GORDON BANKS rođen je 30. prosinca 1937. u Sheffieldu, a preminuo 12. veljače 2019. u Madeleyju u engleskom Staffordshireu. Bio je engleski nogometni vratar koji je u dvadeset godina profesionalne karijere odigrao 679 klupskih utakmica i skupio 73 nastupa za reprezentaciju Engleske, s kojom je 1966. postao svjetski prvak i ušao u povijest kao jedan od najvećih vratara svih vremena.

Odrastao je u radničkom kvartu Tinsley u Sheffieldu u obitelji skromnih primanja. Otac je s vremenom otvorio ilegalnu kladionicu, što je donijelo nešto više novca, ali i tragediju u obitelj. Njegov teško pokretni brat bio je meta razbojnika koji su ga napali kako bi mu oteli novac iz kladionice i on je od zadobivenih ozljeda preminuo.

Banks je vrlo rano napustio školu, sa samo petnaest godina, kako bi radio kao pomoćni radnik kod lokalnog trgovca ugljenom, što mu je, uz težak fizički posao, ojačalo gornji dio tijela i poslužilo kao neobična priprema za vratarsku karijeru.

Od dna do vrha

U nogomet je praktički ušao slučajno. Igrao je za amatersku momčad Millspaugh, u koju je uskočio kad se na jednu utakmicu nije pojavio vratar, a klupski trener ga je prepoznao na tribinama jer je znao da je branio za školsku momčad Sheffielda. Ubrzo je dobio šansu i u Rawmarsh Welfareu u amaterskoj ligi, iako su debakl od 12:2 i nova domaća utakmica bez pobjede brzo završili njegovu epizodu u tom klubu.

Vratio se u Millspaugh i nastavio raditi fizičke poslove kao građevinski pomoćnik, ali je istovremeno privlačio pažnju skauta. Chesterfield ga je uočio 1953. godine i pozvao na probu u juniorsku momčad. Nakon šest utakmica dobio je poluprofesionalni ugovor i branio za drugu momčad u Centralnoj ligi, gdje je u sezoni primio čak 122 gola, što govori više o razini momčadi nego o njegovoj kvaliteti.

Tijekom služenja vojnog roka boravio je u Njemačkoj i s pukovnijskom momčadi osvojio Rhine Cup, a s juniorima Chesterfielda stigao je do finala FA Youth Cupa 1956. protiv slavnih Busbyjevih beba iz Manchester Uniteda.

Legendarne obrane

Za prvu momčad Chesterfielda debitirao je u studenome 1958. u trećem razredu engleskog nogometa, a već iduće ljeto prelazi u Leicester City za sedam tisuća funti. U Leicesteru se relativno brzo nametnuo kao prvi vratar i do početka šezdesetih postao oslonac momčadi koja je igrala u prvoj ligi. Za Leicester je nastupio u četiri velika finala, dva puta gubio finale FA kupa i osvojio Liga kup 1964., još jednom stigavši do završnice tog natjecanja 1965. godine.

Unatoč statusu reprezentativnog vratara i svjetskom naslovu iz 1966., Leicester ga je 1967. odlučio prodati Stoke Cityju za pedeset tisuća funti. U dresu Stokea doživio je najveći klupski uspjeh, naslov u Liga kupu 1972., jedinom velikom trofeju u povijesti tog kluba. I dalje je bio prvi izbor i u klubu i u reprezentaciji sve do teške prometne nesreće u listopadu 1972. u kojoj je izgubio vid na desno oko, što je praktički značilo kraj njegove karijere na najvišoj profesionalnoj razini u Engleskoj.

Za reprezentaciju Engleske debitirao je 1963. i do 1972. skupio 73 nastupa. Njegov vrhunac bio je Svjetsko prvenstvo 1966., na kojem je branio u svakoj utakmici i pomogao Engleskoj da osvoji jedini naslov svjetskog prvaka u svojoj povijesti. Četiri godine kasnije, na Svjetskom prvenstvu u Meksiku 1970., izveo je možda najpoznatiju obranu svih vremena, kada je nevjerojatnim refleksom skinuo udarac glavom Peléa u utakmici protiv Brazila. Ipak, zbog želučane infekcije nije branio u četvrtfinalu protiv Zapadne Njemačke, u kojem je Engleska ispustila vodstvo i ispala s turnira.

Nastavio braniti s jednim zdravim okom

Nakon nesreće u Engleskoj se više nije mogao natjecati na istoj razini, ali karijeru je produžio u Sjedinjenim Državama. Za Fort Lauderdale Strikerse u sjevernoameričkoj NASL ligi branio je 1977. i 1978., a 1977. je proglašen vratarom godine i imao najbolji obrambeni učinak u ligi, iako je branio samo s jednim zdravim okom. 

Banks je tijekom karijere osvojio niz individualnih priznanja. Proglašen je igračem godine po izboru engleskog udruženja sportskih novinara 1972., a čak šest puta bio je izabran za vratara godine u izboru FIFA-e. Međunarodni institut za nogometnu povijest i statistiku svrstao ga je na drugo mjesto među vratarima dvadesetog stoljeća, odmah iza Lava Jašina, što dodatno potvrđuje koliko je bio cijenjen u svjetskom nogometu.

Unatoč svjetskoj slavi, život mu nije bio lak. Od teškog, radničkog djetinjstva obilježenog obiteljskom tragedijom i fizički iscrpljujućim poslovima, preko borbe za mjesto u niželigaškim klubovima, do nesreće koja mu je oduzela vid na jedno oko, Banks je iznova pokazivao iznimnu mentalnu snagu. Zbog kombinacije skromnog podrijetla, radne etike i grandioznih uspjeha na najvećoj sceni smatra se jednim od najcjenjenijih i najvoljenijih vratara koje je nogomet ikada imao.