DARIJO SRNA na konferenciji za medije u Kijevu, koju ste mogli pratiti ekskluzivno na Indexu, objavio je da završava s aktivnim igranjem nogometa te kreće u trenersku karijeru. Započet će je kao pomoćni trener u Šahtaru, u kojem je kao igrač proveo čak 15 godina, od odlaska iz Hajduka 2003. pa sve do prošlog ljeta, kad se odlučio okušati u Serie A kao član Cagliarija.

U Hajduk je stigao kao kadet iz metkovskog trećeligaša Neretve. Klub je tada prakticirao udomljavanje mladih igrača iz drugih sredina kod splitskih obitelji, uglavnom umirovljenika, pa je do punoljetnosti živio s mjesec dana starijim Mariom Carevićem, s kojim je postao najbolji prijatelj. Obojica su glasili za velike talente, ali Srna je ipak napravio puno veću karijeru. Carević se u razgovoru za Index prisjetio njihovih zajedničkih početaka.

"Ja sam u Hajduku bio od prvih selekcija, još sa 7-8 godina putovao sam iz Makarske u Split. On je došao u kadetima, tad smo se upoznali. Živjeli smo zajedno, Hajduk nas je smjestio kod jedne obitelji, klub je plaćao umirovljenicima da nam kuhaju i paze na nas. Promijenili smo poslije još dvije obitelji, dok nismo postali punoljetni i odselili se svatko u svoj stan", prisjetio se Carević.

Bili su nerazdvojni, a kod jedne obitelji im se nije sviđalo kuhanje pa su imali poseban ritual.

"U jednom razdoblju smo svake večeri odlazili na burek, izbjegavali smo večeru kod druge gospođe kod koje smo živjeli. Otišli bismo na Stari plac, tamo je bio najbolji burek, uzeli bismo po dva komada i jogurt. Nije to baš sportska ishrana, a trajalo je mjesecima dok nismo shvatili da je dosta jer to ne ide na dobro", nasmijao se Carević.

Iako su bili najbolji prijatelji, bili su karakterno drukčiji. Mario kaže da je uvijek volio mir i svoje rituale, dok je Darijo bio sav vragolast.

"Nije bio hiperaktivan, ali nije mogao biti dugo na jednome mjestu. Dok smo živjeli kod treće gospođe, mislim da niti jedan put nije prespavao kod nje. Došli su mu prijatelji iz Metkovića, među njima rukometaš koji je potpisao za Split, a on je uzeo stvari i preselio se k njima. Nitko to nije znao, a ja sam ga štitio i uvijek muljao toj gospođi da će doći kasnije."

"Ima srce i dušu, vidio je neku tužnu priču u novinama i istrgnuo stranicu. Znam da je kasnije uplatio nešto"

Karakterno se, kaže Carević, Srna nije promijenio otkad su se upoznali.

"Specifičan je, imao je upornost i volju kao nitko drugi. Vidjelo se odmah da je supertalentiran, ali najviše ga je krasilo to što nikome nije priznavao da je bolji od njega, nije prihvaćao poraz i to ga je guralo. Zbog tog pobjedničkog mentaliteta napravio je veliku karijeru. S ljudske strane je vrh, ništa drugo ne mogu reći, a to će se potvrditi i kasnije, kad je počeo zarađivati i uključivati se u humanitarne akcije, davati brojne donacije za koje ljudi i ne znaju. Evo, prije nekoliko godina smo vidjeli u novinama neku tužnu priču, a on je istrgao stranicu i spremio je u džep. Siguran sam da je poslije nešto uplatio. Ima dušu, srce i emociju, to je definitivno."

Iako su vršnjaci, Carević je prestao igrati prije pet godina, a Srna se umirovio tek danas. Je li Mario očekivao da će mu prijatelj trajati toliko dulje?

"Jesam, jer uvijek je fizički bio životinja. I danas kad ga vidiš, izgleda kao da nikad nije bio spremniji, a s iskustvom je počeo igrati i pametnije. Mogao bi sigurno još godinu-dvije. Puno ulaže u sebe, velik je profesionalac, ali imali smo razdoblja u kojima nismo bili najprofesionalniji. Živjeli smo u Splitu, nudilo se svašta... Nije to shvaćao kad je bio mlad, ali okrenulo ga je i počeo je dodatno raditi, paziti na ishranu i to je rezultiralo ovakvom karijerom."

Srna je objavio da postaje pomoćni trener u Šahtaru, a Carević je prošle sezone bio pomoćnik Zoranu Vuliću u Hajduku, prije nego što je u drugom dijelu sezone dobio prvi samostalni posao u Hrvatskom dragovoljcu. Jesu li ikad razgovarali o nekakvoj trenerskoj ili sličnoj nogometnoj suradnji nakon igračkih dana?

"Jesmo, ali više kroz šalu. Ja ne volim planirati dugoročno, a ni on. Pitanje je što će biti u budućnosti, on će možda htjeti biti sportski direktor ili predsjednik. A ja imam trenersku ambiciju i želju, sto posto sam u tome, ali nikad ne znaš. Bilo bi mi drago ako ćemo jednog dana moći ponovno surađivati."