Švicarska: Svaki kanton kao mala nacija

Švicarska: Svaki kanton kao mala nacija
Foto: EPA

U SERIJI tekstova Hrvoja Petrovića, autora stranice Imaginary Football History (ifh.world), predstavljamo sudionike Svjetskog prvenstva 2018. povijesnim pričama o temeljnim nacionalnim simbolima reprezentacija - dresu, grbu i himni. Tekst koji slijedi nije samo priča o njihovoj simbolici, već, stavljajući ih u kontekst vremena u kojem su nastali, nudi sažeti prikaz povijesti svake nacije i nacionalne države kao konstrukcija modernog doba.

Obrambena liga, ne još država

Grb reprezentacije Švicarske izveden je tako da podsjeća na državni grb i zastavu koji sadrže bijeli križ na crvenom polju. Kao takav svoje porijeklo vuče još iz doba kada je današnje područje Švicarske bilo dio Svetog Rimskog Carstva. Naime, jedan od mnogih barjaka Carstva bio je i bijeli križ (produžen do rubova) na crvenom polju, što je pak simboliziralo carevu ulogu kao zaštitnika kršćanstva, određena prava nekoj državici ili gradu, ili, pak, slobodu od bilo koje druge svjetovne vlasti, osim one careve.  

Krajem 13. st. Uri, Schwyz i Unterwalden su najprije uspostavili neposredniju vezu s carem i time spriječili pokušaje obitelji Habsburg u širenju svoje vlasti nad njima, a zatim će im se u sljedeća dva stoljeća pridružiti i još nekoliko susjednih kantona i gradova koji će težiti i potpunoj samostalnosti od Svetog Rimskog Carstva. Zajedno su stvorili velik blok alpskog područja koje se lako moglo braniti, a od 14.st. koristit će bijeli križ kao vojni znak. 

Kantoni su svoju ''obrambenu ligu'' nazivali Eidgenossenschaft - Družba zakletve ili Konfederacija. Međutim, nakon što su se krajem 15. st. riješili i posljednjih ostataka carskih obveza, u Europi će se za nju ustaliti naziv Švicarska konfederacija, prema najjačem među njima - Schwyzu. Oni sami će od sredine 17. st. preferirati naziv Republika Helvetaa (Res publica Helvetiorum), prema nazivu keltskog plemena Helveti što je u vrijeme Rimskog Carstva kontroliralo veći dio područja između Jura i Alpi. Praksa uzimanja neutralnog imena iz doba Rimskog Carstva bila je uobičajena za mnoge države koje su željele postići jedinstvo svog teritorija (Hispania, Belgica, Italia, Germania etc.).

Nenamjerna neutralnost

Od 16. st. Konfederacija je s vremenom, iako ne i s namjerom, počela voditi politiku neutralnosti. Njena politička organiziranost kao federacije nezavisnih državica više nije mogla efikasnošću i resursima rastuće ujedinjene monarhije mogla parirati ostalima. Osobito, zajednička aktivna vanjska politika nije bila moguća od 16. st. nadalje budući da je reformacija donijela novu dimenziju heterogenosti Konfederacije, koja je ionako već bila podijeljena različitim regionalnim interesima te posebno suprotnostima seoskih i urbanih kantona. Međutim, oko 1500. godine već je bila razvila historiografsku tradiciju i osjećaj zasebnog političkog entiteta temeljenog na zajedničkog topografiji i povijesti. Štoviše, i vanjski promatrači su je gledali kao jedinstven entitet.

Već tada razvijaju se mitovi o jedinstvenom identitetu u pričama oko Wilhelma Tella, Arnolda Winkelreida i Nicolasa de Fluea (povijesno postojanje je doista dokazano samo za potonjeg) te zakletve na brdu Rütli. Potonja legenda kaže da su se na taj dan, 1291. godine, na livadi brda Rütli sastali odlučni muževi "prakantona", Uri, Schwyz i Unterwalden, da bi sklopili savez za obranu od Austrijanaca i drugih tadašnjih neprijatelja. Da bi zapečatili taj "vječni Savez" potvrdili su to zakletvom, koja je poznata kao Rütlischwur, Rütli-zakletva. Putem njihovih priča ističu se motivi odanosti, solidarnosti, težnja samoći u prirodi i u planini itd. Ponos, hrabrost, sloboda označavaju švicarski suverenitet prema van, a individualizam i samotnost želju da se ostane po strani. Kao takvi, mitovi o njima afirmiraju jedinstvo kao rezultat želje za nezavisnošću i različitost kao rezultat afirmacije vlastitih razlika. 

Teritorij Konfederacije se od 16. st. do početka 19. st. nije mijenjao, većina stanovnika govorila je jednim od brojnih njemačkih jezika, a vladala je labava koalicija kantonskih aristokratskih oligarhija. Tajna dugovječnosti Konfederacije je u tome što je protiv vanjskih neprijatelja zadržala dovoljnu jedinstvenost naroda, a protiv unutrašnjih dovoljnu jedinstvenost oligarhija, primjerice u seljačkim bunama vladarima bi priskakali u pomoć vladari drugih kantona. Također, ono što je švicarsku konfederaciju razlikovalo od mnogih drugih liga je da je ona imala jednaka prava i za gradske i seoske zajednice, pri čemu su obje imali autonomiju od lokalnih vlastelina (sudaca, biskupa). 

Napoleon uvodi reda

Crveno-bijela nacionalna boja švicarske opreme izvedena je iz državne zastave (preslika grba) koja je, pak, u današnjem obliku - bijeli križ na kvadratastom crvenom polju - nastala tijekom Napoleonovih ratova početkom 19. st. Trinaest kantona Konfederacije su još u 18. st. bili krhka država čija je jedina zajednička institucija, Dieta, zapravo bila vijeće veleposlanika kantona bez prave moći odlučivanja. Krajem 18. st. Napoleonova vojska je ušla u Konfederaciju i uspostavila centraliziranu Helvetsku Republiku koja je, pak, zbog rušenja tradicije bila nepopularna među lokalnom elitom te je brzo uskoro ukinuta (1798.-1803.). Ipak, kantoni su ostali vjerni Napoleonu nakon što je obnovio švicarsku autonomiju i osnovao konfederaciju od 19 kantona.  

Današnja himna Švicarska psalma nastala je kao pjesma sredinom 19. st. te će ubrzo postati vrlo popularna u nekoliko švicarskih kantona. Tek od kraja 19. st. uslijedit će gotovo stogodišnje razdoblje pokušaja da ona postane i službena nacionalna himna. Također, krajem 19. st. već ranije opisana švicarska zastava dobiva status službene nacionalne. Švicarska država je kreirana sredinom 19. st., u isto vrijeme kada su se u Europi počele konstruirati nacije. Također, i njena mnogojezičnost je proizvod prve polovice 19. st., kada je država dobila proširenje na područja talijanskog i francuskog govornog jezika. Tako je Švicarska izbjegla raspad koji se dogodio nekim drugim tradicionalnim planinskim zemljama poput Navare ili Savoya koje su bile uništene idejama o ''prirodnim granicama''.  

Konstrukcija nacije na mitovima o identitetu

Godine 1848. Švicarska je, nakon kratkotrajnog građanskog rata i poraza kantona koji su odbijali čvršće povezivanje (Sonderbund), postala federalna država s novim ustavom s kojim je Švicarska prvi put u povijesti dobila snažnu centraliziranu vladu umjesto kolekcije nezavisnih kantona povezanih sporazumima. Ustav je prvi put osigurao nacionalnu zastupljenost čak i malim kantonima, a ona je sadržavala osnovna suverena prava (oporezivanje, jurisdikciju i obrazovanje), a konačno je bila omogućena i zajednička vanjska politika. Nekoliko godina kasnije Bern će biti odabran za glavni grad.

Kao i drugdje, stvaranje švicarske države bilo je previđeno velikim kampanjama - političkim, povijesnim, kulturnim i ekonomskim - čija je svrha bila uspostaviti vidljivu švicarsku naciju i identitet. Krenulo se ubrzano stvarati nacionalnu mitologiju koja bi poduprla nacionalnu državu u nastanku: ponovno se pisala povijest prilagođena trenutnim prilikama te je dolazilo do izmišljanja raznih tradicija, kao uostalom i u slučaju drugih nacija. Švicarska se kao moderna nacija ne zasniva na taloženju mitova o porijeklu, o nekakvom prekidu s prošlošću, zlatnim vremenima, velikim granicama i sl., nego na mitovima o identitetu koji su se razvijali oko srednjovjekovnih likova poput Tella, Winkelreida i De Fluea te zakletve na brdu Rütli. Također, ističe se višestoljetni kontinuitet švicarske države od 1291. Otkada je ona tobože utočište mira, stabilnosti i konsenzusa. Iako, povijesna stvarnost prije 20. st. kazuje upravo suprotno.

Čest je slučaj da se određena nacija oblikuje i afirmira u borbi protiv svog tlačitelja, bilo da se radi o stranim (Irska protiv Engleske, bivše kolonije protiv njihovih metropola) ili domaćim (revolucije protiv kraljeva i predstavnika starog režima). Švicarskoj, pak, nedostaje takav slučaj u povijesti. Tog nije bilo ni kod prvog ujedinjenja Švicarske 1798. godine budući da je ''tlačitelj'' Francuska izazivao različite reakcije među švicarskim kantonima, a uostalom bila je i prvi ''ujedinitelj Švicarske'', što će mnogi švicarski nacionalisti žestoko odbijati. Francuska je bila osloboditelj za jedne (npr. za Vaud, Aargau, Ticino), dok je za druge bila strani osvajač (Bern, zapadni dijelovi). Također, Švicarska nije nikad imala rat za nezavisnost, svoje Zauzimanje Bastille (poput Francuske), Napad tisuću crvenokošuljaša (poput Italije) i sl.

Mitovi o oslobođenju se odnose uglavnom na puno starije i legendarnije događaje: bitke kod Morgartena, Sempacha, Murtena, čak i Marignana - koje su kao takve slabije, između ostaloga i zato što nitko od živućih osoba nije sudjelovao u njima niti su one urezane u kolektivnu memoriju svih kantona jer su u njima sudjelovali samo pojedini.

Sve što trebaš je volja

Konačno, Švicarska psalma je 1981. i službeno proglašena nacionalnom himnom. Međutim, svaki kanton kao mala nacija ima svoju vlastitu povijest, ustav i zastavu, a neki od njih imaju čak i vlastitu himnu (npr. Nauchatel). Kantonski blagdani su ponekad njegovim stanovnicima važniji od državnih. Također, mnogi imaju različita iskustva po pitanju nacionalne borbe: Vaud se borio protiv Berna, Ticino protiv vlastelinstva sa sjeverne strane Gottharda, Nauchatel protiv pruskog kralja itd. 

Može se reći da je Švicarska kreacije Europe. Švicarci su oformili prvu federalnu vladu 1798., granice suvremene Švicarske su oblikovale velike sile na Bečkom kongresu 1815., dok je politika neutralnosti temeljni proizvod stranih okolnosti i pritisaka između 1815. i 1991. Čak su i na stvaranje ustava iz 1848. utjecali stranci. Ipak, švicarsko državljanstvo je od primarne važnosti svim kantonima, a davanje državljanstva strancima privilegija svakog kantona. Federalni švicarski nacionalni zakoni reguliraju minimalno potrebne zahtjeve po tom pitanju. Ipak, građani Švicarske se radije identificiraju na regionalnoj ili gradskoj osnovi, odnosno kao stanovnici izvornih malih zemalja s istinskim autentičnim karakteristikama.  

S druge strane, ona je najočitiji dokaz kako je svaka današnja nacija i nacionalna država jedinstvena društveno-povijesna konstrukcija. Potraga za objektivnim jedinstvenim kriterijima u traženju odgovora što neku zajednicu čini nacijom - isti jezik, religija, običaji, teritoriji, zajednička povijest itd. - ne daje rezultata. Najvažniji element je volja, odnosno politički uobličena svijest o zajedništvu, pri čemu, ipak, zadnju riječ ima politika velikih sila. Istovremeno, njena četverojezičnost je najjasniji primjer da određena zajednica neće izgubiti status nacije ako svoj jezik ne naziva vlastitim imenom. Za Švicarsku se može reći da je prototip političke nacije. Politički se nacionalni identitet odnosi na ''ustavni patriotizam''. On ukazuje kako ljudi zamišljaju naciju kao zajednicu koja dijeli iste političke vrijednosti, proizvedene i pojačane u istom političkom procesu. Švicarski identitet se temelji na zajedničkom uvažavanju političkih vrijednosti kao što su izravna demokracija, neutralnost i federalizam.  

O AUTORU: 

Hrvoje Petrović, Osječanin s diplomom povijesti i pedagogije. Odgajatelj u SOS Zajednici mladih Osijek i autor povijesno-nogometne web stranice Imaginary Football History.
Fan He-Mana, kluba gdje igra LeBron i Letećeg odreda. 

Literatura

Benedict ANDERSON, Nacija: zamišljena zajednica : razmatranja o porijeklu i širenju nacionalizma, Zagreb 1990.,124

Višeslav ARALICA, ''što je nacija ustaškim intelektualcima?'', Nacija i nacionalizam u hrvatskoj povijesnoj tradiciji (ur. Tihomir Cipek, Josip Vrandečić), Zagreb, 2007., 270.

ANTOINE CHOLLET. ''Switzerland as a ‘fractured nation’''. Nations and Nationalism 17 (4), 2011, 738–755.

Beatrice Eugster , Oliver Strijbis, ''The Swiss: A Political Nation?'', Swiss Political Science Review, Volume 17, Issue 4, 394-416

Felipe FERNANDEZ-ARMESTO, Narodi Europe, Zagreb, 1997.,135-136

Snježana KORDIĆ, Jezik i nacionalizam, Zagreb 2010., 97, 163, 170, 174

Frederic MONNEYRON, Antigone MOUCHTOURIS, Politički mitovi, Zagreb, 2012.,43-46

Ernst RENAN, ''Što je nacija?'', Pro tempore - časopis studenata povijesti, 4/2007, 65;

''Flag of Switzerland'',  https://en.wikipedia.org/wiki/Flag_of_Switzerland

''Name of Switzerland'', https://en.wikipedia.org/wiki/Name_of_Switzerland

''Nathional anthems'', http://www.nationalanthems.info/ch.htm

''Switzerland: Helvetic Republic'', https://www.britannica.com/place/Switzerland/The-Helvetic-Republic

''Swiss people'', https://en.wikipedia.org/wiki/Swiss_people

''Switzerland'', 'http://www.crwflags.com/fotw/flags/ch.html

''Switzerland: history'', https://www.britannica.com/place/Switzerland/History#ref423814

''The Swiss Confederation'', https://www.britannica.com/place/Switzerland/The-Swiss-Confederation-during-the-Late-Middle-Ages

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara