PRVOG ožujka 2025. godine, ozarena Yana Stepanenko završila je pet kilometara dugu Tokijsku maratonsku utrku prijateljstva za točno sat vremena. S ukrajinskom zastavom ponosno prebačenom preko ramena i natpisom 'Neslomljiva' na prsluku, ova hrabra 14-godišnjakinja postala je simbol otpora.

Nakon što je u ruskom napadu u travnju 2022. izgubila obje noge, Yana se okrenula maratonima, počevši s jednim od najtežih na svijetu, onim u Bostonu, te od tada ne prestaje trčati i prikupljati sredstva, piše GiveMeSport.

Galerija

"Počela sam trčati kako bih se odvratila od svoje tragedije", rekla je Yana. "Nikada prije ozljede nisam trčala, ali sada je to postalo veliki dio mog identiteta. Pomaže mi razbistriti um i otjerati loše misli. I to je način da svijetu pokažem da me se ne može slomiti."

Tragedija koja je promijenila život

Yanin život zauvijek se promijenio 8. travnja 2022., samo osam dana prije njezina 11. rođendana. Bila je na željezničkoj stanici Kramatorsk u Donjecku sa svojom obitelji kada je ruski raketni napad pogodio peron. U napadu je poginulo 59 ljudi, uključujući njezinu 72-godišnju baku Antoninu.

Yana je izgubila dio desne noge ispod potkoljenice i lijeve iznad gležnja. Njezina majka Natalia također je teško ozlijeđena i amputirana joj je lijeva noga ispod koljena. Yanin brat blizanac Yarik, srećom, ostao je neozlijeđen jer je čuvao prtljagu u predvorju.

"Na dan napada, pokušavali smo se evakuirati. Ideja je bila uzeti vlak za Jaremče u zapadnoj Ukrajini jer je tamo bilo sigurnije", prisjetila se Yana. "Sišla sam na peron s mamom i bakom kako bih kupila čaj, a gotovo čim smo izašle, dogodila se zaglušujuća eksplozija. Odmah sam pala na zemlju. Kad sam otvorila oči, mislila sam da umirem. Pokušala sam ustati, ali shvatila sam da ne vidim donji dio svojih nogu. Svi oko mene su vrištali. Bila sam potpuno sama, dok konačno nisu stigli policija i bolničari. Bilo je vrlo strašno."

Nakon dva tjedna, ponovno je spojena s majkom. "Prolazak kroz proces ozdravljenja s mamom definitivno nas je još više zbližio. Zahvalne smo što smo žive, ali još uvijek smo jako uznemirene zbog svega", dodala je, ističući kako pričanjem svoje priče želi dati nadu drugim Ukrajincima.

Podrška Šahtara i novi početak

Tri godine kasnije, uz podršku nogometnog kluba Šahtar Donjeck, Yana koristi sport kako bi inspirirala druge. Klub je njezinu priču predstavio u dokumentarcu 'Neslomljiva', objavljenom u srpnju ove godine.

"Kada je Šahtar saznao da sam trčala u Bostonu, predložili su da me sponzoriraju kako bih mogla sudjelovati na drugim maratonima diljem svijeta", objasnila je Yana. "Cilj je pokazati kako ni rat ne može slomiti ukrajinski duh."

Njezin odnos sa Šahtarom traje već 18 mjeseci. Predsjednik kluba Rinat Akhmetov čak je Yani i njezinoj obitelji kupio trosobni stan u Lavovu. "Osjećam ljubav Šahtara", rekla je Yana. "Gospodin Akhmetov uvijek se brinuo za nas. Pomogao je tolikom broju ljudi pogođenih ratom."

Počast ocu i očuhu kroz humanitarni rad

Yanin oporavak započeo je u Ukrajini, a nastavio se u San Diegu. No, tragedije su se nastavile nizati. Nešto više od mjesec dana nakon napada, njezin očuh Vasyl poginuo je na bojištu. Yana je biološkog oca Oleksandra izgubila zbog raka 2018. godine.

Odlučna odati im počast, postala je ambasadorica rehabilitacijskog centra 'Unbroken'. Sponzorstvo s Bostonskog maratona iskoristila je kako bi kupila protetsku nogu ranjenom vojniku Oleksandru Riasnyiju. "Prikupili smo gotovo 10.000 funti. Bilo je nevjerojatno dati Oleksandru nadu. Kako ja to vidim, bolje je sprintati naprijed u budućnost nego stajati mirno i gledati unatrag u prošlost", poručila je.

Pogled prema budućnosti

Yana sada na svojoj listi želja za maratone ima New York, London i Pariz, a nada se da će jednog dana postati fizioterapeutkinja. U međuvremenu, živi životom normalne tinejdžerice: sluša omiljeni ukrajinski rock bend Okean Elzy, divi se boksaču Oleksandru Usyku i uživa u maminom boršču.

"Nadam se da će jednog dana Oleksandr doći i probati ga!" našalila se. Baš kao i njezin idol Usyk, Yana odbija biti srušena. Svojom hrabrošću i gracioznošću postala je istinska inspiracija i nema sumnje da je pred njom svijetla budućnost.