Tricaška revolucija
U PRVOM NBA finalu u kojem je postojala linija za tri poena, Los Angeles Lakers i Philadelphia 76ers ubacili su samo jednu tricu. Dakle, ne jednu tricu po utakmici, po momčadi ili pojedinačnom šuteru. Ili tricu kojom bi započela emisija SportsCenter na ESPN-u ili koja bi bila presudna u utakmici. Ne, u svibnju 1980. Lakersi i Sixersi su u šest utakmica ubacili jednu jedinu tricu, piše Zach Kram za sportsku web stranicu The Ringer.
Za usporedbu, u lanjskom finalu Golden State Warriors su pogađali trice u svakoj četvrtini protiv Cleveland Cavaliersa. Ove brojke ističu tromost kojom je NBA prihvatila trice. Prošle su sezone Houston Rockets postigli više trica nego sve NBA momčadi zajedno tijekom osamdesetih godina. No prošlosezonsko finale ipak je ekstremniji primjer i u skladu je sa smjerom u kojem se kreće košarka. I evolucija je, naposljetku, počela jednom stanicom.
Ako je vrijeme prije uvođenja trica jednako mezozoiku, kad su neprolazni dinosauri poput Billa Russella i Wilta Chamberlaina vladali terenima, onda je trica Juliusa Ervinga u trećoj utakmici protiv Lakersa isto što i Lucy (poznati fosil australopiteka), daleki rođak današnjeg čovjeka iz drukčijeg doba, koji ipak daje naslutiti kako će svijet jednog dana izgledati. Koliko se čovjek 21. stoljeća razlikuje od tri milijuna godina stare Lucy, toliko je današnje poimanje trica raznolikije, drukčije i mudrije od onog prije četrdesetak godina.
Više trica nego dvica
Današnja je NBA liga prepuna trica, koje se šutiraju sa svih mjesta i udaljenosti i to u nekoć nezamislivim količinama. Houston Rockets prošle su sezone postali prva momčad u NBA povijesti koja je imala više pokušaja za tri nego za dva poena. Na istom su tragu i ove sezone. Više od trećine svih šuteva u posljednje dvije sezone bilo je za tri poena. Prije samo deset godina, takvo nešto bilo je nezamislivo.
"Mislim da još nismo došli do prijelomne točke. Vjerujem da ćemo uskoro vidjeti momčad koja će više od polovice šuteva uputiti s pozicija iza linije za tri poena. Očekujem da će 60, možda i 65 posto šuteva iz igre biti za tricu", smatra David Arseneault Jr., glavni trener košarkaša Grinnell Collegea.
Nijedna momčad zasad ne ispunjava Arseneaultovu prognozu. Rocketsi su ove sezone na 51 posto, ali cijela se liga kreće u tom smjeru. Entuzijazam se ne samo proširio NBA ligom nego i spustio na niže košarkaške razine. Glavni menadžer Rocketsa Daryl Morey prvi je shvatio kakvo oruđe ima u rukama.
Dean Oliver utemeljitelj je košarkaške analitike, a u sezoni 2004./2005. u Seattle Supersonicsima postao je prvi stalni savjetnik za statistiku u NBA ligi. No čak ni on nije primijetio povijesnu važnost Seattleove utakmice u Philadelphiji 2004. godine. Seattle je pobijedio 103:95 uz 37 poena Raya Allena i 20 Vladimira Radmanovića, no ispucavši 39 šuteva za tri poena, a 38 za dva poena, Sonicsi su postali prva momčad u NBA povijesti koja je imala više šuteva za tricu nego za dvicu. Bila je to prva naznaka NBA budućnosti, ali u to je vrijeme prošla nezapaženo.
Iako su Sonicsi pobijedili, iako su te večeri ubacili 18 trica, a čak je i Oliver konstatirao da je snaga momčadi u šutevima, nikad se više nisu ni približili takvom učinku. Sonicsi su te sezone bili drugi po postotku šuteva za tri poena (28,1%) u ukupnom broju pokušaja. Ove je sezone svih 30 NBA momčadi već nadmašilo taj postotak.
Ova priča o Seattleu u sezoni 2004./2005. govori manje o propuštenoj prilici jedne momčadi, a više o manjku mašte i vizije u cijeloj ligi. Nitko, ni u Seattleu ni u drugim klubovima, još nije bio shvatio moć trica. Tek 2006. godine New Jersey Nets postali su druga momčad koja je u jednoj utakmici 50 posto svih šuteva imala za tricu. Ponovno se to dogodilo s Magicom i Knicksima 2009., a tek je u posljednje tri sezone bitno porastao broj utakmica s 50 ili više posto šuteva za tricu.
"Zanimljivo je da su ulični igrači na svojim haklovima već desetljećima šutirali trice. Čini se da su trice prije zaživjele na kvartovskim igralištima nego u NBA ligi", kaže Oliver. Ideja je napokon uhvatila korijenje i na najvišim razinama. Tri je bolje nego dva, odnosno, preciznije - mogućnost za tri je bolja od mogućnosti za dva. Morey je jedan od prvih košarkaških umova koji su prihvatili to načelo. Međutim, čak ni njegovi Rocketsi nisu to prihvatili odmah po njegovu dolasku na mjesto glavnog menadžera 2007. godine, nego su tek nedavno počeli pomicati košarkaške granice.
"Mnogi misle da idemo prebrzo, a sad se suočavam s pitanjem zašto smo išli tako sporo. Trebalo je okupiti kombinaciju pravih igrača, a potom i velikog trenerskog inovatora D'Antonija i surađivati s njim kako bismo kreirali novu napadačku snagu", objašnjava Morey.
Njemu je trebao kohezivni sustav kako bi implementirao svoje ideje, a Mike D'Antoni je bio trener koji je njegovu viziju mogao pretvoriti u strategiju. Dok za privikavanje igrača na nove okolnosti treba vremena, truda i pravog osoblja, momčadi ne trebaju ni D'Antonija ni Jamesa Hardena da bi shvatile prednosti tricaške strategije. Naime, postotak ubačaja gotovo je konstantan na svim distancama. Prema analitičkoj web stranici NBA Savant, postotak ubačaja na razini lige iznosi 37 do 42 posto na udaljenostima od 3 do 25 stopa (od 90 cm do 7,62 m) od koša.
Naravno, linija za tri poena znači da čak i ako je postotak ubačaja s gotovo svake distance isti, vrijednost ubačaja nije ista. Crvena linija na donjem grafikonu predstavlja očekivanu vrijednost svakog šuta u poenima na razini cijele lige prošle sezone. Vrijednost svakog pokušaja s distance veće od 90 cm od koša pada, ali ponovno se diže kad dođe do linije za tri poena. Šutevi s distance od sedam metara zapravo su vrjedniji nego oni sa 60 centimetara (analiza ne uključuje slobodna bacanja i ubačaje nakon ofenzivnih skokova).
Iz matematičke i iz estetske perspektive, Oliver je morao biti oduševljen time kako je NBA liga prihvatila trice te njegove ideje kako izvesti maksimalno učinkovit napad. Odgovarajući na kritike da trenutačni trendovi proizvode manje zabavnu košarku, Oliver kaže: "Ne slažem se. Mislim da se u NBA ligi trenutačno igra najzabavnija košarka koju sam ikad vidio. Mislim da se više krećemo, više tražimo bolju poziciju za šut, a put do koša je otvoreniji zato što obrane moraju izaći naprijed kako bi zatvorile šutere."
Nijedna ekipa nije više profitirala tricama od Warriorsa, iako je njihova momčad dovoljno talentirana da bude favorit i bez trica. No kad su trice uvedene, upravo ih je franšiza iz San Francisca prihvatila sa skepsom. Nakon što su vlasnici klubova 1979. godine odobrili probno razdoblje za trice, tadašnji vlasnik Warriorsa Franklin Mieuli izašao je sa sastanka i rekao: "Nemoralno je mijenjati košarku temeljenu na dva poena. Tako ćemo uništiti momčadski koncept..."
Pojam nemorala u međuvremenu je izblijedio, ali pritužbe su potrajale desetljećima. Upitna je bila zabavna komponenta trica pa onda i nadolazeća jednostranost napadačkih taktika ili nestajanje tradicionalnih teških centara. Prije samo pet sezona, novinar Zach Lowe zapitao se hoće li košarka u budućnosti biti potpuno ovisna o tricama te napisao kako mnogi košarkaški insajderi nisu sigurni jesu li "šutevi iz daljine dobri za košarku".
"NBA ne želi da njihove utakmice izgledaju kao ulična košarka te je zabrinuta da će utakmice u kojima se ukupno ispuca 70 trica izgledati upravo tako", napisao je Zach Lowe.
Košarka nije propala, a Curry je najpopularniji
Otkako je Lowe u sezoni 2013./2014. napisao spomenutu kolumnu, čak 464 puta se dogodilo da momčadi zajedno ispucaju više od 70 trica. Samo ove sezone to se dogodilo 225 puta, a prije 2013. godine samo pet puta. Košarka pritom nije nimalo lošija. Prema prodaji dresova, Warriorsi su najpopularnija NBA momčad, a Steph Curry je najpopularniji klupski košarkaš u gotovo deset godina. Unatoč padu gledanosti ove sezone, liga uživa sasvim pristojnu percepciju.
Ni igrači nemaju ništa protiv, od Rocketsa (koji ove sezone imaju najviše pokušaja za tri poena), preko Bucksa i Dončićevih Mavericksa, do sve boljih Netsa. "Jedna od najboljih stvari bila je kako su igrači prihvatili ovaj način igre. Sviđa im se tempo, prostor i napad. Na kraju je tranzicija bila kudikamo lakša nego što je itko mogao predvidjeti", rekao je Morey o implementaciji pristupa usmjerenog na trice.
Hegemonija tricaškog pristupa razvila se iznenađujućom brzinom. Košarkaški trener Nevada Smith bio je povezan s NBA ligom samo šest godina, odnosno otkako je svoju smionu sklonost prema tricama odnio u Rio Grande Valley Vipers, momčad razvojne lige NBA-a pod okriljem Houstona. No kako je vrijeme prolazilo, tako je Smith od buntovnika postao mainstream strateg. "Ljudi su mislili da smo ludi i da uništavamo košarku, ali danas je to sasvim prihvaćen način igre. Mi smo u biznisu koji ovisi o rezultatu. Kad Golden State ne bi pobjeđivao, nitko ne bi prihvatio njihov stil igre niti bi gradio momčad kako je oni grade", kaže Smith, danas trener Sioux Falls Skyforcea, momčadi pod okriljem Miamija.
Trend se proširio i na WNBA. Tri ekipe s najvećim postotkom pokušaja za tri poena u prošlih deset godina su Mercury, Storm i Mystics tijekom 2018. Storm i Mystics su igrali u rujanskom finalu, a Mercury je ispao u polufinalu. U NCAA diviziji I prošle je sezone slavila Villanova, koja je polovicu svih šuteva uputila iza linije za tri poena.
No da bi se došlo do te točke, eksperimentiranje je počelo na nižim razinama. David Arseneault Jr., primjerice, odrastao je igrajući za Grinnell College u NCAA diviziji III, na kojem je njegov otac inovativno implementirao presing, visok tempo i tricaški sustav. Arseneault mlađi jednom je imao 34 asistencije u utakmici, NCAA rekord koji bi i danas bio aktualan da ga 2014. nije srušio još jedan Grinnellov bek (37).
U posljednjih 15 godina, Grinnellov postotak pokušaja za tri poena u ukupnom šutu nije bio manji od 59 posto, a tijekom nekih sezona iznosio je i po 68 posto. "Često se dogodi da gledam NBA utakmice i već nakon četiri ili pet dodavanja pomislim kako je propuštena dobra prilika za šut. Postajem nestrpljiv kad vidim da ljudi ne šutiraju", kaže Arseneault.
Oliver je 2014. tražio nove strategije koje bi mogle pomoći posrnulim Kingsima. Slobodno mjesto trenera u razvojnoj ligi NBA-a (G League) omogućilo mu je da iskoristi neke stvari koje su u NBA ligi bile zapostavljene. Zato se obratio Arseneaultu, koji je tada radio u Grinnellu. "O Grinnellovu sam sustavu razgovarao s mnogim ljudima kroz nekoliko godina. Imao sam neke sumnje, ali sam znao da ga ne treba zanemariti", rekao je Oliver.
Kad je Arseneault dobio prvu Oliverovu poruku, mislio je da Olivera zanima sustav njegova oca ili da će mu ponuditi neko mjesto pomoćnog trenera. No ponudio mu je posao u Reno Bighornsima, kako bi svoj pristup mogao testirati na G League razini. "Da budem iskren, nisam znao kako će moj pristup funkcionirati s boljim igračima, boljim šuterima i boljom ekipom u svakom pogledu", kaže Arseneault. Neke su se njegove ideje pokazale neučinkovitima, pa je tako napustio presing, ali tricaški pristup funkcionirao je sve bolje.
Dokaz da koncept funkcionira
Nije jednostavno povezati Arseneaultov mandat u Renu s uspjehom Kingsa te sezone. Oliver je klub napustio 2015., a Arseneault godinu kasnije, te se vratio za glavnog trenera u Grinnellu. Međutim, Kingsi su ove sezone na putu da izbore doigravanje prvi put nakon 13 godina. Igraju u warp brzini i pucaju šest trica više po utakmici nego prošle sezone. "Ako su Sacramento Kings uspjeli iz mojeg pristupa izvući nešto što im je pomoglo pobijediti u barem jednoj utakmici, ja na to gledam kao na uspjeh", objasnio je Arseneault.
Uspjeh u eksperimentima na nižim razinama i onaj Warriorsa u NBA finalu dao je Moreyjevim sljedbenicima moćno oružje protiv nevjernika, odnosno dokaz da koncept funkcionira. "Puno je lakše kad možeš reći da imaš pristup koji zaista donosi pobjede u praksi nego kad imaš nešto na papiru i misliš da bi moglo funkcionirati", kaže Morey.
No koncept funkcionira i u teoriji i u praksi. U svojoj kolumni iz 2013. Lowe citira nekoliko NBA dužnosnika koji su smatrali da će poboljšane obrane zaustaviti trice. Bila je to razumna prognoza. Dajmo obranama vremena da se prilagode i počet će funkcionirati Newtonov zakon akcije i reakcije. Pet godina kasnije, obrambene strategije nisu se razvile dovoljno da zaustave tricaški koncept. "Obrane su napredovale, ali nedovoljno da bi se zaustavilo nekoga tko je odličan šuter", kaže Oliver.
Čak i kad bi obrane bile bolje, momčadi koje se oslanjaju na trice bile bi u prednosti. Cijela liga imala je prošle sezone postotak ubačaja za tri poena 36,2 posto, što je treći najveći postotak u povijesti. Postotak ubačaja trica nije bio manji od 34,8 nijedne sezone otkako su 2004. promijenjena pravila za obranu. Ta dosljednost mogla bi biti rezultat veće posvećenosti šuterskim treninzima najboljih šutera lige, ali i kontinuirane i široke sposobnosti izvođenja sofisticiranih napada svake natjecateljske večeri.
Momčadi ne samo da više šutiraju iza linije za tri poena nego imaju i više otvorenih šuteva za tricu. NBA.com/Stats dijeli šuteve u četiri kategorije prema udaljenosti od najbližeg suparničkog igrača, a sve trice u posljednje dvije sezone dolaze s oznake "otvoren" (najbliži suparnik na 120 do 180 cm) ili "sasvim otvoren" (suparnik na 180 cm ili više).
"Sasvim otvoreni" šutevi za tricu obuhvaćaju više od polovine pokušaja na razini cijele lige, a svake sezone NBA momčadi ispucaju 38 ili 39 posto šuteva s takvim izgledima. To je razina preciznosti za tricu koju igrači poput Kyrieja Irvinga, Kawhija Leonarda, Kevina Duranta ili Dirka Nowitzkog imaju u cijeloj karijeri, pa je ofenzivna učinkovitost rekordno visoka.
Nemogućnost da zaustave suparničke trice pojavila se na nižim košarkaškim razinama. Arseneault primjećuje da su u njegovoj drugoj sezoni u Renu Bighornsi bili najbolji u G League u šutevima i ubačajima za tricu. No trener ne optužuje suparnike za nesposobnost, Kad su ga pitali kako bi on sam zaustavio sustav igre koji je osmislio, Arseneault je rekao: "Ne znam kako bih to učinio, nije lako."
Nakon što je malo razmislio, Arseneault je sugerirao da bi striktno pokrivanje i izbjegavanje blokova mogli pomoći. I zaista, neke su NBA momčadi, poput Rocketsa, primijenile tu taktiku. No takav pristup od svih pet igrača u obrani traži da budu motorički i tjelesno spremni čuvati suparničke igrače svih profila. Čak i kad u tome uspiju, samo jedan sporiji korak ili trenutak pogrešne komunikacije može otvoriti prostor za šut.
Kao što je Ringerov urednik Justin Verrier pokazao prošle sezone, obrane su se mučile u prilagodbi na nove napadačke taktike. Promjene pravila osmišljene da pomognu u slobodi kretanja također nisu pomogle. Dok obrana traži odgovore, napad nastavlja otkrivati nove prednosti u razvojnom okruženju lige. Prvi šutevi za tri poena izvođeni su iz uglova, a kad su se obrane prilagodile tome i dodatno pokrile tu poziciju, napadači su odgovorili šutevima s drugih pozicija.
Najviše se isplati šutirati iz kuta
Trice iz kuta i dalje imaju najvišu očekivanu vrijednost, zato što se šutira s manje distance od koša, ali i druge pozicije imaju neke prednosti. S drugih se pozicija može šutirati za tri poena u cijelom nizu napadačkih akcija. Najveći neprijatelj ekspanzije trica je njena napadačka alternativa – polaganje. Iako je trica moćno oružje, treneri smatraju kako je siguran ubačaj iz blizine cilj svake ofenzivne akcije.
Polaganje omogućava visok postotak ubačaja, a jedini razlog zbog kojeg se i dalje pucaju trice je to što pod košem nije jednostavno doći do prilike za polaganje. "Kad bismo mogli svaki put doći do polaganja, ne bismo uopće šutirali za tri poena. Polaganje je i dalje najbolji šut koji postoji", tvrdi Smith.
Učinkovit napad s linije za tri poena zapravo generira više prilika pod košem. I obrnuta taktika je funkcionalna. Arseneault je u Renu otkrio da prodor prema košu i potom vraćanje lopte na tricu daje izvanredne rezultate u usporedbi s drugim šutevima s distance. Svoje je bekove poticao da idu na polaganje ili iznuđivanje prekršaja, a tek ako to ne prođe, onda na red dolazi trica.
"Ako u ekipi imaš igrača koji može šutirati s takve distance, dosta toga se može otvoriti. Ako obrana mora izaći i pokriti igrača na osam metara od koša, to znači čovjeka manje pod košem", kaže Oliver.
Kompletna je liga, od Jamesa Hardena i LeBrona Jamesa nadalje, shvatila poruku. Prosječna daljina šuta za tri poena u posljednjih se pet godina ponešto povećala, a ukupan broj trica s udaljenosti od najmanje 8,5 metara učetverostručio se od 2013. godine te udvostručio u posljednje dvije godine.
Košarkaški je svijet očaran uspjehom Warriorsa, od njihovih kolega u NBA ligi sve do mladića u juniorskim ligama koji žele biti poput Stepha Curryja. Dan Barto, trener na akademiji IMG u Floridi, smatra da postoji nekoliko razloga zašto se juniorska košarka kreće u tom smjeru. Prvo, djeca oponašaju zvijezde; drugo, treneri kopiraju sustav za koji vide da je uspješan, pa traže najbolje šutere; treće, treneri su takvim pristupom stvorili bolje uvjete za igrače koji žele raditi na svom šutu.
"Upravo smo usred prve generacije srednjoškolskih trenera koji su šutirali trice. Osim toga, već punih deset godina postoje privatni treneri kao profesionalno zanimanje", kaže Barto. Otprilike 40 posto vremena na tim privatnim treninzima posvećuje se šutu. "Kad uđete u dvoranu, prvo što će trenera zanimati je visina, a na drugom mjestu zanimat će ga kako pucate na koš", objašnjava Barto.
Ovaj pomak prema šuterski orijentiranoj košarci posebno je uočljiv kod visokih igrača. U sezoni 2012./2013. igrači visoki najmanje 208 cm ispucali su 4000 trica, a u sezoni 2017./2018. igrači te visine imali su 10.000 šuteva za tri poena. Ove sezone već su na 8000 šuteva, a četvrtinu utakmica tek treba odigrati. I igrači viši od 208 cm koji tek dolaze na NBA draft imaju sve više iskustva u tricama. "Treneri na nižim razinama sve više od visokih igrača traže da se maknu od koša i da se kreću po perimetru", objašnjava Arseneault.
Međutim, promjena nije dvosmjerna. Dok mlađi igrači dobivaju ofenzivnu poduku inspiriranu tricama, obrambene instrukcije ih ne slijede. Prije nego što stignu do sveučilišta, talentirani igrači mogu napredovati već i na temelju atletizma. Uspjeh Warriorsa nagnao ih je da rade na svom skok-šutu, ali malo koji trener na nižim razinama razmišlja o obrani. "Šutere se može zaustaviti bude li se na tome radilo, ali zasad to nije popularno. Ne vjerujem da će se uskoro netko ozbiljno posvetiti obrani od trica", kaže Oliver.
Dakle, ako u NBA ligu dolazi sve više visokih i tjelesno nadmoćnih igrača, sa sve više sati šuterskih treninga, a razvoj obrambenih strategija zaostaje za ofenzivnim sustavima na svim razinama, može se očekivati da će momčadi i ubuduće šutirati sve više. Naravno, bit će izazovno procijeniti kad će se trend zaustaviti ili preokrenuti.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati