PRED hrvatskom nogometnom reprezentacijom je novo veliko natjecanje. U nedjelju će otvoriti Euro 2020 na Wembleyju, hramu svjetskog nogometa, protiv jednog od favorita turnira, Engleske.

U suradnji s našim partnerima iz SofaScorea donosimo vam detaljnu analizu hrvatskih suparnika u grupnoj fazi: Engleske, Češke i Škotske. Na što Dalićevi izabranici trebaju najviše paziti, a gdje su slabe točke suparnika? Sposobnosti stožera da analizira svakog protivnika posebno i prilagodi mu kadar i sustav bit će ključne u hrvatskim ambicijama za veliki rezultat.

Najbolja Engleska u ovom stoljeću

Nakon što se plasirala u polufinale Svjetskog prvenstva u Rusiji, Engleskoj su apetiti ponovno porasli. Dojam je da u ovom stoljeću nije imala više razloga za optimizam. Momčad s Gerrardom, Lampardom, Beckhamom i Rooneyjem imala je više zvijezda u najboljim godinama, ali ova momčad ima raznovrsnije igrače i njih pet ili šest koji spadaju među najveće svjetske talente. Stoga nije čudno da ih Transfermarkt procjenjuje kao najskuplju momčad Eura, dok ih kladionice stavljaju uz Francuze kao prve favorite.

Očekivana početna postava: Pickford - Walker, Mings, Stones, Shaw - Rice, Phillips, Mount - Sancho, Kane, Foden

Gordi Albion se na prvenstvo plasirao vrlo uvjerljivo, a statistika nam otkriva kakav stil njeguje.

U odnosu na tradicionalne otočke modele nogometa, ova ekipa je nešto sasvim drugo. Engleska dominira posjedom, igra vrlo ofenzivno i postiže puno golova. Pri tome ima vrhunsku konverziju šansi, ponajviše zahvaljujući sjajnom Harryju Kaneu. Činjenica da nemaju veliki ukupan broj udaraca i da preko 80% njihovih udaraca dolazi iz kaznenog prostora indikator je toga da Englezi strpljivo grade završnicu napada i igraju sve do najbolje šanse. Jako rijetko završavaju napade nerezonskim udarcima izvana, ne udaraju na silu centaršuteve i imaju uigrane mehanizme kako stvoriti višak na gotovo svakom dijelu terena.

U kojoj formaciji Engleska igra? Iako je pod izbornikom Garethom Southgateom na Svjetskom prvenstvu igrala u sustavu 3-5-2, u posljednje tri godine često je bila i u sustavu 4-3-3, u kojem je odigrala svih pet utakmica ove godine. Činjenica da Southgate ima više mogućih opcija daje Englezima dodatne opcije i dubinu. 

Bez obzira na to jesu li u zadnjoj liniji trojica ili četvorica, engleska igra u fazi napada je uvijek slična. To se može vidjeti usporedbom prosječnih pozicija igrača na zadnjih pet utakmica. 

Čak i onda kada igraju s četvoricom u obrani, Englezi u prvoj fazi napada imaju tri igrača, gdje se najčešće Kyle Walker s desnog boka povlači na trećeg stopera. Dva zadnja vezna u toj fazi dolaze vrlo nisko kako bi s braničima stvorila trokute preko kojih bi iznijela loptu na suparničku polovicu. Dodatna vrlina je u tom pogledu činjenica da su skoro svi engleski stoperi vrlo dobri u iznošenju lopte i dodavanju te mogu u svakom trenutku pronaći igrača između linija.

Englezi dominantno napadaju preko svoje lijeve strane. Može se očekivati da će u taj prostor ulaziti Foden s lijevog krila i tražiti kombiniranje s Kaneom i Mountom, koji se isprofilirao kao vjerojatni prvotimac. Na suprotnoj strani Englezi uglavnom drže fantastičnog Jadona Sancha. Osim igre između linija, on ima i fantastičan dribling, pa često stoji i široko na desnoj strani. Kada Engleska na lijevu stranu svog napada navuče suparnika, otvara joj se mogućnost da dijagonalom cilja Sancha, koji onda ima izolacijsku situaciju za stvoriti višak. Englezi su vrlo fluidni, igrač na lopti uvijek ima nekoliko opcija i često rade rotacije koje izlaze izvan šablone i koje je teško čitati.

Dominacija u posjedu vidi se i na grafu koji predstavlja progresivnost posjeda, gdje se vidi koliko neka momčad često odigrava pas unaprijed u odnosu na ukupan broj dodavanja.

Samo su Španjolci u navedenom razdoblju imali više dodavanja od Engleza, ali hrvatski suparnik zbog sjajnih kretanja između linija češće ima okomita rješenja, pa je njegova igra dosta direktnija, posebno u završnoj trećini terena. Samo Nizozemci imaju direktniju pozicijsku igru, što znači da Englezi u svakom trenutku mogu odigrati pas kojim stvaraju višak.

Englezima je faza obrane direktno povezana s napadom. S obzirom na to da dominiraju posjedom i da su im igrači i linije dobro povezani u napadu, po gubitku lopte mogu snažnim pritiskom brzo vratiti posjed.

Samo Španjolci dozvoljavaju suparniku manje dodira po posjedu. U prosjeku, Englezi nakon malo više od devet suparničkih dodira vraćaju loptu u svoje noge. Naravno, postoje i periodi utakmice kada uzimaju predah u bloku. Kada igraju agresivni pritisak, suparniku ne dozvoljavaju više od četiri sekunde na lopti. Imaju vrlo motorične igrače, što im je plus u takvoj igri, ali potencijalno i veliki problem.

Iza nas je duga sezona koja se praktično spojila s prethodnom. Engleski igrači su odigrali najviše minuta od svih reprezentacija na prvenstvu, u prosjeku oko 3250. Protekom turnira sve više će im nedostajati svježine, a onda neće patiti samo njihov presing nego i igra u napadu. Southgateov najveći izazov će stoga, uz analizu protivnika, biti doziranje minuta i očuvanje intenziteta u igri, promjenama unutar utakmica i između njih. Engleski mediji očekuju da će na klupi protiv Hrvatske biti igrači poput Raheema Sterlinga, Marcusa Rashforda, Jacka Grealisha, Jordana Hendersona i Kierana Trippiera. To dovoljno svjedoči koliko mogućnosti imaju. 

Češka je predvidljiva, ali uporna i fizički snažna

Pet dana nakon susreta s Engleskom Hrvatska će na Hampden Parku u Glasgowu odigrati utakmicu protiv bitno drugačijeg suparnika. Češka je već godinama na granici između drugog i trećeg nogometnog razreda, ali Europsko prvenstvo nisu propustili još otkad nastupaju kao samostalna država. Kvalificirala se kao druga iz iste skupine kao Engleska, a Gordom Albionu je nanijela i jedini poraz u kvalifikacijama.

"Osobna iskaznica" Češke u tim kvalifikacijama je sugestivna u pogledu onoga kako Česi igraju.

U odnosu na druge reprezentacije na turniru, Česi imaju jedan od najmanjih prosječnih posjeda, stvaraju malo pravih šansi i teško zabijaju golove. Čak ni njihova obrambena statistika nije pretjerano impresivna. U kvalifikacijama za Europsko prvenstvo primili su 11 golova, u Ligi nacija pet u drugoj jakosnoj skupini, a u aktualnim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo četiri u tri utakmice. Česi ni po rezultatima, ni po formi, ni po kvaliteti nisu ekipa od koje bi Hrvatska trebala strahovati, ali igraju vrlo specifičan stil nogometa.

Očekivanih 11: Vaclik - Coufal, Čelustka, Kalas, Boril - Souček, Kral - Masopust, Darida, Jankto - Schick.

Njihove navike u igri i kretnjama u posjedu najbolje se mogu vidjeti kroz prosječne pozicije u posljednjih pet susreta.

Češka najčešće igra u postavi 4-2-3-1. Vidljivo je da zadnja četvorka uglavnom drži svoje pozicije, uz iznimku desnog beka Coufala čiji su centaršut i kreacija bitni i u završnici napada, pa zna igrati visoko. Ono po čemu je Češka posebna je opterećenje sredine terena. Osim Součeka i Krala ili Holeša u veznoj liniji, svi preostali igrači Češke često igraju po centrali terena, gdje nastoje opteretiti suparnika. Oba krila se uvlače, Darida na poziciji desetke traži prostor između linija, a zadaća napadača je da uz sebe veže stopera i onemogući ga da pomaže svojoj veznoj liniji.

Češka je u tom smislu izrazito predvidljiva. Pokušava što je moguće više navući suparnika u sredinu terena, a onda brzom loptom pronaći jednog od bekova čija je zadaća centrirati loptu. I upravo je to ono u čemu je najopasnija.

Osim što jako često centriraju, Česi dolaze u završnicu s velikim brojem igrača i to je jako teško braniti. Zadaća dvojice veznjaka je da osvajaju duge lopte nakon centaršuta ili prekršajem prekinu suparnički napad. Rijetko igraju presing i u fazi obrane obično tjeraju suparnika da napad gradi s boka pa onda formiraju blok da se zaustavi protok lopte natrag u sredinu terena.

Neugodni su i mogu iznenaditi svakog, ali imaju puno mana. Stoperi su im teretni, često kaskaju za ostatkom momčadi i teško brane defenzivnu tranziciju. U fazi napada su predvidljivi i često nemaju rješenja osim centaršuta s poludistance. Međutim, igraju tako s obzirom na visinu i fizičku snagu svoje ekipe koja može napraviti velike probleme obrani koja se uvuče preblizu svojem golu. Čak i uz lošu igru u zadnje dvije godine, Hrvatska je protiv Češke osjetan favorit. Mnogo je raznovrsnija i talentom bogatija ekipa. Slična priča vrijedi i za posljednjeg suparnika u grupnoj fazi.

Škoti su siledžije protiv kojih svi mrze igrati

U nogometu često vladaju stereotipi o nečijoj kulturi igre koji nemaju nikakvo uporište, ali u slučaju Škotske to nije slučaj. Oni su zaista bastion tradicionalnog i tvrdog otočkog nogometa. Ekipa je to kojoj nasušno nedostaje kvalitete u vezi i napadu, ali baš svi mrze igrati protiv njih.

Škotska se plasirala na Europsko prvenstvo preko dodatnih kvalifikacija. U skupini je završila iza Belgije i Rusije, od koje je skupila čak devet bodova manje. Do turnira je stigla preko Izraela i Srbije. S obje ekipe je odigrala 0:0, a onda bila bolja nakon penala. 

Osnovna statistika u kvalifikacijama otkriva kako su Škoti iznimno ispodprosječna momčad u gotovo svim relevantnim ofenzivnim kategorijama. Također teško kreiraju, nisu proaktivni u posjedu i zabijaju malo golova.

Škoti ne igraju klasičnih otočkih 4-4-2, već su dominantno igrali u formacijama 3-4-2-1 ili 4-2-3-1.

Očekivana postava: Marshall - Hendry, Hanley, Tierney - O'Donnell, McTominay, McGregor, Robertson - McGinn, Christie - Dykes

Kod promatranja njihovih prosječnih pozicija u oko najlakše upadaju dvije stvari. Prva je da su bekovi zaduženi za davanje širine u napadu, dok su dva centralna veznjaka prilično konzervativna, rijetko dolaze u napad i uglavnom služe kao dodatni osigurači od kontranapada.

Primjetno je i kako se uvijek dva igrača nalaze vrlo blizu isturenom napadaču. Poziciju "devetke" uglavnom drži Dykes, koji je izrazito dominantan u igri glavom. Golman i stoperi ga često traže dugim loptama, a dva krila ili spojke, ovisno o tome u kojoj formaciji igraju, dolaze mu blizu kako bi uzeli drugu loptu. Škotska ne osvaja prostor progresivnim posjedom, već skoro isključivo skupljanjem odbijanaca nakon nabijene lopte. Treba napomenuti da Škoti, kao i Česi, u tim situacijama više ciljaju desnu stranu svog napada, odnosno onu koju će braniti hrvatski lijevi bek.

Ako je Češka momčad koja je opasna u skoku, onda je Škotska Češka na steroidima. Dominantna je u igri u zraku, zbog čega ispucava iznimno puno dugih lopti, najviše od svih reprezentacija koje su završile na prvenstvu. 

Škoti napadaju vrlo direktno i traže brzu loptu na stranu, odakle centriraju. Osim iz centaršutova, opasni su i u udarcima izvana. Aston Villin John McGinn vreba šansu u kojoj će mu napadač spustiti dugu loptu i često puca izvana. Ako se bekovi ne stignu priključiti napadu, Škoti imaju malo igrača u završnici, ali svejedno uporno guraju centaršutove i brzi završetak akcije. U svakoj drugoj vrsti napada koja se oslanja na kreaciju ili rotacije su jako tanki iako po lijevom boku juri sjajni Andrew Robertson iz Liverpoola. 

Svaka ekipa na svijetu zna kako će Škotska igrati. Štoviše, svaka ekipa zna unaprijed gotovo svaki potez nekog škotskog igrača na lopti. Pa ipak, svi mrze igrati protiv takvih ekipa. Škotski dum-dum nogomet, s puno dugih lopti, zračnih duela i odbijanaca, zna prerasti u kaotičnost u kojoj kvalitetnija i kreativnija ekipa ne može uspostaviti tempo koji joj odgovara. Hrvatska je dosad pet puta igrala s njima te upisala dva remija i tri poraza. Bez obzira na to koliko su neugodni, vrijeme je za prvu pobjedu. Osim čiste divljine u škotskoj igri, svi aduti su na strani Hrvatske.