Rađa objasnio zašto je Jugoplastika najbolja svih vremena

Rađa objasnio zašto je Jugoplastika najbolja svih vremena
Foto: Euroleague.net, Screenhot YouTube

6. TRAVNJA 1989. košarkaška povijest počela se pisati iznova. U Munchenu Jugoplastika je pobijedila Maccabi i prvi puta postala je prvak Europe. Te večeri započela je serija nepobjedivosti koja je momčad s Gripa u samo tri godine pretvorila i u službeno najbolju europsku košarkašku momčadi svih vremena. Split je širom svijeta poznat po sportašima koje je iznjedrio, ali jedna generacija učinila je taj grad sportski besmrtnim. Bila je to Jugoplastika, europska košarkaška dinastija.

> ZAPAMTITE IME JUGOPLASTIKA! Rađa je istrčao kontru i zakucao svom silinom, a Boris Mutić izgovorio je riječi za povijest

Dino Rađa, jedan od ključnih igrača te generacije, na svom Facebooku objasnio je zašto je Jugoplastika bila tako dominantna i kroz nekoliko slikovitih priča obrazložio je razloge njene dominacije.

Rađin post prenosimo u cijelosti.

''Jugoplastika Split- najbolja ekipa 20-og stoljeća.

Kad smo se razilazili, Božo je reka dvi rečenice. Zapamtite ove 4 godine. Nikad vam više neće biti tako dobro. I bija je u pravu. Igrali smo mi svi u dobrim ekipama, ali se slažemo jednoglasno. Božo je bija u pravu. Kako je došlo do svega toga. Iza te slavne ekipe bila je uprava koja je to vodila. Od Ante Njegovana predsjednika, Jerkova, Bibe, Milasa, Sabalića i ostalih. Svi su radili zajedno. Jedan od boljih poteza naravno iza dovođenja Bože je bilo dovodjenje Duška Ivanovića. Vrhunski igrač koji se idealno uklopija, ali ja mislin da je veća korist bila ona druga ljudsko odgojna. On je bija pravi primjer profesionalca. Nikad nije izlazija vanka i živija je povučeno. To me impresioniralo kod njega više od igračkog dijela. Trenira je 100% uvik i bija je jako cijenjen od strane svih.

Peras je u vrime Dražena bija stalno uspoređivan s njime. Božo ga je u početku drza dosta na klupi dok nije zadovoljija njegove principe. Igrat na basket protiv njega je bilo nevjerovatno iskustvo. Istuka bi te ka vola u kupusu i za dobit ga si mora izvući maksimum od sebe. Vrlo važno u ciloj priči je bilo šta san svaki dan na treningu mora ić protiv Sobina, Joze i Savića. Moraš bit igrač kad te oni gaze svaki dan. Uz to Sobin je u petorci samnom igra važnu ulogu u ekipi. Uvik je uzima na sebe boljeg visokog i meni olakšava stvari.

Sreto je bija moj najbolji prijatelj u to doba. Vrlo podcijenjen od strane svih osin nas iz ekipe jer nisu ni blizu poznavali njegovu košarkasku genijalnost. Totalno je bija podređen ekipi i nije mu bilo teško odigrat utakmicu s jednin šuten. Samo da se dobije. Bija je specijalac pogotovo za Dražena. Njega je dovodija do ludila faulovima u napadu. Njegova zamjena je bija Luka Pavičević, inače još jedan iz famozne Bormio 87’ generacije. Aramis Naglić također jedan bitan lik za tu ekipu kako na terenu, tako van terena. S njime samo zajebancija. Kakva smo bili ekipa govori i podatak da Peco Naumovski, kasnije najbolji igrač Europe nije moga kod nas niti u ekipu ući. Imali smo sriće isto tako da u prvim godinama stasamo uz Dukana, Poljaka i Vučicu. Burić, Čizmić, Lovrić i Tomić su također odrađivali svoje momente. Kosta Jankov, Joža i dr. Bratanić su bili neizostavni dio tima.

Sad s ove distance tek vidin veličinu te ekipe. Bili smo svugdi docekani ko Beatlesi. Aplauz, ovacije od dvorane do dvorane. Skenderija nakon osvajanja titule prvaka u Munchenu posebno ostaje u sjećanju. Veci aplauz nama nego Bosni domaćinu. Dan danas svi mi međusobno smo jako dobri prijatelji. Fala svima ne samo na tim godinama. RESPECT.''

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara