Foto: Igor Kralj/Pixsell

U DINAMU je kroz povijest igralo više od 70 stranih nogometaša iz čak 32 zemlje svijeta. Bilo je tu svega: od teških prevara poput Guillerma Suareza, Andersona Coste, Gražvidasa Mikulenasa i Dodoa, preko velikih imena Lendra Cufrea i Jensa Nowotnyja, do igrača poput Tonela i Ettoa koji su došli “ispod radara” pa prerasli u miljenike navijača.

Tu su i veličine poput Dudua i Edina Mujčina, ali njih ionako ne smatramo strancima. Dinamo je puno više griješio nego pogađao kod kupovine stranaca, ali jedno ime bilo je pun pogodak. El Arabi Hilal Soudani danas piše povijest Dinama, a najbolji potez Zdravka Mamića je to što je Alžirac i dalje u Maksimiru.

Malo tko se za Dinamo toliko trudio, nitko za Dinamo nije toliko zabio, a rijetko koji domaći igrač je ikada plakao zbog Dinama. Soudani jest, prošle godine u finalu kupa protiv Rijeke.

Soudanija je u Maksimir u ljeto 2013. godine doveo tadašnji sportski direktor Zoran Mamić za 900.000 eura iz Vitorije Guimaraes. Već u prvoj sezoni je u 45 nastupa upisao 19 golova i 11 asistencija, a u sljedećoj 16 golova i 16 asistencija u 38 nastupa. Da zbrojimo, Soudani je u 175 nastupa za Dinamo zabio čak 78 golova uz 48 asistencija.

Soudani je ove sezone s deset golova i tri asistencije ne samo najbolji Dinamov, nego najbolji igrač u HNL-u bez ikakve dvojbe. Svake godine priča se o Soudanijevom odlasku, no 29- godišnji Alžirac je još tu. Najjače su zagrizli neki klubovi iz Bundeslige, a došla je i bogata ponuda iz Kine. Kad bi odlazio kući u Afriku, govorio bi tamošnjim medijima da sigurno odlazi, a čak se i naljutio kad ga Mamići nisu pustili u Njemačku.

No, na kraju je ipak produžio ugovor s Dinamom, što je bio potez od kojeg su i on i klub imali najviše koristi. Soudani će, osim u Kini, rijetko gdje dobiti veću plaću od 1,2 milijuna eura, koliko zarađuje u Dinamu, a klub sigurno neće nigdje naći takvog igrača kao što je on.

“Bilo je puno ponuda, ali na kraju sam odlučio ostati. Financijski bih najbolje prošao u Kini, ali nije novac sve i ne može zamijeniti život i sreću koju imam u Zagrebu”, rekao je Soudani nakon što je u travnju potpisao novi ugovor do ljeta 2020. godine.

Iako je dugo dvojio, na kraju mu se stvarno može vjerovati da je želio ostati u Dinamu, što je pokazao i mjesec i pol kasnije u finalu kupa protiv Rijeke. Dinamo je već tada izgubio naslov prvaka i kup je bio zadnje što je mogao osvojiti. No, šampionska Rijeka slavila je 3:1, a Soudani je nakon utakmice sjeo na travnjak i neutješno plakao.

“Hvala svima na podršci. Volim Dinamo”, napisao je dva dana kasnije na Instagramu i dodatno se navijačima uvukao pod kožu.

Soudani je sve ono što velika većina Dinamovih stranaca nikad nije bila. Pravi fajter, emotivac i, na kraju priče, odličan igrač. S njime u rečenicu, ako Eduarda smatramo domaćim dečkom, može stati jedino Sammir, no Dinamovi navijači su s njim češće gubili živce nego što su ga poštovali, iako talent nikada nije bio sporan. No, Soudani je uvijek dobar. Ako treba, zabit će, uklizivat će, asistirati, a utakmice koje je riješio u Dinamovu korist teško je i pobrojati.

“Mr. Derby”, kako ga se zove, posebno je inspiriran u najvećim utakmicama u HNL-u što najbolje pokazuje kakav je karakter. U 26 nastupa protiv Rijeke i Hajduka zabio je 18 golova. U prijevodu, jedan svaku drugu utakmicu. S dva gola Rijeci u nedjelju je na vječnoj Dinamovoj ljestvici strijelaca u HNL-u preskočio Gorana Vlaovića na trećem mjestu sa 62 gola. Eduardo mu bježi samo 12 golova, a nedostižni Igor Cvitanović zabio ih je 117.

Alžirac govori pet jezika, a karijeru je započeo u alžirskom ASO Chlefu odakle je otišao u Vitoriju pa u Dinamo. Za reprezentaciju je zabio 22 gola u 45 nastupa, a upravo mu je domovina jedino što mu nedostaje.

“Super mi je u Zagrebu. Da, fale mi prijatelji, ali obitelj mi je ovdje i uživam. Vjera mi je jako važna u životu, a Dinamo se u to nikada nije miješao i na tome sam iskreno zahvalan. Klub poštuje islam i to je jedan od razloga zašto sam ostao. Kad je ramadan, a to je vrijeme važnih europskih utakmica, samo za mene pripremaju hranu u drukčije doba dana nego ostalim igračima, mogu se moliti kad god želim i nemam nikakvih problema”, rekao je Soudani u razgovoru za Dinamovu klupsku televiziju.

Osim za Dinamo, navija za Chelsea, a Cristiana Ronalda smatra najboljim igračem na svijetu.

“Veliki sam navijač Chelseaja, baš veliki. Sanjam i dalje da ću jednog dana zaigrati za njih. Kod Ronalda me fasciniraju njegove radne navike, on je neviđeni profesionalac. Inače, nogomet gledam stalno. Ako treba, pogledat ću 20 utakmica u jednom danu”, kroz smijeh je rekao Alžirac. 

Iako vjerojatno nikada neće završiti na Stamford Bridgeu, najviše zbog toga što već ima 29 godina, Soudani je stvarno Dinamov Ronaldo. Najbolja Mamićeva kupnja u karijeri i jedan od rijetkih igrača na koje Dinamo baš uvijek može računati.