DOMINIK LIVAKOVIĆ postao je goruća tema španjolskog nogometa, iako od ljeta i dolaska u Gironu na posudbu iz Fenerbahčea nije zaigrao ni minute za taj klub. Na naslovnice se probio jer je odbio nastupiti za Gironu kada je konačno trebao braniti njen gol. To je razbjesnilo Gironinog trenera Míchela, koji ga je javno prozvao: "Živcira me Livaković. Odbija braniti i onda na gol moram postaviti golmana koji ima temperaturu".

Golman Hrvatske ne može se probiti na gol Girone ispred Paola Gazzanige, koji sada mora braniti i s temperaturom. U španjolski klub Livaković je došao braniti jer je postao rezerva u Fenerbahčeu. To je Livakoviću posebno važno jer je na ljeto Svjetsko prvenstvo, a njegov status u reprezentaciji više nije neupitan jer već dugo ne brani u klubovima.

Problem je nastao kada je vječna rezerva Livaković odbio stati na gol

Rješenje teške situacije Livakoviću nudi njegov bivši klub, koji mu nudi da se vrati na zimu. Dinamo bi, pomagajući Livakoviću, pomogao i sebi jer ima velikih problema s golmanima. Livaković također želi vratiti se na Maksimir, gdje bi konačno bio prvi golman, a očekuje se da ni Fener neće raditi probleme golmanu na kojega već dugo ne računa.

Problem je nastao onda kada je Livaković konačno trebao braniti za Gironu. Golmanu koji mjesecima nije bio na vratima kluba to više nikako ne odgovara. Razlog za to je što bi Livaković nastupom za Gironu izgubio pravo nastupa za Dinamo.

Propisi naime dozvoljavaju da nogometaš tijekom jedne sezone može igrati za najviše dva kluba. S obzirom na to da je Livaković na početku sezone dva puta branio za Fener, nastupom za Gironu više ne bi do ljeta mogao igrati za Dinamo.

Xabi se prema Viniciusu trebao postaviti kao Míchel prema Livakoviću

Gironu i njezina trenera to se ne tiče. Doveli su Livakovića do kraja sezone kako bi pomogao njima, a ne Dinamu, te je do ljeta pod ugovorom s Gironom. Ova situacija bila je tema emisije "La Tribu" na Radio Marci. Komentator Javi Amaro usporedio je Livakovićevo ponašanje s Viniciusovim u Realu.

Oni su mu primjeri kako samovolja igrača uništava moderni nogomet te hvali reakciju Gironinog trenera na Livakovićevo ponašanje, istodobno kudeći kako se u sličnoj situaciji prema svom igraču postavio Xabi Alonso.

Amaro je govorio o anomaliji modernog nogometa, šutnji trenera i vrijednosti jasnog govora za uređenje nogometnog ekosustava. Analizirajući slučaj Livaković, s njega je proširio fokus na strukturni problem suvremenog nogometa. Za komentatora hrvatski golman nije iznimka nego vidljiv simptom stvarnosti koja je sve raširenija u svlačionicama modernog nogometa.

Amaro je objasnio da danas mnogi nogometaši istodobno igraju dvije utakmice: onu kluba i onu vlastite karijere. Svjetsko prvenstvo, ugovor, reprezentacija, klauzule, FIFA-ina ljestvica ili fizičko opterećenje dio su jednadžbe koja je oduvijek postojala, ali sada uvjetuje život više nego ikad. "Livaković je samo jedan od njih. Vidljiv slučaj, ali nije izniman", istaknuo je.

Šutnja trenera kao otrov ekosustava

Za Amara je najveći problem šutnja trenera kada se igrači ponašaju kao Livaković ili Vinicius. "Gotovo nitko se ne usudi to glasno izreći, a to mutirano završava zarazom svega. Svlačionica, tribina i cijela nogometna priča pogođeni su kada nitko ne artikulira riječima ono što se događa", ističe španjolski novinar i dodaje:

"U tom kontekstu Míchel je dobrodošla iznimka. Trener koji se usudi jasno govoriti i reći što se događa, iako to ne riješi odmah rezultate. Iskrenost ne popravlja sportsku situaciju, ali uređuje okolinu i smanjuje toksičnost."

Treneri, velika anomalija modernog nogometa

Amaro je tada ukazao na ono što smatra jednom od velikih proturječnosti aktualnog nogometa: "Treneri su praktički jedini profesionalci koji mogu biti smijenjeni kao strukturno rješenje za probleme koje često ne kontroliraju. Trener je izložen, ranjiv i prisiljen upravljati iz šutnje.

Zato bi se Xabi Alonso trebao ugledati na bit Míchelove poruke. Na hrabrost jasnog govora, postavljanja okvira i objašnjenja što se očekuje, a što ne. Trener ne može živjeti u strahu da će izgubiti svlačionicu jer ju je tada već izgubio."

Nogomet treba trenere koji su vođe, a ne onih koji preživljavaju

Amaro opisuje sudbinu trenera koji rade preživljavajući iz tjedna u tjedan: "Ako ne padnu danas, past će sutra ili za dva mjeseca, a uz malo sreće stići će do lipnja kako bi na tržištu postali zanimljivi drugom klubu. Ciklus koji se ponavlja i koji osiromašuje vodstvo na klupama.

Nogometu je potrebno manje diplomata, a više boraca. Manje trenera koji preživljavaju utakmicu po utakmicu, a više vođa spremnih preuzeti cijenu istine. Míchel to pokušava i možda će jednog dana zbog toga izgubiti, ali ako padne, to neće biti zato što nije zapovijedao nego zato što je stvarno zapovijedao."