Lige petice

U Unitedu derišta kolo vode

U Unitedu derišta kolo vode
Foto: EPA-EFE

"BITI drugi s Unitedom u Premiershipu jedan je od mojih najvećih uspjeha u karijeri. Reći ćete da je ovaj čovjek lud jer je u karijeri osvojio 25 trofeja, a govori da mu je drugo mjesto jedan od najvećih uspjeha. Ja i dalje to govorim jer ljudi ne znaju što se dešava iza zavjese", izjava je koja se jučer neprestano ponavljala na društvenim mrežama, a djelo je Josea Mourinha.

Mnogi Unitedovi navijači, mnogi Mourinhovi kritičari jučer su se nakon poraza od Evertona (4:0) sjetili njegovih riječi i priznali da je bio u pravu, a smijali su mu se kada je izgovarao te riječi.

Iako je od dolaska Ole Gunnara Solskjaera bilo jasno da ga čeka golem zadatak, unatoč tome što je i njegov United bio klimav u velikom broju mečeva, rezultati koje je Ole pravio bili su dovoljan razlog da se pišu hvalospjevi o njemu i njegovim igračima.

Ako su već hvalospjevi o Solskjaeru i bili na mjestu, nevjerojatno je kako su ugledni engleski analitičari na najprestižnijim sportskim medijskim kućama na svijetu hvalili Paula Pogbu i ostalo društvo u crvenim dresovima. 

Na Istinu o Unitedu se žmirilo

Igrači koji su itekako kritizirani u Mourinhovoj eri odjednom su postali igrači koji zaslužuju pohvale jer valjda se smatralo da je trenerska promjena pokazala da su ti igrači zapravo vrijedni i dobri, samo što nisu imali s kim to pokazati...

To prokletstvo koje nosi bilo kakav "hype", ta prevelika euforija i prerani odlazak u nebeske sfere obično budu tako bolni kada uslijedi nezaobilazno prizemljenje.

Kad već onih 0:2 na Old Traffordu od PSG-a nisu bili otrježnjenje, kad Wolves nije razbudio Vragove, kad to nisu učinili ni Messi ni Barca, onda jeste jučer Everton na Goodisonu.

Tek nakon što su Karamele premazale Crvene vragove rezultatom 4:0 i kada je "fiskalni račun" kazao da United u posljednjih osam utakmica ima šest poraza, svi alarmi su upaljeni. Kaos se opet nastanio na Old Trafford.

Ma kakvi, kaos nije ni odlazio, samo je zaboravljen. A to je nevjerojatno.

Razumijem da navijačko srce može pogrešno promatrati stvari pa one kritike koje sam dobivao nakon tekstova naslovljenog Istina o Unitedu bile su mi shvatljive.

Međutim, nikako nisam mogao shvatiti izjave Unitedovih igrača i bivših igrača poput Garyja Nevillea koji su govorili o nekom boljem Unitedu, o napadačkoj igri, o nekom povratku identiteta u periodu kada je Solskjaer redao pobjede.

Bilo mi je neshvatljivo jer pitao sam se kako je moguće da osobe koje su toliko znoja prolile na zelenom terenu, osobe koje su prošle sve i svašta u nogometu, tako naivno i prerano daju dugoročne procjene i tvrde da je Ole zaslužio novi ugovor.

Velika naivnost poznatih analitičara

Prvo, nitko ne može reći da Ole nije trener za United. Dakle, ne radi se o tome. Poanta je da nitko nije mogao ni reći da on to jest. Barem ne na osnovu onoga što je pokazao, jer pobogu on ništa nije mogao ni pokazati.

Naslijedio je Mourinha koji ima pragmatičan pristup nogometu, a najavio je da će on igrati napadački, dakle proaktivno. A taj napadački stil igre Ole nigdje na ozbiljnijem nivou nije pokazao.

Čovjek koji je vodio Cardiff i Molde i koji ima tri trofeja u karijeri, sva tri osvojena u norveškom nogometu, a posljednji datira iz 2013. godine (nacionalni kup) ne može biti garancija za vrhunsku igru u jednom od najvećih svjetskih klubova.

No, ako je netko i pomislio da će taj Oleov stil ikako u ovoj sezoni zaživjeti na Old Traffordu, a kamoli već u siječnju, kada su pohvale krenule poput lavine, taj se zaista zanio i živio u zabludi.

Trezvenim razmišljanjem, svatko tko poznaje nogomet zna da je tijekom sezone iznimno teško napraviti takve radikalne promjene u stilu igre, a posebno je to teško u iscrpnom rasporedu kakav je na Otoku, jer kad oduzmete lagane treninge tijekom dana pred utakmice, dane bez treninga za vrijeme utakmica, regeneracijske treninge tijekom dana nakon utakmice i slobodne dane, vama tjedno ostanu dva do tri dana za tehničko-taktički dio treninga.

A kada tomu dodate i činjenicu da nijedan igrač u kadru nije igrač kojeg ste vi doveli i da morate ganjati rezultat i prilagođavati se protivnicima, onda jednostavno nemate šansu graditi nešto novo.

Sve je to zanemareno pa se odjednom počelo govoriti da je Ole već unio novi identitet u ekipu. Na taj vlak dobrih rezultata unatoč igri koja je bila ispod nivoa skočio je Ole, kao i mnogi bliski Unitedu. To smo najbolje mogli vidjeti nakon pobjeda protiv Tottenhama i PSG-a kada su svi zaboravili koliko je United bio inferioran i loš.

Gary Neville je, recimo, samo mjesec dana po dolasku Olea govorio kako "United nikada ne smije više dovoditi trenera koji će implementirati drugačiju filozofiju od one koju klub već ima", dodavši da voli gledati Oleov United i da opet želi ići na stadion gledati ga".

Jamie Carragher je hvalio Olea govoreći kako je otklonio faktor straha iz ekipe, a Jamie Redknapp je na sva zvona govorio da je Ole poboljšao svakog igrača. Ole je jednostavno bio čudotvorac, unatoč tome što je za taj nivo bio samo početnik, na njega se gledalo kao da sve ima u malom prstu.

Druga stvar, nije moguće da su igrači koji su spremni bojkotirati bilo kojeg trenera Uniteda igrači koji trebaju igrati za United. Nijedan klub ne zaslužuje takve igrače. I pazite, ovdje ne govorimo o bojkotu poput onog u reprezentacijama kada igrač kaže: "Neću igrati dok je on izbornik".

To je, koliko god grubo zvučalo, sasvim pošteno - neću igrati, dok je on tu, bez njega dajem sve od sebe. Ovdje govorimo o bojkotu da izađete na teren i ne dajete sve od sebe. To je neoprostivo.

Na ovom dijelu, na ovoj "drugoj stvari", okliznuo se i Solskjaer. "Nogomet je lagan kada imate dobre igrače. Oni su sjajna grupa igrača i kvaliteta je nevjerojatna. Ovo je sjajna svlačionica, to su igrači koji žele dati sve za klub.

Oni imaju grb Uniteda na svojoj majici i postoji razlog zašto je to tako", pjevušio je Solskjaer svojim igračima nakon što je s njima proveo manje od pet dana i pobijedio Cardiff u gostima 5:1. Sve je, na konstataciju Michaela Owena da je United prvi put tada trčao više od protivnika, začinio riječima da je "najlakše raditi na požrtvovnosti".

Ljudi koji vode klub režiraju komediju

Milovao je tako Ole svoje igrače od početka. Pokazivao im tako da su oni dobri, samo što su loše vođeni. Koliko god se radilo o čovjeku koji zaista ne djeluje kao netko tko posjeduje imalo zla u sebi, njegove izjave bile su pogrešne i mogu se pripisati naivnosti i nedostatku iskustva na takvom nivou.

Za čovjeka čija je referenca ispadanje iz lige s Cardiffom i osvajanje dvije titule u norveškom prvenstvu 2011. i 2012. godine - znači, prije sedam godina - takve izjave nisu bile prikladne, jer kako god naslijedio je čovjeka koji je, eto samo od 2012. godine, osvojio Premiership, Europa ligu i dva EFL kupa.

Sve se vratilo poput bumeranga. One pohvale kako je na "požrtvovnosti najlakše raditi", odnosno da nije teško natjerati igrače da trče više od protivnika udarili su po glavi Olea jer njegova momčad je još samo jednom u Premiershipu trčala više od protivnika.

Točnije, u 17 utakmica samo dva puta njegov tim je skupio više kilometara od protivnika. A potpuni krah doživio je jučer kada su igrači Evertona skupili čak osam kilometara više od igrača Uniteda. Sad njegov United ima šest poraza u posljednjih osam utakmica - kod Mourinha nikad nije bio tako loš.

Oleov United je primio i četiri gola od tima koji nije među šest najboljih u Premiershipu, a to se također kod Mourinha nikada u Unitedu nije desilo.

Tako je Ole od izjava poput one nakon Cardiffa došao do izjave da "ne zna je li ovim igračima stalo do kluba", "da treba pitati igrače je li im je stalo" i do izjave "da će on biti uspješan u ovom klubu, ali da neki igrači neće". Milovanje je prestalo.

Sad se ponovo bljuje vatra na igrače, sad ponovo, kako kaže Neville, ključa krv. Sad se postavljaju pitanja je li United opravdano dao trogodišnju ugovor Oleu koji, da ponovimo, možda jest trener za United, ali nema niti jednu jedinu referencu da to bude. U tom kaosu, pred Unitedom su dva domaćinstva - dolazi im City i Chelsea.

I sad je, valjda, jasno da je najveći problem u ljudima koji vode klub, koji su od njega napravili komediju i koji su prepustili da derišta vode kolo.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara