SRPSKO-AUSTRIJSKI MMA borac Aleksandar Rakić u Zagrebu se priprema za najvažniji meč karijere protiv Brazilca Thiaga Santosa 6. ožujka, koji bi ga mogao sasvim približiti borbi za UFC-ov pojas u poluteškoj kategoriji.

U Zagrebu se već pripremao prošlog ljeta i rekao da mu je to idealna baza zbog raznolikosti i kvalitete sparing partnera i uvjeta u dvorani American Top Teama te da se svugdje na Balkanu osjeća kao kod kuće.

S njim je i dr. Richard Staudner, austrijski stručnjak za fitness, fizičke i mentalne pripreme, koji se predstavlja kao performance optimizer, a pozornost je privukao neobičnim metodama treninga kao što je "ice bath", odnosno ledena kupka. Njegovi sportaši usred zime ulaze u hladno jezero i u njemu ostaju i po 20-ak minuta. Rakić je osobno oduševljen tom metodom te će je iskušati i na Jarunu tijekom ovih priprema.

S dr. Staudnerom smo razgovarali o toj i drugim metodama te njihovim blagodatima i opasnostima, kao i o Rakićevom usponu na vrh UFC-a.

Što je uopće performance optimizer?

Performance optimizer je netko tko pokušava pomoći ljudima da dosegnu svoje ciljeve, da na dan natjecanja budu na vrhuncu. Nije bitno o čemu se radi, fitnessu, ishrani, navikama spavanja, izvedbe se mogu poboljšati u svakom području. Možete biti nogometaš, MMA borac ili pilot, nije važno, svi imaju razinu izvedbe koju ja nastojim podići na optimum. Ne na maksimum, jer on te jednog dana može ubiti.

S kojim sportašima radite?

Jedan od najzanimljivijih sportaša s kojima radim već 10 godina je Aleksandar Rakić, četvrti na UFC-ovoj listi poluteške divizije. Sad smo u Zagrebu da ga pripremimo za borbu protiv Thiaga Santosa, drugog na listi. To je sljedeći korak za njega da dođe bliže UFC-ovu pojasu.

Kako ste počeli raditi s njim?

Prije 10 godina sam otvorio crossfit dvoranu u Austriji i jedne subote su dva najjača austrijska MMA teškaša, koji su inače redovito dolazili, sa sobom doveli Aleksandra Rakića. Bilo mu je manje od 20 godina, bio je mlad i nov u ovom sportu. Rekli su mi da će biti prvi austrijski prvak UFC-a i najbolji u svojoj diviziji na svijetu. Rekao sam: 'Ok, vrlo je mlad, govorimo o 19-godišnjem dječaku'. Rekli su mi da im vjerujem i pokušam. I vidite gdje smo sad.

Kako pomažete svojim sportašima, ovisno o sportu kojim se bave?

Prehrana, navike spavanja, mentalni sklop, suplementacija, tehnike disanja... To je sve važno. Ja izgradim bazu za svakog sportaša, za to mi treba tri do šest mjeseci, ovisno o tome koliko vremena imam, a zatim se koncentriramo na specifičnosti. Naravno da trebaš nešto drugo za meč na tri petominutne runde u odnosu na utakmicu od 90 minuta.

Pričajte nam o ideji ledene kupke.

Koristimo ledenu kupku već 5-6 godina, ali sad puno češće. Osjećaj je nevjerojatan i ne treba mi znanost da vidim koliko to ima smisla. Neki sportaši poput Rakića odu sa mnom na jezero prvi put i odmah im je zabavno. Aleks ne može prestati. On ide svake nedjelje sa svojim prijateljima, koristi hladnu vodu da se bolje regulira, da se aktivira i postane mentalno jači. Ima puno smisla i volimo to.

Koja je razlika između toga i krioterapije?

Vrijeme provedeno u vodi je važno, ne ostajemo unutra uvijek 20 minuta, ovisi o temperaturi vode i zraka. Najveća razlika u odnosu na kriokomore ili kriosaune je ta što je krioterapija prvenstveno za ljude s medicinskim problemima, naprimjer sa zglobovima ili kožom, njima puno pomaže. Dobra stvar je što ne boli, ostaneš unutra dvije minute na -80 do -130 stupnjeva i mnogi ljudi to mogu izdržati. Terapija hladnom vodom je potpuno drukčija. Puno je teže. Naravno da se i to trenira, počinje se s jednom minutom, nitko ne ostane 20 minuta prvi put, osim Aleksandra Rakića. Hladna voda poboljšava um, za razliku od krioterapije. Za vodu moraš biti spreman, zato radimo na tehnikama disanja, mentalnom fokusu, ulazimo i pokušavamo zadržati mentalnu razinu. To te čini 100 posto boljim ljudskim bićem s jačim mentalnim sklopom, i naravno, boljim borcem.

Je li opasno?

Naravno, sve je opasno, hrana, auti, borbe i hladna voda. Naravno, moraš početi vrlo, vrlo polako. Imam program, svi počinju kod kuće, pod tušem, s hladnom vodom samo na stopalima. Ništa koljena, ništa kukovi, ništa torzo, ništa glava. Dakle, vrlo polako, tjedan dana. Ako ti je to OK, ideš minutu s koljenima, pa minutu s kukovima, pa minutu s ramenima i tada počinje bol jer osjećaš da ti je dah drukčiji. Moraš kontrolirati um, disanje i tijelo.

Koliko je važna mentalna priprema?

Veliki sam fan mentalnog treninga, možete ga nazvati meditacijom ili treningom fokusa. Kao kad ideš u crkvu i moliš, to je također oblik mentalnog treninga, fokusiran si samo na to, zaboraviš sve drugo oko sebe, a to koristimo prije nego uđemo u jezero. Koristimo tehnike disanja. Ako si fokusiran samo na način disanja, zaboraviš na sve oko sebe i onda je puno lakše. Neka vrsta mentalnog treninga, vježbe koncentracije, fokusa, vrlo, vrlo su važni za svako ljudsko biće. Nije to samo za borce ili sportaše općenito, nego za sve. Možeš zadržati kontrolu nad sobom. Možda jednog dana pronađeš svoj ego i shvatiš da ga više ne trebaš. To se može dogoditi, dogodilo se mnogima.

Kakve još neobične metode koristite?

Najvažnije je znati da svi rastu dok se odmaraju. Mišići rastu dok spavaš. A što je s umom? I njemu je potreban odmor. Svima mogu preporučiti da odu negdje gdje mogu odmoriti um jer će on tada rasti, spoznat ćete stvari koje prije niste znali, ili ste ih znali, ali bile su vam duboko u mozgu, i niste imali vremena izvlačiti ih. Preporučio bih da odu u šumu i osjete je, drva, vjetar, vodu, ptice, što god. Pokušajte to raditi sami, barem pustiti glazbu kod kuće i ući duboko u sebe. Možda ćete pronaći ego i to će vam biti najbolji dan u životu.