DINAMO je napravio puni krug. Nakon što je potvrdio titulu prvaka, u Zagreb je vratio i Rabuzinovo sunce. U finalu je na Opus Areni Rijeka pala s 2:0. Prvi dojam o utakmici onaj je koji vrlo jasno postoji već nekoliko mjeseci. Dinamo je galaksija za sebe u Hrvatskoj ove sezone, a ostatku lige preostaje samo to da dočeka njegov loš dan i iznenadi ga. Rijeka ga nije ni dočekala niti je napravila dovoljno da ga isprovocira.

Detalji su napravili razliku

Uoči utakmice postojala su dva upitnika oko toga kako će Dinamo izgledati. Prvi je bio u kakvom će intenzitetu momčad moći igrati. Dio igrača nakon nevjerojatne proljetne serije zadnjih par utakmica radi na rezervi, a u ekipi su bili i rekonvalescenti poput Mihe Zajca ili Scotta McKenne koji nisu u pravom ritmu. U tom dijelu nije bilo previše problema, iako je očito da momčadi jako treba ljetnji odmor.

S taktičke strane, bilo je upitno hoće li Rijeka uspjeti napraviti kvalitetan blok na Josipu Mišiću preko kojeg Dinamo vrti sve napade. Toni Fruk je pokušavao ometati protok lopte od stopera prema njemu, ali ostatak ekipe mu nije mogao previše pomoći.

Ključno je bilo to što je u posjedu prednja linija Dinama, kao i dvije osmice, stajala vrlo visoko i razvukla Rijeku po duljini terena. Rijekina vezna linija imala je izbor. Ili će se povući i neće na vrijeme zatvarati Mišića koji organizira napad ili će iza svojih leđa ostavljati prostor koji Stojković, Zajc i Beljo mogu iskorištavati.

Do kraja utakmice nisu uspjeli pronaći odgovor na to pitanje, a Victor Sanchez nije pokušao promjenom formacije staviti igrača više u tom dijelu terena i defenzivno rasteretiti dva centralna veznjaka.

Jednom kad Dinamo uđe u ritam i dozvoli mu se da ga održava, utakmica može ići u samo jednom smjeru i to se vidjelo nakon uvodnih 15 minuta. Maknemo li političku korektnost na stranu, možemo reći da se Dinamo prošetao Opusom onako kako se prošetao i prvenstvom.

U kruni sjajne sezone odskočila su tri majstora

Bio je to savršen završetak sezone koja je po mnogočemu bila prekretnica. Mišić je još jednom pokazao da je najbolja šestica u povijesti ove lige. Osim diktiranja napada, velik posao odradio je u defenzivi i tranziciji. Prošle sezone nije bio ni na jednoj povratnoj lopti nakon koje su suparnici zabijali golove. U ovoj utakmici počistio ih je ili blokirao sve.

Stojković je pokazao da ima nevjerojatan faktor X i sposobnost da potezom promijeni ritam utakmice ili brojke na semaforu. Ako nauči kontinuirano biti jednako koristan momčadi i u jednostavnijim stvarima, Dinamo će imati novog superstara.

Dion Drena Beljo promašio je dva zicera, ali je čitavu utakmicu proveo s Majstorovićem i Radeljićem na vratu. Namjestio je Stojkoviću gol i udarac koji je odsjeo na stativi te zakuhao zicer Zajcu. Odigrao je kompletnu utakmicu u duelu i razigravanju i dokazao da i bez gola može utjecati na susret.

Rijeka je ostavila dojam kao da je mogla i morala pružiti bolji otpor. Iza nje je, što se tiče domaćih natjecanja, bljutava sezona u kojoj je momčad stagnirala. No, ista ta ekipa odigrala je odličnu i dugačku europsku sezonu. Za klub koji ima četiri puta manji budžet od Dinama nije fer očekivati kontinuirano osvajanje trofeja.

Svako finale treba se igrati u Osijeku

Za kraj teksta, želje i pozdravi. Treba dekretom obvezati da se svako finale Kupa igra na Opus Areni. Ambijent krcatog i modernog stadiona u kojem su navijači tik uz tribine učinio je utakmicu boljom nego što je bila.

S druge strane, ranije smo kritizirali termin i organizaciju finala. Posao policiji nije jednostavan kada istim putom prolaze dvije od tri najbrojnije navijačke skupine, ali dvadesetominutno kašnjenje Armade nedopustiv je propust koji iziskuje barem ispriku svakome tko je kupio kartu, a nije stigao na početak susreta.