TKO GOD od trojice najizglednijih kandidata osvoji nagradu za najkorisnijeg igrača ove sezone, NBA liga će prvi put u povijesti imati stranog MVP-ja četvrtu godinu zaredom. U igri su lanjski laureat, Srbin Nikola Jokić, nigerijski Grk Giannis Antetokounmpo (MVP iz 2019. i 2020.) te Kamerunac Joel Embiid.

A s obzirom na uspon Luke Dončića, sve poznije godine američkih superzvijezda, poput LeBrona Jamesa, Kevina Duranta i Stephena Curryja, te činjenicu da na vidiku nema puno mladih Amerikanaca spremnih na takav iskorak, dominacija ostatka svijeta lako bi se mogla dodatno produljiti.

Trogodišnju sušu u nagradama za MVP-ja NBA lige Amerikanci su imali od 2005. do 2007., kad je dvaput slavio Kanađanin Steve Nash, a nakon njega Nijemac Dirk Nowitzki. Osim njih, nagradu su osvojila samo još dva igrača rođena izvan SAD-a, ali Nigerijac Hakeem Olajuwon do te 1994. već je postao američki državljanin, a Tim Duncan je rođen i odrastao na Američkim Djevičanskim Otocima, koji su administrativno teritorij SAD-a, pa se ne računa kao stranac.

Mnogi američki mediji tijekom cijele sezone ažuriraju liste najvećih kandidata za MVP-ja, a gotovo na svima su među prvom petoricom četvorica neamerikanaca - Jokić, Antetokounmpo, Embiid i Dončić. Na listi službene stranice NBA lige, primjerice, među njima je i Devin Booker kao predstavnik najbolje momčadi lige Phoenix Sunsa.

Upravo je momčadski uspjeh važan kriterij koji u idućim godinama može među kandidatima držati mlade američke zvijezde poput Bookera, Jaysona Tatuma iz Bostona ili Jaa Moranta iz Memphisa, ali nitko od njih ne djeluje kao kadar za statističku dominaciju kakvu ostvaruje neamerička četvorka, koja također igra veliku ulogu.

Tko bira MVP-ja i prema kojim kriterijima?

U izboru sudjeluje stotinu pažljivo filtriranih predstavnika medija iz SAD-a i Kanade koji rangiraju petoricu najboljih, prema čemu se bodovanjem plasmana (10-7-5-3-1) na svakoj listi dolazi do konačnog poretka. 

Svi glasači vode se istim objektivnim kriterijima - statistička izvrsnost, dostupnost, momčadski uspjeh u odnosu na relativnu snagu momčadi i narativ koji se vezuje za igrača - samo što prema vlastitom nahođenju odlučuju koji su im od tih kriterija najvažniji.

Prošle je godine Jokić uvjerljivo pobijedio jer su svi protukandidati bili eliminirani prema nekom kriteriju, najčešće dostupnosti jer su propustili previše utakmica, dok je srpski as odigrao sve 72. Ove je godine situacija znatno izjednačenija.

Statistika i rekordi

Joel Embiid završio je sezonu kao strijelac lige s prosjekom od 30.6 koševa. Superstar Philadelphije tako je postao prvi centar s prosjekom većim od 30 koševa još od Mosesa Malonea 1982. godine, prvi centar s titulom najboljeg strijelca nakon Shaquillea O'Neala 2000. i prvi neamerikanac s tom titulom ikad.

Čak 13 utakmica završio je s barem 40 koševa i 10 skokova, više od ikoga ove sezone, a u povijesti je to uspjelo još samo Wiltu Chamberlainu i Russellu Westbrooku, koji su tada bili izabrani za najkorisnijeg igrača. Osim što je najbolji strijelac, završio je kao peti u poretku skakača (11.7) i deveti među blokerima (1.5).

Antetokounmpo bi također ulovio prosjek od 30 poena da je zaigrao na zadnjoj utakmici regularnog dijela sezone i zabio 35 ili više koševa, no Milwaukee Bucksima bilo je važnije sačuvati ga pred početak doigravanja. Tako je završio kao drugi strijelac lige (29.9 poena), ali i kao šesti skakač (11.6), a bio je 11. u blokadama (1.4) i postotku šuta iz igre (55.3%). Sve su to brojke u skladu s prošle tri sezone, od kojih je dvije završio s titulom MVP-ja.

Jokić je imao nešto slabiji prosjek koševa, ali najviši u svojoj karijeri (27.1). Prosjek skokova u odnosu na lanjsku MVP sezonu povećao je za okruglo tri i s 13.8 bio drugi u cijeloj ligi, odmah iza Utina francuskog centra Rudyja Goberta (14.7). Završio je i na osmom mjestu po prosjeku asistencija (7.9) i po postotku šuta (58.3%).

Svaki od trojice kandidata tijekom sezone je rušio manje značajne rekorde, ali posebno je vrijedno istaknuti dostignuće Jokića koji je postao prvi igrač u NBA povijesti s barem 2000 koševa, 1000 skokova i 500 asistencija u sezoni, čak i uz osam propuštenih utakmica.

Dostupnost

Najveća vrijednost pravog superstara je da je sposoban biti na raspolaganju svojoj momčadi i suigračima što je češće moguće. Iako su igrači rijetko krivi za ozljede koje ih zadese, činjenica je da su im neki skloniji od drugih. 

To je lani bio presudan faktor jer je Jokić odigrao sve 72 utakmice, a Embiid kao glavni konkurent samo 51. Iz istog je razloga iz utrke tada ispao i LeBron James. Ove sezone Jokić je propustio osam utakmica, ali opet manje nego Embiid (14) i Giannis (15).

Momčadski uspjeh

Vrlo često MVP dolazi iz redova najbolje momčadi lige ili barem iz neke od tri ekipe s najboljim omjerom u svojoj konferenciji. Ovu sezonu Milwaukee i Philadelphia završili su s identičnim omjerom 51-31 kao treća i četvrta momčad Istoka, dok je Denver s 48-34 šesti na Zapadu.

Jokić je tu u najnepovoljnijoj situaciji jer je jedini MVP iz tako nisko plasirane ekipe u modernoj eri bio Russell Westbrook, kad je imao prvi triple-double prosjek nakon više od pola stoljeća. No olakotna mu je okolnost što ni momčadi ostale dvojice nisu dominirale i završile su sa samo tri pobjede više.

U obzir će se svakako uzeti i objektivna snaga njihovih momčadi te faktor koji bi prema samom imenu nagrade zapravo trebao biti ključan - koliko igrač znači za momčad i koliko je čini boljom. A tu je Jokić bez premca jer je cijelu sezonu odradio bez najboljeg suigrača Jamala Murraya, a treća Denverova napadačka opcija Michael Porter Jr. ozlijedio se nakon samo 10 utakmica i još se nije vratio.

Napredna statistika od sve trojice kandidata najviše ide na ruku baš Jokiću, a posebno je impresivan podatak da su Nuggetsi bolji od protivnika za 10.1 poen na 100 posjeda kad je Srbin na parketu, a za 8.6 poena lošiji kad ga nema. Te su brojke doslovno razlika između najbolje i najlošije momčadi lige.

Dok i Embiidu treba odati priznanje za nošenje Sixersa na svojim leđima u turbulentnoj sezoni bez Bena Simmonsa, a ispostavilo se da ga ni novopristigli James Harden ne rasterećuje ni približno onoliko koliko se očekivalo, u najkomotnijoj je situaciji bio Antetokounmpo, ne samo zato što igra za prvake Buckse, objektivno najjači od ova tri kluba, nego i jer mu nitko od ključnih suigrača nije dulje izbivao.

Narativ

Ovaj kriterij najpodložniji je subjektivnim utjecajima glasača. On može ići na ruku, primjerice, igračima koji briljiraju nakon teške ozljede, onima koji su promijenili sudbinu svog novog kluba ili prkose godinama kao LeBron James. 

Među ovogodišnjom trojicom kandidata svatko ima svoju priču o odrastanju u nekošarkaškim ili životno teškim okolnostima, ali u okviru ove sezone ničija ne odskače. Glasači ponekad uzimaju u obzir i vremenski kontekst, što nipošto ne bi trebali, ali tako je Giannisu činjenica da je nagradu dobio u dvije prethodne godine lani znatno smanjila izglede za ponovno osvajanje titule.

Bill Russell (1961. - 1963.), Wilt Chamberlain (1966. - 1968.) i Larry Bird (1984. - 1986.) jedini su u povijesti nagradu osvajali tri puta zaredom. Nije to nikad uspjelo ni Kareemu Abdul-Jabbaru, ni Michaelu Jordanu, ni LeBronu Jamesu, koji su osvojili četiri ili više titula, ali nikada tri u nizu. Posebno se često zakidalo LeBrona, koji ih je komotno mogao dobiti još četiri da glasači nisu inzistirali na raznolikosti.

Tako bi Jokiću ove godine mogla biti otegotna okolnost to što je nagradu osvojio lani, posebno zato što mnogima nije bio po guštu kao novi kralj NBA lige, ali jednostavno im nije ostavio drugi izbor.

A Embiid godinama igra na vrhunskoj razini i iako redovito propušta barem 15-ak utakmica, odavno je odagnao strahove koji su ga pratili na početku karijere, kad je u prve tri sezone zbog ozljeda odigrao ukupno 31 utakmicu. Ove godine dominirao je jače nego ikad i nosio momčad na leđima, pobravši pritom simpatije zbog situacije s Benom Simmonsom i razočaravajućih izvedbi Jamesa Hardena.

U ovom mileniju nije bilo puno neizvjesnosti u utrkama za MVP-ja, osim 2004./05. kad je Steve Nash pobijedio Shaquillea O'Neala i 2016./17. kad je Westbrook zahvaljujući svom prvom triple-double prosjeku slavio ispred Jamesa Hardena i Kawhija Leonarda. Ovo bi mogla biti još jedna takva sezona.