GIAN PIERO GASPERINI dobro je poznato ime svima koji prate Serie A, iako je tek sad u 61. godini Talijan rođen u regiji Pijemont, u gradiću pokraj Torina, dobio svjetsku dimenziju. Gasperini je radikalan je i ustrajan, a to se vidjelo i dok je bio mlad igrač koji je deset godina igrao da dođe do prve lige. I uspio je, s Pescarom 1987. godine, a u karijeri je odigrao skoro 500 utakmica.

Kao trener, Gasperini je pomrsio je planove brojnim elitnim ekipama i trenerima. U dvoboju s Atalantom u Ligi prvaka (srijeda, 21 sat) velika prijetnja Dinamu nalazi se na klupi.

Trener nastao u nižim ligama 

Gasperini je bio sasvim prosječan igrač. Iako je potekao u Juventusovoj školi nogometa uz Paola Rossija, njegova igračka karijera nije bila naročito uspješna. Gotovo cijeli igrački život proveo je u niželigaškom talijanskom nogometu, a tek s 29 godina je kao igrač Pescare i prvak Serie B osjetio čar prve lige, u kojoj ni on ni njegovi klubovi nisu ostavili bitnijeg traga. Indikativan je, podatak da je Gasperini u 468 utakmica postigao tek jedan jedini gol, iako je bio vezni igrač. 

Ali njegovo iskustvo u nižem rangu talijanskog nogometa izrazito ga je definiralo kao trenera, što je i sam naglašavao kada je dospio u fokus javnosti. Italija je sedamdesetih i osamdesetih godina bila utočište obrane "na čovjeka", koju će kasnije zamijeniti dominantna ideja zonske obrane, koja je svoj vrhunac doživjela sa Sacchijevim Milanom. Ipak, Gasperini je odlučio postati radikalan. U revoluciji koja je cjelokupni talijanski nogomet okrenula prema čuvanju prostora, on je ostao dosljedan ideji čuvanja čovjeka. I baš je takvom kontrarevolucijom stigao do svojih najvećih trenerskih uspjeha i priznanja. 

Hrvatski panker mu je produžena ruka 

Gasperini se vratio na "mjesto zločina", u Juventus, gdje je nakon okončanja igračke karijere punih devet godina upijao znanje vodeći mlađe Juventusove kategorije i čekajući pravi trenutak. Već u prvom trenerskom angažmanu doživio je uspjeh, kada je Crotone uspio uvesti u drugu ligu. Filozofijom igre osvojio brojne igrače, a nama najbliži primjer je Ivan Jurić. Bivši hrvatski reprezentativac, panker na terenu i van njega, koji danas vodi Veronu, spremno će priznati da je većinu svojih trenerskih ideja usvojio baš od Gasperinija. Isto tako, Gasperini je hrvatskog veznjaka često isticao kao svoju produženu ruku na terenu. Njega će kasnije povesti sa sobom u Genou, a isti klub će 20-ak godina kasnije baš poveznicu s Gasperinijem naglasiti kao ključnu dok je dvaput vraćao Jurića na klupu.

Milito je srušio Bayern i finalu Lige prvaka i zahvalio Gasperiniju 

Nakon tri sezone Gasperini je prešao na višu stepenicu, ali uspjeh je ponovno bio instantan - već u prvoj sezoni uveo je Genou u Serie A. Dvije godine kasnije ostvario je jedan od najvećih uspjeha u povijesti kluba i uveo ih u Kup UEFA, zahvaljujući petom mjestu u ligi. U Genoi mu je najpoznatija igračka figura bio Diego Milito. Argentinski napadač vratio se u Genou nakon tri sezone, a kao glavni motiv povratka navodio je napredak koji u taktičkom smislu nudi Gasperinijev sustav. Milito je te sezone zabio čak 24 gola, a godinu dana kasnije će kao devetka Intera srušiti Bayern u finalu Lige prvaka i dobiti konačnu potvrdu svoje vrijednosti. 

Slično kao i Militovu, Gasperini je tih godina doslovno oživio karijeru Thiaga Motte, također ključnog Interovog igrača u pohodu na naslov europskog prvaka. 

Superzviijezde Italije 

Trenerska sudbina u malim talijanskim klubovima zbog financijske nesigurnosti nikad nije stabilna pa se Gasperini nije dvoumio kada je stigao poziv Intera, koji je tek trebao provesti rekonstrukciju kadra koji je poharao Italiju i Europu. Rezultat? Blamaža i otkaz nakon pet utakmica u nizu bez pobjede, od čega je u četiri upisao poraz. 

Kasnije se u neformalnim krugovima talijanskih medija proširila priča kako je Moratti Gasperiniju dao mandat na Mourinhovo inzistiranje, ali ta priča nikad nije do kraja potvrđena. Kao glavni razlog za kraj navodila se strogost u zahtjevima u igri, koju tadašnja ekipa Intera, emocionalno i psihološki opterećena bremenom superzvijezda, nikako nije mogla prihvatiti. 

Rezultat koji je Gasperini ostvario u Atalanti je, nema druge riječi, veličanstven. Već u prvoj sezoni dolaze do četvrtog mjesta i plasmana u Europa ligu, a sjajan posao koji je radio kulminirao je lani kada je Atalanta uzela treće mjesto Serie A i plasirala se u Ligu prvaka, prvi put u povijesti. Uzmemo li u obzir vrijednost kadra (oko 250 milijuna eura), Atalantin plasman u Ligu prvaka vjerojatno je najveće iznenađenje protekle sezone. Čak 11 klubova Serije A izdvaja na plaće više od njih. Inter, koji su ostavili iza sebe, na plaće troši gotovo 400 % više od njih. Nitko nije s toliko malo napravio toliko puno.

Više od rezultata impresionira način na koji je Gasperini do njega stigao. Agresivan i visok presing donio je Atalanti tri pobjede protiv Napolija u dvije sezone, premda su Napolitanci jedna od najboljih ekipa Europe kada je riječ o igri u posjedu i iznošenju lopte. Atraktivna igra u sustavu 3-4-3 s puno rotacija, brzim prijenosom lopte i velikim brojem napadača u završnici učinio ju je drugom najefikasnijom ekipom u Italiji, s obzirom na to da je Juventus postigao (samo) jedan pogodak više. 

Gasperini je gotovo sve što je napravio u karijeri izgradio na tome da je bio čisti kontrast svojoj okolini. Inzistirao je na obrani čovjek na čovjeka kada se to smatralo iznimno zastarjelim i besmislenim konceptom, a uspjehe je uvijek ostvarivao u malim klubovima s kojima je igrao "kako ne bi trebao". Umjesto naglaska na čvrsti blok i destrukciju, njegove momčadi uvijek su nastojale igrati ofenzivan nogomet, s puno inovacija koje nisu uspjeli implementirati ni treneri s puno jačim kadrom. 

Atalanta i prije toga Genoa tako su postale "mali klubovi koji su igrali kao veliki". Gasperini je s tog aspekta kontrarevolucionar, i progresivni trener koji se čvrsto držao tradicije sve dok je nije vratio na najveću scenu. Kadar koji će preksutra istrčati na Maksimir možda je mnogima relativno nepoznat, ali pripazite što radi čovjek na njihovoj klupi.