Povijesni dan za hrvatski nogomet: Na terenu smo vidjeli da je Mamić gotov

Povijesni dan za hrvatski nogomet: Na terenu smo vidjeli da je Mamić gotov

Foto: Slavko Midžor/Pixsell

GDJE ste bili 10. ožujka 2018.? Zapamtite, jer to je povijesni dan za hrvatski nogomet, kada se pokazalo da nastupa nova era.

Možda jednako povijestan kao i 4. srpnja 1998. kada je Hrvatska u Lyonu pobijedila Njemačku 3:0 za polufinale SP-a. Svi znamo gdje smo i s kim gledali tu utakmicu.
 
Na Maksimiru i Poljudu vidjeli smo do sada nemoguće situacije 
 
19 godina i osam mjeseci kasnije, dogodila se epohalna subota. U razmaku od svega nekoliko sati i na samo dvije utakmice 25. kola HNL-a vidjeli smo dvije do tog dana nemoguće situacije. Točnije, više njih. 
 
Prvo je u terminu za ručak Dinamo "ugostio" vlastitu filijalu Lokomotivu. HNS-ovo dopuštanje incestuoznog odnosa ovih klubova koji su dijelili i dijele apsolutno sve; trenere, igrače, dužnosnike, službeni mail, možda je najgori od brojnih dokaza skandaloznosti i neregularnosti HNL-a. 
 
Do ove subote, 26 od 27 međusobnih susreta ovih "dvaju" klubova u prvenstvu završeni su pobjedama Dinama. Savršenu statistiku Dinama s Podružnicom kvari dakle jedna utakmica. Red je posjetiti na taj povijesni presedan. Dogodio se prije četiri godine, a utakmica Filijale i Matice završila je 1:1. Lokomotiva je do 90. minute vodila, ali tada je Dinamo izjednačio golom Alena Halilovića. Za Lokose je zabio Marko Pjaca kojeg će na kraju te sezone Dinamo "kupiti" od Lokomotive, dakle od samog sebe. Kada se već sjećamo Alena Halilovića, prije godinu dana za Lokose je protiv Dinama igrao njegov rođak Tibor. Sve dakle ostaje u obitelji. Osim što bodovi uvijek idu starijem bratu, posebno kada se bori za naslov. Raritetni remi zbio se u sezoni kada je već odavno osigurao naslov. Zato smo prošle, napete sezone, u kojoj čuda možda jesu bila moguća, ali je trebalo napraviti sve da do njih ne dođe, na utakmici Lokomotive i Dinama gledali ovo.
 
Jedini put kada Dinamo nije pobijedio Lokomotivu, za nju je zabio Pjaca, pa ga je onda Dinamo kupio od samog sebe. Tako je dakle bilo sve do povijesnog 10. ožujka 2018. 
 
I ove subote svi su se u Dinamovu internom derbiju kladili na prijelaz iz jedan u dva
 
I toga dana znalci su se kladili u najgorem slučaju na dobri, stari prijelaz iz dva u jedan, zajamčenu zabavu za privid neizvjesnosti kada su u pitanju utakmica Dinama i njegove filijale.
 
I ta povijesna subota krenula je kao i svaka druga. Lokomotiva je povela već u 9. minuti i to iz penala, prilikom kojeg nitko od dinamovaca nije prosvjedovao, čak ni folklorno. Dinamo je izjednačio već u 24. i činilo se da sve ide svojim tokom. Čak se nismo previše uzbudili ni kada je Kastrati u 44. gostima donio novu prednost, 1:2. 
 
Ali dokaz da se sprema nešto povijesno dao se naslutiti u 60. minuti. Lokomotiva tada iz drugog penala povećava na 3:1. Do kraja je premalo da bi potpuno raspadnuti Dinamo stigao preokrenuti, pa makar s druge strane bio klub s kojim dijeli sve, od maila do golmana. 
 
Gledajući meč, već nakon pola sata bilo je jasno da Dinamovi igrači stoje na terenu, čekajući da izgube meč, a trener Cvitanović postane bivši. Njihova pomirenost sa sudbinom i izostanak ikakve reakcije međutim nisu ništa novo ni skandalozno. 
 
Više nije ni Svevišnji, ni svemogući
 
Zato što smo se proteklih desetak godina nagledali situacija kao što je ta, da igrači nakon medijske pripreme "odrade" trenera Dinama i izbornika Hrvatske, a sve po diktatu Svevišnjeg.
 
Ove subote međutim, pokazalo se da On, pritisnut teretom optužnica i istraga više nije ni Svevišnji ni svemoćni.
 
Jer kako bi se inače moglo desiti da sudac na utakmici Dinamo - Lokomotiva dosudi dva penala za "goste"? Da to napravi sudac Marko Matoc koji je prije četiri godine suspendiran do kraja sezone jer je teško oštetio Hajduk kod Slavena. Isti sudac je ove sezone, prije manje od pola godine, skrojio sastav Rijeke za derbi u Maksimiru. Tako što je ključnim igračima aktualnog prvaka protiv Osijeka pokazao žute kartone koji su ih eliminirali za utakmicu s Dinamom.
 
To je dakle glavna i povijesna vijest Dinamova internog klupskog derbija prošle subote.
 
Nije senzacija da je Lokomotiva pobijedila Dinamo, još manje da su igrači sabotirali trenera
 
Nije vijest ni senzacija što je Lokomotiva prvi put u povijesti pobijedila Dinamo, još manje da su igrači Matice tankirali protiv Filijale kako bi loši trener postao bivši.
 
Vijest i senzacija je što su "sazrele okolnosti" da se takvo nešto dogodi. 
 
I to u trenutku kada Dinamo ovim porazom teško kompromitira već gotovo proslavljeni naslov.
 
Ni par sati kasnije i 400 kilometara dalje, novi dokaz da svjedočimo povijesnom danu za hrvatski nogomet.
 
Na isteku utakmice Hajduk - Istra i pri rezultatu 2:2, sudac Dalibor Mlakar pomoćniku signalizira da se igraju četiri minute sudačke nadoknade.
 
Bajka na Poljudu za one koji vjeruju u bajke
Tekst se nastavlja ispod oglasa
 
Jasno je koji od suparnika juriša prema pobjedničkom golu koji je postao višestruko važniji nakon spomenutog Dinamova poraza, a koji suparnik očajnički čuva veliki bod i odugovlači. 
 
Hajduk svim silama napada, gađa prečke, stative i golmana gostiju Ivešu, ali dodano vrijeme je prošlo. I onda, u 96. minuti na ubačaj pred gol Istre skače Hajdukov golman Karlo Letica i zabija pobjednički gol, bajkoviti zgoditak za sva vremena. 
 
Mladog vratara slave hajdukovci širom svijeta zato što je postigao gol vrjedniji od desetaka ostalih jer njime se Hajduk vratio u borbu za naslov. 
 
Do kraja prvenstva je puno, čak 11 kola, a Dinamo ima samo šest bodova prednosti. Pišemo "samo" jer donedavno neprikosnoveni lider je u slobodnom padu i navedena prednost daleko uvjerljivije zvuči, nego što je njeno realno značenje. S druge strane, Hajduk je u naletu, napumpan samopouzdanjem zbog Leticina epohalnog gola.
 
I dok Hajduk slavi, igrači Istre koji su se grčevito borili za bod u borbi za opstanak, napadaju suca Mlakara zašto je produljio utakmicu i nakon isteka nadoknade koju je sam odredio. 
 
Ovdje ćemo podsjetiti na to kako je sudac koji je prošle subote postao "Hajdukov Maksimović", sudio u veljači i kolovozu 2016. 
 
Kako je sudac koji je protiv Istre postao "Hajdukov Maksimović", sudio prije dvije godine?
 
Tada je posljednjeplasirani Zagreb ugostio vodeći Dinamo i u trenucima kada se "lomila utakmica", a rezultat bio 1:1, prelomio ju je sudac. Dinamov Šovšić primio je loptu u kaznenom prostoru domaćih i nakon kontakta sa zagrebašem Matićem pao. Glavni sudac Dalibor Mlakar bez zadrške pokazuje na penal, iako je odmah bilo očito ono što je naknadno pregledavanje snimke samo potvrdilo - Šovšić se spotaknuo o Matićevu nogu.
 
Zagrebov igrač bio je u posjedu lopte, Dinamov mu je gurnuo nogu između njegovih i pao. Pritom je očito da Zagrebov igrač, fokusiran na loptu, uopće ne vidi Dinamova koji ga napada i koji udara u njegovu nogu. Ako ćemo s razlogom biti ironični, ovo je mogao biti penal jedino za Zagreb i to da se navedeno dogodilo u Dinamovu kaznenom prostoru. 
  
U ovoj situaciji dakle suci se ne mogu zagrnuti plaštom njihova legendarnog "slobodnog uvjerenja", niti pogrešku pravdati "odlukom koju treba donijeti u tisućinki sekunde", ili "krivim procjenama koje su uvijek prisutne kada odlučuje ljudski faktor". Također, ovo nije ni "penal koji se svira u Italiji", pa čak ni jedan od onih koje nazivamo "prestrogo dosuđenima". Ovo je sramota. 
 
Jedanaesterac koji je Mlakar u dosudio za aktualnog prvaka protiv Zagreba u Kranjčevićevoj i tako lideru omogućio preokret, pobjedu i komotniji ostanak na vrhu, izazvao je podsmijeh apsolutno svih; kibica, navijača, novinara, ali i službenog sudačkog eksperta: 
 
"Nema govora o saplitanju. Igrač Zagreba je prvi postavio svoju nogu ispred lopte, njegova lijeva noga je ispred lopte, nakon toga igrač Dinama pokušava doći do lopte i sapliće o suparnikovu nogu, tako da nema govora o penalu. Na prošlom seminaru Uefe Pierluigi Colina je apostrofirao građenje lopte oko igrajućeg prostora, ali ovdje je Mlakar krivo primijenio to uputstvo. A ako ćemo ovakve kontakte suditi kao kazneni udarac, na ovoj utakmici ih je bilo 50-ak, nije bilo dosljednosti kod suđenja."
  
Ne trebate biti Oko sokolovo da registrirate očito. Nije ih eto bilo 50-ak nego jedan, ali i taj je bio itekako vrijedan jer Dinamu je omogućio pobjedu na gostovanju koje je bilo mnogo teže nego što se očekivalo, ali zahvaljujući "slobodnom sudačkom uvjerenju" lakše je disao pred derbi, gostovanje drugoplasirane Rijeke.
 
U kolovozu iste godine u Hajduku su bjesnili na Mlakara jer je Osijeku priznao izjednačujući gol za konačnih 1:1 nakon očitog prekršaja na Kaliniću, golmanu Bilih.
 
Leticin gol je senzacija, ali još veća je kako je do nje došlo
 
Dvije godine kasnije, vijest je i senzacija što je Hajduk pobijedio Istru golom svog golmana u 96. minuti nakon isteka sudačke nadoknade.
 
Ali daleko veća vijest i senzacija je što su "sazrele okolnosti" da se takvo nešto dogodi. 
 
Da suci koji su dosad teško oštećivali Hajduk, nakon čega su mu poklanjali utješne i nebitne penale protiv Cibalije i Zagreba, sada tom istom klubu produljuju utakmicu dok ne zabije gol za ulazak u bitku s Dinamom za naslov prvaka. 
 
Mamić je gotov, ali...
 
Naravno, gazda hrvatskog nogometa koliko god bio u silaznoj putanji i dalje se grčevito bori za ostatke donedavne svemoći i svevlasti i neće se ni ovaj put predati tek tako.
 
Ali, proces njegovog pada neumitno je počeo. Vidjeli smo to na Maksimiru i Poljudu 10. ožujka 2018. 
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara