MIRALEM PJANIĆ je tijekom karijere imao nekoliko nezaboravnih trenutaka, kao što je plasman na Svjetsko prvenstvo s BiH, osvajanje Serie A ili gol kojim je izbacio Real Madrid iz Lige prvaka, ali ništa nije proslavio kao prelazak u Barcelonu. Sa suzama u očima grlio je svog oca i nazdravljao dok je poznati bh. pjevač Šerif Konjević ponavljao refren pjesme Sin. No nepunih godinu dana nakon emotivnog slavlja, otpisan i izviždan u katalonskom klubu, odletio je za Istanbul i potpisao za Bešiktaš da oživi karijeru.

Svoju eru u redovima turskog velikana počeo je jako dobro, ali veliko je pitanje hoće li mu se narednog ljeta pružiti prilika da ponovno zaigra u klubu koji cilja najveće trofeje. Pjanić će u travnju proslaviti 32. rođendan, a skoro svi europski velikani su već krenuli u smjenu generacija i teško će posezati za igračima poput njega. 

Transfer iz snova pretvorio se u noćnu moru

Njegov boravak u Barceloni pretvorio se u košmar, utakmice je počinjao na klupi, gdje je uglavnom dočekivao i posljednji sučev zvižduk. Trener Ronald Koeman mu nije objašnjavao u čemu je problem, samo ga je prekrižio, donekle i osramotio jer ga je znao slati na zagrijavanje i ne uvesti u igru. 

Pjanić je bio svjestan da ga po dolasku u Barcelonu proteklog ljeta ne čeka bajna situacija. Neprestano se pisalo da klub ima ogromna dugovanja, Lionel Messi je tražio odlazak, čekalo se imenovanje novog predsjednika, a bilo je izvjesno da će doći i do velikih promjena u igračkom kadru i na trenerskoj klupi, gdje je tada sjedio Quique Setien.

Veliki problem za Pjanića bilo je i nezadovoljstvo navijača zbog njegovog dolaska nakon što je postalo jasno da ga klub prvenstveno dovodi zbog financijskog fair-playa (FFP). 

Barcelona je 31-godišnjeg Pjanića kupila za 60 milijuna eura uz dodatnih pet milijuna eura koji se mogu isplatiti kroz razne bonuse. U suprotnom pravcu, 25-godišnji Arthur otišao je u Juventus za odštetu od 80 milijuna eura s uračunatim bonusima.

Prodajom Arthura Barcelona je mogla prikazati profit u iznosu od 52 milijuna eura, čime je znatno povećala šanse da bez kazne prođe polaganje računa UEFA-i zbog FFP-a. S druge strane, dovođenje Pjanića nije veliki minus jer će se novac od njegova transfera obračunavati sve do 2024. godine, koliko traje njegov ugovor. 

Nakon što su brojni mediji pisali o toj temi, još više se povećala frustracija Barceloninih navijača kojima je ionako smetalo što je Pjanić šest godina stariji od Arthura i što kvalitetom ne odskače u odnosu na Brazilca.

Unatoč svim problemima koji su ga čekali po dolasku u Barcelonu, Pjanić je bio spreman na rizik jer je igranje u katalonskom divu bilo njegov dječački san.

"Nisam potpisao za Barcelonu da bih otišao nakon samo jedne sezone. Potpisao sam s ciljem da ispišem povijest u klubu koji je bio moj cilj cijeli život", kazao je Pjanić tijekom prošle sezone, za njega najgore u karijeri.

Bio je svjestan rizika, ali i svoje kvalitete

Nitko ne može reći da je njegova želja bila nerealna ni da svojom kvalitetom ne pripada razini Barcelone. Iza sebe je imao četiri titule talijanskog prvaka i finale Lige prvaka iz 2017. godine. Četiri puta je uvršten u najbolju momčad Serie A i jednom u idealni sastav Lige prvaka. Imao je brojke koje su govorile da svojim playmakerskim sposobnostima zaslužuje mjesto u Barceloni i bilo je sasvim očekivano da će prihvatiti težak izazov te otići u voljeni klub.

Osim ljubavi prema klubu i vjere u svoje kvalitete, Pjanić je vjerojatno smatrao da u veznom redu Barcelone neće imati veliku konkurenciju. Bilo je sigurno da ne može uzeti mjesto Frenkieju de Jongu i Sergiju Busquetsu, ali je izgledalo će uz njih činiti neizostavni trio u veznom redu jer je klub na tim pozicijama mogao računati još samo na mlade igrače poput Ilaixa Moribe (18), Pedrija (18), Riquija Puiga (21), Carlesa Alene (23), kao i Sergija Roberta (28), koji se nije činio kao dovoljno kvalitetna konkurencija.

Ipak, upravo je jedan od navedenih igrača vjerojatno bio ključni razlog zašto je Ronald Koeman po dolasku na trenersku klupu tako hladno otpisao Pjanića, a to je Pedri, izvanredni mladić koji se pokazao kao najveće otkriće kluba, zbog čega je bio neizostavan igrač Španjolske na proteklom Euru.

Pedri je sezonu 2019./2020. proveo u Barceloni B i nitko nije mogao ni pretpostaviti da će on za samo godinu dana s cijenom od 80 milijuna eura postati najskuplji tinejdžer na svijetu i igrač koji će u polufinalu Eura tijekom 90 minuta protiv Italije imati 55 točnih od 55 upućenih pasova.

"To je ubijalo moje samopouzdanje"

Pedri je od početka prošle sezone bio redovan starter u Barceloni, dok je Pjanić samo u skupini Lige prvaka dobivao šansu od prve do zadnje minute. U La Ligi je tijekom prvih 13 utakmica počeo samo jednu, a čak pet ih je odgledao s klupe. Bosanac se mogao tješiti da su na slabu minutažu utjecale slabo odrađene pripreme jer je po dolasku u Barcelonu bio zaražen koronavirusom, ali kako je vrijeme odmicalo, situacija se nije popravljala. 

"Došlo je do točke kada sam počeo igrati manje i tada su stvari postale komplicirane. A kada bih igrao, bilo je teško fizički i mentalno jer to je ubijalo moje samopouzdanje, nisam imao komunikaciju s Koemanom. To je bilo čudno jer trener je onaj koji govori tko igra, a tko ne igra, ali postoje različiti načini kako to odraditi. Ja sam igrač koji može prihvatiti sve, ali uvijek volim da se stvari kažu licem u lice. Ispalo je kao da se ništa nije dogodilo i kao da je meni 15 godina", rekao je Pjanić nedavno za Marcu.

U takvom stanju odlazak iz Barcelone bio je neizbježan, posebno nakon što klub zbog velikih dugovanja nije mogao zadržati ni Messija. Pjanić se povezivao s povratkom u Serie A, najviše s Juventusom, ali torinski klub u veznom redu ionako ima gužvu, kao i velike financijske gubitke zbog koronavirusa. Tako je i ta opcija propala, pa je Barcelona u posljednji čas Pjanića poslala na posudbu u Bešiktaš.

Za Pjanića to možda nije sjajno rješenje, ali je mnogo bolje od ostanka u Barceloni. U Turskoj će biti glavna zvijezda, nositelj momčadi, i imat će zagarantiranu minutažu, a kvalitete je već pokazao u debiju, kada je upisao prelijepu asistenciju, te u Ligi prvaka, gdje je u porazu od Dortmunda (2:1) bio drugi najbolje ocijenjeni igrač na terenu prema SofaScoreu.

Povratak na najveću scenu bio bi iznenađenje

No Pjanić i nema drugog izbora nego da u Bešiktašu nastavi pružati vrhunske izvedbe, a veliko je pitanje hoće li i to biti dovoljno za povratak na najveću scenu narednog ljeta.

Ne postoji primjer nekog europskog velikana koji je pojačanje tražio u turskom prvenstvu, gdje europske zvijezde odlaze tek pred kraj karijere. Rijetki su primjeri igrača, poput Didiera Drogbe, koji su nakon boravka u Turskoj ponovno dobili šansu u klubu koji se bori za najveće trofeje, ali i slavni napadač se u Chelsea vratio tek kao zamjena za Diega Costu.

Pjanićev slučaj je drugačiji od svega što je Turska vidjela i zato je teško procijeniti što će ga čekati narednog ljeta. On tamo nije otišao iz ljubavi prema klubu, kao Mesut Ozil u Fenerbahče, ili da pred kraj karijere u paklenoj atmosferi zarađuje veliki novac, kao Wesley Sneijder ili Falcao, već da je oživi. Ali, kako će u travnju proslaviti 32. rođendan, vrlo su male šanse da će za njim krenuti neki od najvećih europskih klubova, što je vjerojatno njegov cilj.

Od Barcelone, s kojom ima ugovor do ljeta 2024. godine, sigurno nije odustao, ali tamo mu se šansa može otvoriti samo ako Koeman u međuvremenu napusti klub i ako novi trener bude spreman skloniti 33-godišnjeg Busquetsa jer su De Jong i Pedri sadašnjost i budućnost kluba.

Stoga bi povratak na veliku scenu bio velika pobjeda za Pjanića, ali sada se čini da bi boravak u Bešiktašu mogao biti njegovo dugoročno rješenje.