DINAMO i Šahtar sutra igraju na Maksimiru u četvrtom kolu Lige prvaka. Za igrače Nenada Bjelice pobjeda bi predstavljala važan korak naprijed u ambicijama oko prolaska skupine, no protivnik je itekako iskusan u ovakvim okršajima.

Uz to, momčad Luisa Castra u svom stožeru ima Darija Srnu koji dobro poznaje prilike u hrvatskom nogometu.

Bivši kapetan Hrvatske pomoćnik je portugalskom treneru, a nedavno je dao intervju za portugalske medije u kojem je pričao o temama iz prošlosti.

"Hajduk me doveo kad sam imao 15, 16 godina. U početku sam imao problema jer je moj otac iz Bosne, a tada neki ljudi nisu voljeli Bosance tako da nisam igrao. Bilo je teško. No, mogu izgubiti bitku, ali ne i rat", rekao je pa dodao:

"Kad sam imao 21 godinu dobio sam ponudu Šahtara i odlučio sam otići jer je moja obitelj imala kredit pa sam želio pomoći. Otišao sam tamo misleći da ću ostati dvije ili tri godine, ali je predsjednik rekao da ćemo napraviti sjajnu momčad na velikom stadionu. "U redu, vidjet ćemo", odgovorio sam mu."

Potom je govorio o svom ocu Uzeiru za kojeg je bio snažno vezan.

"Otac mi je bio sjajan primjer kao osoba, otac i prijatelj. Vjerovao je u mene i u našu obitelj. Nije bio otac koji bi stajao pokraj travnjaka i govorio ''moj sin je najbolji'' već mi je rekao: "Darijo, moraš iskoristiti svoju priliku." Tu kulturu imamo u obitelji."

Vječno će se pamtiti Srnine suze za vrijeme Eura 2016. uoči utakmice protiv Češke. Pet dana prije toga preminuo mu je otac.

"Ponosan sam na svog oca. Prije Eura, kada je situacija već bila loša, pitao sam ga želi li da ostanem s njim. Pogledao me, jedva je mogao govoriti i rekao: "Darijo, spremi stvari i idi u Francusku." Nakon utakmice s Turskom dobio sam vijesti. Nije bilo lako, no znam da je bio ponosan jer sam igrao za njega, našu obitelj i Hrvatsku."

Svojevremeno je imao ponude najvećih europskih klubova poput Bayerna i Chelseaja.

"Ne želim sada govoriti "da, da, da..." Nakon osvajanja Kupa Uefa imao sam ponude, ali nisam čovjek koji voli mijenjati stvari ili riskirati. U Donjecku sam se sjajno osjećao prije rata, imali smo jedan od najljepših stadiona, sjajnu ekipu, sjajne igrače i trenera. Imao sam sve."

U Donjecku je ratno stanje pa Šahtar igra u Harkivu.

"U početku nije bilo lako, ali prošlo je gotovo šest godina i naviknuli smo se. Nadamo se da ćemo se jednog dana vratiti, Donjeck je naš dom. Kupio sam kuću tamo, a kći mi je išla u školu. Naravno da nam nedostaje. Doživio sam rat između Hrvatske i Srbije, a ovo u Ukrajini moj je drugi rat. No, gotovo svi uspješni nogometaši imali su komplicirano djetinjstvo. Pogledajte Ronalda, Messija, Modrića."