Uspon, pad i uskrsnuće Zvezde: Zašto im je Europa tako važna

Uspon, pad i uskrsnuće Zvezde: Zašto im je Europa tako važna
Foto: Getty Images / Guliver Image

NAKON što je Munas Dabbur u 48. minuti postigao svoj drugi pogodak za Salzburg, nikoga nije iznenadilo što se Crvena zvezda još jednom našla na putu da propusti plasman u Ligu prvaka. U 65. minuti pojavio se tračak nade za goste, jer gol je zabio El Fardou Ben Nabouhane. Samo minutu kasnije, isti igrač bacio je Zvezdine navijače u trans! Crvena zvezda izjednačila je na 2:2 i na temelju golova u gostima (u Beogradu je bilo 0:0) prvi put u povijesti plasirala se u skupinu Lige prvaka. Gostujući su navijači preplavili teren. U Beogradu se slavilo vatrometom u svim dijelovima grada. Ostatak nogometnog svijeta bio je prilično iznenađen, piše Kirsten Schlewitz za britanski nogometni portal Set Pieces.

Embed from Getty Images

Iznenađenje je bilo podsjetnik na mistifikaciju koja se pojavila širom Europe kad je Zvezda krenula u pohod na Kup prvaka u sezoni 1990./91. Beogradski je klub redovito nastupao u europskim natjecanjima, ali malo je tko vjerovao da zaista može osvojiti trofej. U tome je Crvena zvezda uspjela, a njena je dobro ukomponirana momčad zadivila nogometni kontinent zgrabivši prestižnu nagradu.

Auto za 

Zvezda je 1986. počela skupljati najveće talente Jugoslavije, uključujući tada 21-godišnjeg Dragana Stojkovića. Konkretan plan donesen je sljedeće godine, a cilj je bio osvojiti naslov europskog prvaka. Sljedeća važna prinova bio je Robert Prosinečki, kojeg je otpisao zagrebački Dinamo. Žuti se uskoro našao na sredini terena zajedno s Piksijem, tek koji mjesec nakon što ga je Dinamo prepustio Zvezdi proglašen je najboljim igračem Svjetskog juniorskog prvenstva u Čileu.

Embed from Getty Images

Ionako strastveni navijači brzo su postali zainteresirani u europski projekt. Dugogodišnji navijač Mirko Stojković sjeća se utakmica Kupa prvaka 1987. protiv Real Madrida. Jedan je čovjek hodao ispred Marakane i mahao ključevima. Nitko nije prihvatio njegovu ponudu, a nudio je svoj auto za ulaznicu. Unatoč Zvezdinoj pobjedi 4:2, dalje je otišao Real Madrid. Beogradskoj momčadi trebalo je nešto više za plasman u polufinale. Legenda kaže da je Crvena zvezda počela otimati prinove gradskom suparniku Partizanu, nagovarajući ih da se predomisle nakon što su se već dogovorili s crno-bijelima.

Šuškalo se da je Dejan Savićević, još jedna važna vezna karika, pozvan na služenje vojnog roka nakon što je okrenuo leđa Partizanu i potpisao za crveno-bijele. Zvezda je brzo povukla svoje veze i 21-godišnji Savićević ipak je bio na raspolaganju u utakmicama Kupa prvaka 1988./89. Utakmica protiv Milana u kojoj je Savićević postigao jedini gol prekinuta je zbog magle i dan kasnije igrao se novi dvoboj. Isti je igrač promašio jedanaesterac protiv kluba koji će ga kasnije kupiti.

U jugoslavenskom prvenstvu 1988./89. Crvena zvezda je završila na drugom mjestu, što ju je odvelo u Kup UEFA-e. Klupsko vodstvo odlučilo se na dodatna ulaganja, pa je za trenera doveden Ljupko Petrović, koji je imao dosta igračkog iskustva u američkom dvoranskom nogometu, a sezonu prije osvojio je nacionalnu titulu s Vojvodinom. Vladimir Jugović vraćen je s posudbe u Radu, a potom je Marseilleu prodan Stojković, vođa veznog reda. Ovaj naizgled čudan potez omogućio je Prosinečkom više prostora za napredovanje. Konačno, novi trener je iz Vojvodine dovukao Sinišu Mihajlovića, pa je kompletirana fantastična sredina terena.

Tijekom osamdesetih godina, u vrijeme kad se počeo planirati pohod na europski naslov, Zvezda je stalno igrala u europskim kupovima. Izgubila je finale Kupa UEFA-e 1979. protiv Borussije Mönchengladbach, u četvrtfinalu Kupa prvaka 1981. bolji je bio Inter, u 1982. u Kupu pobjednika kupova izbacila ju je Barcelona. Prije sezone 2017./18., pak, Zvezda se deset godina nije probila u skupinu u europskoj konkurenciji. I taj posljednji put nije uspjela osvojiti nijedan bod u četiri utakmice, a jedina dva gola postigla je protiv Bayerna.

Prošle sezone Crvena zvezda igrala je u skupini H Europske lige uz Arsenal, BATE Borisov i Köln. Njemački je klub bio koban za Zvezdu i u Kupu UEFA-e 1989./90., kad je golom Franka Ordenewitza u posljednjoj minuti prošao u četvrtfinale. Mnogi navijači još po zlu pamte suca te utakmice, jer vjeruju da nijedan od Kölnova tri pogotka nije bio regularan.

Embed from Getty Images

"Devedesetih sam godinu dana živio u Pragu i prvo što sam učinio kad sam došao u Češku bila je potraga za sucem Jozefom Markom. Htio sam mu reći što mislim o njemu. U telefonskom imeniku pronašao sam četvoricu s istim imenom i onda sam odustao, ali i danas me boli ta nepravda", objašnjava Mirko Stojković.

Ako mislite da prijepor star 30 godina nema baš puno veze s današnjim utakmicama, sjetite se da je Kosovska bitka iz 1389. još i danas u kolektivnom sjećanju ljudi u Srbiji. Tri desetljeća u glavama navijača na Marakani bila su kao tri dana. Kad je Köln stigao na stadion, domaći navijači dočekali su ga s transparentom na kojem je pisalo ”Mamicu ti jareću”, citat glumca Dragomira Bojanića Gidre iz filmskog serijala ”Žikina dinastija”. Na tribinama su istodobno iscrtali Žikin lik kako drži jarca za rogove. Jarac je, naravno, maskota Kölna.

Zvezda je te večeri pobijedila, baš kao i u gostima u Kölnu. Odigrala je neodlučeno s Arsenalom u Londonu i dvaput remizirala s Borisovim, te se plasirala među najbolje 32 momčadi. Natjecanje je beogradski klub završio neuspjehom protiv moskovskog CSKA (0:0, 0:1). Dvije utakmice s CSKA-om pokazale su navijačima Zvezdine slabosti. Ne samo da je nedostajalo međunarodnog iskustva, nego se klupsko vodstvo moralo odlučiti za dovođenje igrača sposobnih prići bliže trofejima.

Bilo je očito da klub mora investirati u pojačanja da bi se vratio na staze nekadašnje slave, ali mnogi u srbijanskom nogometu zadovoljavali su se plasmanom u skupinu. I Crvena zvezda i Partizan su u javnom vlasništvu, pa se njihove privilegije mijenjaju i ovise o tome koja je stranka na vlasti. Nakon raspada Jugoslavije, srbijanski klubovi zbog sankcija nisu mogli tri godine nastupati u europskoj konkurenciji, pa mnogi nisu ni imali razloga planirati i gledati dalje od svog nosa.

"Budući da je zemlja zapravo bila u rukama kriminalaca, u rukama istog šljama završili su i klubovi. Bio je to kraj bilo kakvih ambicija, osim ambicije da se zaradi lova", kaže Goran Lojančić, još jedan dugogodišnji navijač Zvezde.

Embed from Getty Images

Iako su navijači očekivali da će momčad jačati kako bude napredovala u europskim kupovima, isprva se činilo da se Zvezda vratila starom modelu prodaje igrača za što bolju cijenu. Tako je Richmond Boakye otišao u Kinu za 5,5 milijuna eura, a praška Sparta kupila je gabonskog veznjaka Guelora Kangu, koji je u 39 utakmica postigao devet golova. Kapetan Mitchell Donald odbio je potpisati novi ugovor i otišao u Tursku. Nemanja Radonjić, koji je golom u produžetku protiv Spartaka iz Trnave osigurao ne samo mogućnost plasmana u Ligu prvaka, nego i siguran nastup u Europskoj ligi, prodan je Marseilleu dan nakon što je Zvezda otkupila njegov ugovor od Rome.

Međutim, za razliku od prethodnih godina, Crvena zvezda sačuvala je zarađeni novac. U siječnju je iz Olympiacosa za 500.000 eura doveden El Fardou Ben Nabouhane, koji je dobio i godišnju plaću dvostruko veću od odštete. Za europske relacije možda to i nije neki novac, ali u Srbiji je to itekako dobar ugovor. Prošle sezone postigao je osam golova u 14 utakmica i još šest u kvalifikacijama za Ligu prvaka, uključujući i dva protiv Red Bulla u Salzburgu koji su Zvezdu odveli u skupini.

Zvezda je dovela i bivše U-21 reprezentativce Srbije, Nikolu Stojiljkovića, Velja Simića i Dejana Melega, što pokazuje da želi imati veći izbor igrača kako bi važnijim prvotimcima omogućila da se odmore u lakšim utakmicama domaćeg prvenstva. Posljednjeg dana ljetnog prijelaznog roka Boakye se vratio za 2,5 milijuna eura odštete. Istog dana otkriveno je i Zvezdino kapitalno pojačanje – Marko Marin.

Embed from Getty Images

Dok je bila na vrhuncu, Crvena zvezda mogla je privući najbolje mlade igrače iz svoga okruženja, ali ta vremena su odavna prošla. Prošlog ljeta, Juventus je doveo Cristiana Ronalda za više od 110 milijuna eura, a mladi španjolski vratar Kepa Arrizabalaga je prešao u Chelsea za nevjerojatnih 80 milijuna eura. Zvezda je za svoja pojačanja platila odštete u vrijednosti od 8,5 milijuna eura. Ne, nismo zaboravili jednu nulu iza osmice. Europska se nogometna realnost promijenila, pa Zvezda ne samo da ne može konkurirati za najbolje europske igrače, nego ne može ni posebno zaraditi na svojim najboljim igračima. Prodaja igrača u velikane poput Real Madrida ili Milana odavno je već stvar prošlosti. Zato su se posljednji potezi kluba, poput onog da se zadrži ključni veznjak Nenad Krstičić, pokazalo vrlo pametna.

Da je Zvezda izgubila od Salzburga i završila u Europskoj ligi, većina navijača bila bi sretna učinkom svoje momčadi četvrtkom navečer. Oni koji su gledali utakmicu doigravanja protiv Salzburga mogli su povući usporedbu s finalom Kupa prvaka 1991. godine. Remi protiv Red Bulla nije bilo jednostavno izboriti, odnosno Zvezda je igrala u grču, sasvim suprotno od onoga što pokazuje u nacionalnom prvenstvu. Protiv Čukaričkog i subotičkog Spartaka, Zvezda je pokazala svoj napadački stil, a nakon utakmice u Salzburgu pobijedila je u gostima Vojvodinu 4:1. U prvenstvu Srbije Crvena zvezda igra kao da je već osvojila trofej, ali europska konkurencija traži više discipline. Trener Vladan Milojević pokazao je da njegova momčad može ostati fokusirana, čak i kad njeni navijači to ne mogu.

Embed from Getty Images

U Bariju 1991. godine bilo je još gore. Mnogi tu utakmicu smatraju najlošijim finalom u povijesti europskog nogometa. Marseille i Crvena zvezda odigrali su 120 minuta praktički bez ikakvog uzbudljivog poteza na travnjaku. Djelovalo je to poput šamara neutralnim promatračima koji su Zvezdu počeli pratiti nakon utakmice s Bayernom. Münchenski klub vodio je 2:1, ali je Zvezda prisilila Klausa Augenthalera da zabije autogol. Zahvaljujući pobjedi u prvoj utakmici, beogradski je klub s ukupnih 4:3 izborio finale.

"Taj autogol u posljednjoj minuti, kunem se da je to bila telekineza ili nešto slično. Snaga volje tih navijača na stadionu učinila je da Zvezda prođe, nemam drugo objašnjenje. Lopta je putovala satima do mreže, kao u filmovima. Takav sam barem osjećaj imao. Mislim da sam uspio šest puta povikati ’hajde’ dok je lopta bila u zraku", prisjeća se Mirko Stojković.

Zvezdini su navijači plasman u finale Kupa prvaka proslavili preplavivši teren. Odnijeli su i obje mreže i busene trave. Stojković se sjeća da su navijači ponijeli i konstrukciju gola i postavili ga nasred Slavije. Oni izvan Beograda, pak, prisjećaju se kako su Zvezdini fanovi dočekali Bayern na Marakani – vatrenim obručem na tribinama i zaglušujućim navijanjem. Nakon godina razočaranja baš protiv njemačkih klubova, upitnih Kölnovih golova i poraza od Gladbacha, navijači su konačno povjerovali da su nogometni bogovi na njihovoj strani. Svojim su fanatizmom privukli neutralne ljubitelje nogometa da navijaju za Zvezdu.

A Crvena zvezda im je uzvratila velikom pobjedom. Sudbina je htjela da hrabra momčad izbori pobjedu nakon jedanaesteraca u utakmici koja je do posljednjeg zvižduka bila prava uspavanka. Kompletan klub, od tajnica do igrača, znao je da se radi o trenutku ”sad ili nikad”.

"Zapravo je 1991. godina bila posljednja prilika. Još jedna se sigurno nikad ne bi ukazala. Nismo znali što slijedi, ali svi smo vidjeli da se nešto sprema, neki oblak ili magla, poput one koja je spasila Milan", govori Stojković.

Embed from Getty Images

Manje od mjesec dana nakon što je Crvena zvezda osvojila europski naslov, 25. lipnja 1991. godine, Slovenija je proglasila neovisnost. Rat je bio na vidiku čak i dok je natjecanje trajalo. Oružani sukobi u Hrvatskoj počeli su već u ožujku. Iako su Srbija i Crna Gora zadržale ime Jugoslavije, realnost je bila da ta zemlja više ne postoji. Zvezda je pokušala obraniti europsku titulu igrajući domaće utakmice u Mađarskoj i Bugarskoj. Potom je klubovima iz Srbije zabranjen nastup u europskim kupovima u sezonama 1992./93., 1993./94. i 1994./95. Domaći nogomet igrao se i dalje, ali mnogi su navijači, nažalost, više bili zainteresirani za paravojne formacije koje su ratovale u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Kosovu. Kad se prašina slegla 1995. godine, Bosmanovo je pravilo već bilo na snazi i ponor između bogatih i siromašnih počeo se širiti. Gospodarstvo nove Jugoslavije bilo je uništeno sankcijama, a nastavak sukoba na Kosovu dodatno će pogoršati situaciju. Crvena zvezda propadala je kao i njena domovina.

Najbolji klupski igrači prodani su brzo nakon 1992. godine, a bez europske konkurencije nije imalo smisla investirati u druge. Partizan je pokrenuo modernu nogometnu akademiju, uz pomoć svoga bivšeg klupskog predsjednika, a tada predsjednika vlade. Većina talenata završila je u dresu glavnog Zvezdinog suparnika. Tijekom 2000-ih Zvezda se oporavila i s Partizanom dijelila naslove prvaka, no u europskim kupovima nije bilo uspjeha. Stoga nije nikakvo čudo da su se mnogi nakon ždrijeba skupina Lige prvaka 2018./19. zapitali o kojem se klubu iz Beograda zapravo radi.

Oni koji su se sjećali Crvene Zvezde na umu su vjerojatno imali da se njeni navijači vole igrati s vatrom. Onaj vatreni obruč iz utakmice s Bayernom je ugašen, ali nasljednici tih navijača mogu se vidjeti s bakljama na svakom derbiju s Partizanom. No, baklji nije bilo kad je Zvezda krenula u Ligu prvaka utakmicom s Napolijem. Navijači sa sjeverne tribine bili su oprezni. Nakon nereda u Salzburgu, Zvezdini su navijači kažnjeni zabranom gostovanja u Parizu i Liverpoolu. Čak su i Delije popustile pred UEFA-om. Trebalo im je tako dugo da se vrate u europsku elitu da su i najvatreniji navijači, oni od kojih je nekad strahovao cijeli kontinent, odlučili pripaziti na ponašanje.

Ipak, to ne znači da je Napoli dočekan u komornoj atmosferi. Dok se na drugim stadionima navijačko uzbuđenje obično vidi samo na jednom dijelu tribina, na Marakani su svi bili na nogama od prvog do posljednjeg sučeva zvižduka. Napolijevi nogometaši djelovali su impresionirani bukom koja ih je dočekala na Marakani. Remi bez golova nije dojmio neutralne promatrače, ali Zvezdini su navijači bili u ekstazi.

"Dok sam bio dijete, gledao sam mnoge gostujuće momčadi u Beogradu. I neke su bile bolje, ali nijedna nije bila toliko bolja. Bila je to utrka Yuga i Porschea. Pokazali smo srce i imali sreće. Bio sam tako sretan što smo osvojili bod", kaže Stojković.

"Nismo očekivali puno. Bio je užitak gledati Insignea, Hamšika i Mertensa kako se brzo kreću po terenu i kako brzo dodaju loptu. Naši igrači nisu naviknuti na takav presing suparnika. Bilo je vrlo teško, ali nekako smo preživjeli i uzeli bod. Slavili smo dugo, neki čak i do odlaska na posao iduće jutro", rekao je Aleksandar Adašević, još jedan Zvezdin navijač koji je bio na prvoj utakmici Lige prvaka.

Embed from Getty Images

Netko bi mogao pomisliti da je poraz 1:6 od PSG-a slomio vjeru navijača, međutim nitko i nije očekivao puno bolji ishod. Zvezdina ekipa bolja je nego prošlih sezona, ali ne može se mjeriti s Edinsonom Cavanijem, Kylianom Mbappéom i Neymarom. Unatoč teškom porazu, fanovi su pljeskali Zvezdinim igračima pred televizorima u beogradskim kafićima.

Ono što je navijače više brinulo bila je optužba za namještanje utakmice. Korupcija u beogradskom klubu nije rijetkost, nikoga ne bi iznenadilo da se nekog klupskog dužnosnika spominje u tom kontekstu. No, nitko nije očekivao da bi se bilo koji igrač, bez obzira na razlike u prihodima unutar ekipe, nakon 26 godina čekanja na proboj u europsku elitu, mogao okladiti da će PSG pobijediti s najmanje pet golova razlike.

Čak i kad bismo zanemarili skandal, malotko vjeruje da će Crvena zvezda nastaviti svoj uspon. Razlika između klubova kao što su Zvezda i PSG sasvim sigurno će i dalje rasti. Osim toga, radi se o Srbiji, zemlji u kojoj se budućnost klubova može promijeniti s promjenom političke klime, u kojoj se nogometni savez miješa u ishode utakmice, u kojoj mnogi žele ući u klupske strukture samo kako bi profitirali. U takvim okolnostima, novi pohod na europsku slavu jednostavno nije održiv.

Lojančić je to najbolje opisao...

"Teško je očekivati puno kad svi znamo gdje živimo, kako zemlja funkcionira i kako nogometni savez funkcionira. Prije ili kasnije, ti će lešinari pokucati na vrata i zatražiti svoj dio plijena, pa ćemo, prije ili kasnije, opet biti tamo odakle smo i krenuli."

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara