SREDINA je dvijetisućitih. Internet se tek budio, videozapisi su se učitavali sporo preko ranih web-stranica i foruma, a internetom je počela kružiti snimka koja će zauvijek promijeniti borilački sport.

Mjesto radnje je obično, zaraslo dvorište u predgrađu Miamija. Kamera je mutna, amaterska. S jedne strane stoji momak spreman za ulični boks. S druge strane izranja mitsko biće. Čovjek građen poput grčkog boga isklesanog od kamena, potpuno obrijane glave, s ogromnom, gustom crnom bradom. Izgledao je kao da je pobjegao iz akcijskog filma ili stripa.

Nekoliko sekundi kasnije, taj je čovjek jednim brutalnim desnim krosom suparnika poslao na spavanje, ostavivši mu duboku posjekotinu iznad oka. Tada je rođen mit. Svijet je upoznao Kimba Slicea.

Iza zastrašujuće brade i šaka koje su lomile čeljusti u prašnjavim dvorištima Floride, skrivao se Kevin Ferguson. Čovjek kojem je većina života bila surova, gladna borba za goli opstanak.

Katastrofa koja je sve promijenila

Kevin je rođen 1974. godine na Bahamima, ali se s majkom ubrzo preselio u West Perrine, jedan od najopasnijih i najsiromašnijih kvartova Miamija. Mladost mu je bila klasična priča američkog geta, odrastanje u bijedi, preživljavanje na ulici i stalno dokazivanje. Ipak, Kevin je imao dar. Bio je nevjerojatan atlet. U srednjoj školi Miami Palmetto igrao je američki nogomet kao sjajan middle linebacker i imao je realne izglede za veliku karijeru.

Možda bi tako i bilo da 1992. godine uragan Andrew nije pomeo Floridu, uništio njegovu obiteljsku kuću i skratio mu ključnu sportsku sezonu. Mnoge ponude za stipendije su nestale u vihoru katastrofe. Ferguson je završio na samom dnu, jedno vrijeme doslovno živeći u svom Nissanu Pathfinderu iz 1987. godine, kupajući se u oceanu i perući tuđe automobile za sitniš.

Kasnije je uspio upisati studij kriminalistike i igrati na sveučilištima Bethune-Cookman i University of Miami, ali teške životne okolnosti natjerale su ga da odustane nakon samo godinu i pol školovanja.

Da bi preživio i stvorio novac kojim bi pomogao majci da uzdigne njega, njegova brata i sestru, radio je poslove od kojih su drugi bježali. Bio je izbacivač u striptiz klubovima, vozač limuzina, a potom i tjelohranitelj za jednu producentsku kuću. Upravo tamo, tim oko njega prepoznao je Kevinovu sirovu snagu. Organizirali su ilegalne ulične borbe na travi, asfaltu i u napuštenim skladištima, snimali ih i plasirali na mreže.

"Slice" je dodano njegovom nadimku iz djetinjstva nakon one prve legendarne borbe u kojoj je protivniku, čovjeku zvanom Big D, rasjekao arkadu i ostavio ga u dvorištu da pljuje krv dok je on već sjedio u automobilu spremajući se za povratak nakon obavljenog posla.

Mnogi su mislili da su te ulične borbe bile kontrolirana zabava za internet, no stvarnost je bila drugačija, zastrašujuća i iza ruba zakona. Kimbo je kasnije priznao kako je borba protiv Big D-ja iz 2003. godine bila iznimno napeta jer se odvijala u getu gdje su vladale ulične bande. Budući da su ulozi i oklade bili golemi, Kimbova ekipa je ispod široke odjeće skrivala napunjeno vatreno oružje.

"Bilo je vrlo osobno. Svi u publici su imali pištolje. Znali smo da ako pobijedimo, moramo izaći iz tog dvorišta živi s tim novcem u rukama", prisjećao se Kimbo.

Dok su te rane ulične borbe bile striktno ograničene pravilima uličnog boksa, bez hrvanja, laktova ili udaraca nogama, Kimbo nije imao pristup elitnim dvoranama. Njegovi treninzi u getu Miamija postali su jednako legendarni kao i same borbe zbog svoje potpune improvizacije i sirovosti. Kimbo bi u dvorištu dizao teške kućne klima-uređaje umjesto utega, a jedna od najpoznatijih snimki iz tog doba prikazuje njegovu verziju "teške vreće".

Na lancu u dvorištu visio je rashodovani, stari kuhinjski hladnjak. Kimbo bi golim šakama, bez rukavica, divljački udarao po limenim vratima hladnjaka kako bi očvrsnuo kosti i zglobove šake.

Hladnjak mu nije služio samo za napad. Kad bi se ta ogromna metalna gromada nakon udarca silovito zaljuljala unatrag prema njemu, Kimbo bi ostavio vrata hladnjaka otvorena te bi se u zadnji tren, refleksnim saginjanjem bez pomicanja stopala, provlačio točno ispod njih izbjegavajući udarac. Bio je to njegov ulični način vježbanja eskivaža i kretanja glave.

U njegovim dvorišnim makljažama postojao je još jedan detalj koji je ljude privlačio više od samih nokauta. Kimbo bi usred borbe, dok su prema njemu letjele šake, namjerno potpuno spustio ruke na kukove i isturio bradu, izazivajući suparnika da ga udari svom snagom. Kada bi primio čist udarac u čeljust i ostao stajati potpuno nepomičan, publika bi pala u trans. Bila je to svjesno građena psihološka igra koja ga je pretvorila u neshvatljivo mitsko biće koje ne osjeća bol.

"Tvoj um, tvoje srce i tvoja muda moraju biti u potpunom suglasju", znao je reći, uz dodatak: "Moram zaraditi lovu da bih uzdržavao sebe i svoju bolesnu majku. Bog blagoslovio njezinu dušu. Živim da bih krvario za tu ženu."

Dan kad je zacementiran njegov status

Vrhunac tog uličnog ludila i Kimbove nadljudske kondicije zbio se onog dana kada je organizator borbi pred njega stavio dva izazivača u istom popodnevu. Bez ikakve pauze i mogućnosti za odmor, Kimbo je morao braniti svoj tron u krugu nabrijane publike.

Prvi mu je na crtu izašao borac pod nadimkom Afro Puff. Čovjek je prštao od samopouzdanja, ali meč je trajao prekratko, Kimbo ga je razornim, preciznim uličnim boksom pomeo s nogu, ostavivši ga na koljenima dok mu nije izbrojano do 30 što je označilo i prekid borbe.

No, dok je publika još klicala, u improvizirani asfaltni ring ušao je Big Mac, masivni, zastrašujuće teški suparnik poslan s jednim ciljem, da iskoristi Kimbov umor i sruši ga čistom masom.

Kimbo je tu pokazao taktičku zrelost. Umjesto da uđe u otvorenu razmjenu s teškašem, koristio je ulične boksačke reflekse, kretao se i sustavno ga slamao udarcima u glavu i tijelo sve dok borba nije prekinuta. Big Macu su odbrojavali nekoliko puta prije no što je kao drugi gladni izazivač u istom danu ostao bez daha, šanse i pobjede. Taj trenutak zacementirao je Kimbov status mita.

Kada se tek pojavio, internetom su kružile i divlje glasine da je Kimbo zapravo zvijezda filmova za odrasle. Istina je bila tek nijansu drugačija. Kimbov srednjoškolski prijatelj zaposlio ga je kao osobnog tjelohranitelja i vozača limuzine za poznatu tvrtku Reality Kings iz Miamija. Kimbo je godinama čuvao setove na lokacijama.

Iako nikada nije "akcijski" sudjelovao u samim filmovima, u nekoliko navrata pojavio se u kadru kao statist u pozadini. Bio je golema, prepoznatljiva figura koja nepomično stoji na vratima. Upravo je ta produkcijska kuća kasnije financirala i snimala njegove prve ulične borbe, koristeći svoje platforme da ga lansira u orbitu.

Manje je poznat i detalj s jednog filmskog seta gdje je Kimbo, koji je volio učiti usprkos imidžu "sirovine", iskoristio činjenicu da pred sobom ima poznatog holivudskog glumca i vrhunskog majstora borilačkih vještina Michaela Jai Whitea. White ga je podučavao takozvanom "netelegrafiranom udarcu", tehnici u kojoj se šaka izbacuje bez ikakve prethodne kretnje ramenom ili laktom koja bi suparniku otkrila namjeru.

Kimbo je fascinirano upijao znanje, pokazujući poniznost učenika koja je potpuno odudarala od strašne ulične zvijeri kakvom ga je javnost smatrala.

Njegov zastrašujući izgled bio je magnet i za filmske producente. Kimbo je ostvario holivudsku karijeru glumeći brutalne negativce, zatvorenike i mitske ratnike. Pojavio se, primjerice, u borilačkom hitu Blood and Bone (2009.) te akcijskom spektaklu The Scorpion King 3: Battle for Redemption (2012.). Redatelji su svjedočili kako su glumci na setu često bili prestrašeni njegovom pojavom, dok bi se Kimbo nakon snimanja svima ispričavao i donosio im kave.

Rat s Gannonom

No, mit o nepobjedivom uličnom kralju doživio je potres 2004. godine, u borbi koja će, ironično, obojici boraca osigurati ugovore života. Glasine na ranim borilačkim forumima najavljivale su tajni meč. Nasuprot Kimbu stao je Sean Gannon, odlikovani bostonski policajac, ali i opasno školovani borac s crnim pojasom u judu i šest uzastopnih naslova u amaterskom boksu.

Borba se odvijala u skrivenoj dvorani u Cranstonu (Rhode Island), bez rukavica, s modificiranim pravilima i sucem.

Bio je to apsolutni rat. Kimbo je razornim udarcima rano unakazio Gannonovo lice. Činilo se da će policajac pasti, ali Gannon je posjedovao nevjerojatnu izdržljivost i, ključno, borilačko znanje koje Kimbo na ulici nije mogao steći. Gannon je preživio rane nalete, počeo koristiti klinč i uhvatio Kimba u zamku u kakvoj se nikad prije nije našao. Nakon gotovo deset minuta iscrpljujuće makljaže, ulični kralj je potpuno ostao bez zraka i srušio se na pod od udaraca i čiste iscrpljenosti. Gannon, krvavog i izobličenog lica, je slavio.

Snimka te borbe eksplodirala je internetom. Iako je izgubio, Kimbova srčanost i popularnost dosegnule su takve visine da su ga profesionalne organizacije morale angažirati.

"Ptica može letjeti visoko koliko god želi, ali na kraju se mora spustiti na zemlju kako bi popila malo vode... a kada se spusti po tu vodu, tada napadaš", rekao je Gannon o borbi, a puno godina nakon nje dao izjavu o Kimbu u kojoj je potvrdio ono što su samo rijetki znali.

Nazivajući ga "hrabrim ratnikom", Gannon je otkrio humanitarni karakter borbe i istaknuo: "On zaslužuje veliko priznanje, pristao je boriti se besplatno u dobrotvorne svrhe i nikada nije imao potrebu hvaliti se time. Takav je tip bio, unatoč gruboj vanjštini, uvijek je radio ispravnu stvar i nikada nije tražio da ga se zbog toga tapša po ramenu." 

Profesionalni angažman

Kada je napokon zakoračio u profesionalni MMA, nastalo je pravo ludilo. Njegove borbe u organizaciji EliteXC rušile su sve rekorde gledanosti na američkim televizijama. Puristi i borilački stručnjaci su se zgražali i tvrdili da je Kimbo prevara, da nema tehniku, da ne zna hrvati i da ostaje bez zraka nakon dvije minute. I bili su u pravu. Kimbo je bio rudimentaran borac, ali je imao ono što se ne može naučiti, brutalnu karizmu i magnetsku privlačnost za mase.

Vidjevši to, borilačka elita preuzela je stvar u svoje ruke kako Kimbo ne bi ušao nespreman u pravi kavez. Najveća prekretnica u njegovu sportskom razvoju bila je kada je brigu o njemu preuzeo legendarni Nizozemac Bas Rutten, bivši UFC prvak i jedan od najboljih taktičara u povijesti. Rutten je proveo mjesece učeći ga kako pravilno disati, kako se braniti od rušenja i kako pretvoriti sirovu uličnu snagu u kontroliranu destrukciju. 

Njegova profesionalna karijera imala je trenutke koji su izgledali kao čisti horor filmovi. U svibnju 2008. godine, Kimbo se borio protiv britanskog teškaša Jamesa Thompsona. Thompson je u meč ušao s karfiol uhom (cauliflower ear), karakterističnom deformacijom ušne školjke koja nastaje zbog ponavljanih udaraca i ozljeda, a posebno je česta među MMA borcima i hrvačima. 

Tijekom treće runde, Kimbo je pogodio Thompsona razornim desnim krosom točno u glavu. Uho je eksplodiralo pred kamerama, a krv je prsnula po kavezu. Taj stravičan i bizaran prizor uživo su preko CBS-a pratili milijuni Amerikanaca.

U UFC je ušao kroz reality show The Ultimate Fighter. Kakav je efekt izazvao? Nastao je nezapamćen, povijesni interes publike koja je srušila sve dotadašnje rekorde gledanosti u povijesti tog serijala i općenito UFC-ovog TV programa.

Prva epizoda privukla je čak 4.1 milijun gledatelja. To je u tom trenutku uvjerljivo nadmašilo dotadašnji rekord showa, koji je iznosio 2.8 milijuna iz finala 3. sezone. Njegova tučnjava s Royom Nelsonom u trećoj epizodi prikovala je za ekran više od šest milijuna ljudi. Dotad nijedna MMA borba nije imala veću gledanost.

Profesionalna faza karijere donijela mu je i jednu od najbizarnijih borbi u povijesti Bellatora 2016. godine. Njegov protivnik bio je Dhafir Harris, poznatiji kao Dada 5000, čovjek iz istog kvartovskog miljea s Floride, Kimbov bivši prijatelj i tjelohranitelj koji je nakon Kimbovog odlaska preuzeo organizaciju uličnih tučnjava. 

Bio je to meč pun zle krvi i osobnog rivalstva. Sama borba u kavezu bila je estetska katastrofa, ali i fascinantna drama ljudske izdržljivosti. Oba teškaša ušla su u meč u lošoj formi i već nakon prve runde jedva su stajali na nogama od umora. U trećoj rundi, nakon serije tromih udaraca, Dada 5000 se doslovno srušio na pod.

Iz ringa je iznesen na nosilima i odmah prevezen u bolnicu. Kasnije je utvrđeno da je tijekom borbe protiv Slicea doživio srčani zastoj, tešku dehidraciju i zatajenje bubrega.

Kimbo je proglašen pobjednikom, no ta je borba ogolila surovu istinu, obojica boraca gurala su svoja tijela preko svih bioloških granica i za obojicu je to bio zadnji meč u karijerama. Borba je prvotno završila Sliceovom pobjedom tehničkim nokautom (TKO), no rezultat je naknadno poništen nakon što je Slice bio pozitivan na nandrolon, a utvrđen mu je i povišen omjer testosterona i epitestosterona.

Njegovi prijelazi iz jedne organizacije u drugu nisu se događali jer je on tako htio, već su bili izravna posljedica bankrota, otkaza i poslovnih strategija velikih organizacija.

EliteXC je pažljivo birao protivnike za Kimba kako bi on pobjeđivao. Međutim, u listopadu 2008., njegov planirani protivnik Ken Shamrock ozlijedio se na sam dan borbe. Kao zamjena je uletio relativno nepoznati Seth Petruzelli, koji je šokirao svijet i nokautirao Kimba za samo 14 sekundi.

Nakon tog nokauta, izbio je ogroman skandal jer je Petruzelli javno izjavio da su mu čelnici EliteXC-a nudili novac da se ne bori s Kimbom u parteru (kako bi zaštitili svoju zlatnu koku). Zbog gubitka vjerodostojnosti, povlačenja sponzora i golemih dugova, EliteXC je proglasio bankrot samo nekoliko tjedana nakon te borbe. Kimbo je preko noći ostao bez poslodavca.

Javio se Dana White. Godinama ga je ismijavao, no ako predsjednik UFC-a na nešto nije alergičan, to je novac. Uvidio je poslovnu priliku uz strogi uvjet da svoje mjesto pronađe kroz The Ultimate Fighter. Iako je izgubio u showu od kasnijeg pobjednika Nelsona, njegova prisutnost donijela je povijesnu gledanost.

UFC mu je omogućio službeni debi u kojem je pobijedio Houstona Alexandera. Međutim, u sljedećoj borbi na UFC-u 113, Matt Mitrione ga je brutalno pretukao i tehnički nokautirao. White je odmah nakon toga rekao da Kimbo nema što tražiti u UFC-u, a nakon pet godina pauze na Sliceova vrata pokucali su iz Bellatora, u kojem je odradio dvije borbe.

U borbi je bio zvijer, izvan nje tihi otac koji je kuhao vikendom i brinuo o bolesnom sinu

Kad se povuče crta, ispod nje stoji zapisano da je Kimbo uspio u onome što je najvažnije. Izvukao je sebe i svoju obitelj iz blata. Čovjek koji je spavao u autu postao je milijunaš koji živi u elitnom kvartu na Floridi.

Iza zastrašujućeg izgleda i imidža nasilnika skrivala se sasvim drugačija osobnost. Izvan kaveza i dvorišta, Kimbo Slice je bio tihi, iznimno pristojni, topli obiteljski čovjek. Sa svojom suprugom imao je šestero djece. Postojalo je strogo pravilo, ime svakog djeteta moralo je počinjati slovom "K", u čast njegova pravog imena Kevin i uličnog pseudonima Kimbo. Tako su na svijet stigli Kevin II, Kevin Jr., Kevlar, Kevinah, Kiara i Kassandra.

Svakog vikenda on bi kuhao za cijelu obitelj, brinuo o Kevlaru, svom sinu s autizmom, i redovito slao novac starim prijateljima iz geta koji nisu imali njegovu borilačku sreću. Bio je nježni div koji je samo koristio svoje šake kako bi pošteno platio račune i osigurao budućnost onima koje voli.

Tek nakon njegove smrti, obitelj i bliski prijatelji otkrili su koliko je Kimbovo tijelo zapravo patilo tijekom posljednjih godina života. Iako je u javnosti izgledao kao neuništiva mašina od 110 kilograma čistih mišića, Kimbo je godinama patio od kronično visokog krvnog tlaka te je imao ozbiljne probleme s jetrom.

Tvrdoglavost i ponos odveli su ga u smrt

Unatoč stalnim bolovima i iscrpljenosti, odbijao je usporiti jer je osjećao pritisak da mora nastaviti zarađivati kako bi osigurao lagodan život za svoju veliku obitelj. Svoje je zdravstveno stanje skrivao od javnosti i sportskih komisija sve do samog kraja.

Nakon onog iscrpljujućeg meča s Dadom 5000, liječnici su ga upozoravali da njegovo srce ne može izdržati takve napore. Čak su ga i menadžeri nagovarali da se povuče i uživa u zarađenom novcu. Međutim, Kimbo je imao ugovorenu veliku borbu u Londonu protiv Jamesa Thompsona. Do zadnjeg dana odbijao je otkazati meč, govoreći kako ulični ratnik ne bježi od borbe. Ta tvrdoglavost i ponos na kraju su stigli na naplatu.

Početkom lipnja 2016. godine primljen je u bolnicu u Margateu na Floridi. Žalio se na jake mučnine, bolove u trbuhu i otežano disanje. Liječnički nalazi donijeli su šokantnu presudu, njegovo golemo, snažno tijelo izdao je motor koji ga je pokretao. Srce mu je otkazivalo uslijed teškog zastoja, a dijagnosticirana mu je i tumorska masa na jetri.

Liječnici su ga hitno stavili na respirator u intenzivnu njegu i planirali prebaciti u specijaliziranu kliniku u Clevelandu radi hitne transplantacije srca. Nije bilo vremena. Dana 6. lipnja 2016., u 43. godini života, srce uličnog kralja zauvijek je prestalo kucati.

MMA svijet ostao je u potpunom šoku. Otišao je čovjek koji tehnički nikada nije bio najbolji borac na svijetu, nikada nije držao pojas prvaka, niti je imao savršen omjer. Ali je bio heroj ulice, pionir digitalnog doba i dokaz da se iz najdubljeg mraka geta može izaći čistog srca, onog istog srca koje ga je na kraju prerano izdalo.