišić je nogometni spartanac. Dok drugi s odmora objavljuju fotografije s plaže i bazena, on godinama oduševljava navijače snimkama treninga, trčanja, rada u teretani i priprema za novu sezonu.

On je definicija životinje u nogometnom žargonu - igrač koji je svoju nevjerojatnu dugovječnost izgradio radom, disciplinom i opsesivnom brigom o fizičkoj spremi.

U hrvatskoj se javnosti reprezentacija ponekad promatra gotovo kao servis za razvoj i afirmaciju mlađih igrača. Ali reprezentacija nije omladinska škola. U njoj trebaju igrati najbolji koje Hrvatska u tom trenutku ima, bez obzira na datum rođenja. Dok god Perišić ovako igra, rasprava o njegovim godinama promašuje bit.

Perišić je još jednom prevario biologiju, nogometnu logiku i sve nas koji smo očekivali njegov pad. S 37 godina ne izgleda kao ostatak neke prošle Hrvatske koji reprezentacija još nije uspjela zamijeniti. Izgleda kao igrač kojeg Hrvatska ni danas nema čime zamijeniti.