Simeone je u pravu. Ovo pravilo hitno treba mijenjati
"OVO što ću sada reći, reći ću i na sljedećem sastanku trenera UEFA-e. Mislim da je nepravedno to što smo imali 30 minuta produžetaka da zabijemo tri gola u gostima. Liverpool to uopće nije imao. Imali smo još 30 minuta da zabijemo gol, a Liverpool nije. To nije pošteno", rekao je Diego Simeone nakon što se njegova momčad plasirala u četvrtfinale Lige prvaka pa dodao:
"Pravilo nam je bilo naklonjeno, ali nas može koštati u budućnosti. Liverpool je imao 30 minuta manje za postizanje gostujućeg gola. To je pogrešno", zaključio je trener Atletica.
Međutim, nije stvar samo produžetka nego i pravila gola u gostima općenito. Zapitajmo se: je li to danas dobra stvar ili tek anakrona ostavština kojoj je istekao rok trajanja?
Kako je uopće uvedeno to pravilo?
Pravilo datira u sami početak europskih natjecanja 1965. godine kada ga je UEFA inicijalno uvela u Kup pobjednika kupova, a u sljedećim godinama i u druga natjecanja pod njezinom ingerencijom. Zanimljivo je spomenuti da je zagrebački Dinamo bio prvi i te sezone jedini klub koji se tim pravilom okoristio kad je 1966./1967. uvedeno u Kup velesajamskih gradova. Naime, u drugom kolu izgubio je u Škotskoj od Dunfermlinea 4:2 (dva gola zabio je Alex Ferguson), a na Maksimiru je pobijedio 2:0 i tako prošao dalje.
Razlog uvođenja pravila bio je prilično jednostavan; prevelika prednost domaćeg terena. U to je doba samo 16 posto svih utakmica u europskim kupovima završavalo pobjedom gostujuće momčadi. Svaki minimalni poraz, a tu spada čak i 2:0, bio je sasvim prihvatljiv s obzirom na to koliko je značajna bila prednost domaćeg terena. Kako bi gostujuće ekipe stimulirala na bilo kakvu taktiku koja ne bi bila čisti bunker, UEFA se odlučila na pravilo gola u gostima.
Danas je situacija nešto drugačija…
Uvjeti su potpuno drugačiji, a pravilo opstaje
Dobar dio toliko izražene prednosti domaćeg terena, pogotovo u Ligi prvaka, poništeno je nizom mjera koje se mogu opisati u jednoj riječi - standardizacija. Nekoć, razlika između terena na Highburyju i onog na Camp Nouu bila je gotovo 30 metara. Uz potpuno drugačije uvjete i na samom travnjaku te veliki utjecaj oborina i temperature, bilo je gotovo pa opravdano reći kako su, ovisno o podneblju, na snazi dva različita sporta.
Danas, Liga prvaka igra se sve redom na savršenim poluhibridnim travnjacima, dužine 105 i širine 68 metara. Uvjeti za igru su svugdje gotovo pa identični, a i metode transporta postale su puno udobnije i sigurnije. U takvim uvjetima, omjer ostvarenih bodova kod kuće i u gostima na gotovo svim razinama vrhunskog nogometa je otprilike 58-42, slično kao i u drugim profesionalnim sportovima.
Imajući sve to na umu, još je prije 10 godina Arsene Wenger poslao jasnu poruku: "Taktička vrijednost gostujućeg pogotka dosegla je preveliku važnost. Danas je 0:0 kod kuće dobar rezultat – učinak je sasvim suprotan od onoga koji je na početku postojao i pravilo nagrađuje momčadi koje se dobro brane na svom terenu", objasnio je tada francuski stručnjak.
Zašto onda pravilo opstaje?
Ako je jasno da je riječ o anakronizmu koji danas djeluje čak i kao štetna mjera po atraktivnost nogometa, pitanje je zašto to pravilo nije davno ukinuto. Ta mjera je više tehničke naravi i ne bi utjecala na samu logiku igre pa se ta promjena čini prilično bezbolnom.
Međutim, ukidanje tog pravila dovelo bi dosta utakmica do faze produžetka, pri čemu bi domaćin imao doista 30 minuta više kod kuće i time dobio nepravednu prednost. Alternativno, mogli bi se odmah pucati i 11-erci, što bi vjerojatno ionako bila najbolja opcija.
Vjerojatno će se u budućnosti stvari i promijeniti upravo na taj način, ali kako je često slučaj s promjenama pravila, niti ovo ne dolazi brzo. U svakom slučaju, kako sada Simeone, tako i nekoć Wenger, bili su u pravu, treba samo pričekati i pravu reakciju UEFA-e.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati