PREKO dva mjeseca čekamo povratak nogometa na domaće terene. Nakon dviju utakmica polufinala Kupa, mnogima od njih je prisjeo povratak jer su se podsjetili na sve ružno u domaćem nogometu.

Pogreške suca Igora Pajača nisu samo kreirale rasplet u Kupu. One pričaju mnogo dublju i tužniju priču o stvarnosti hrvatskog nogometa.

Nije samo Osijek oštećen

Treće poluvrijeme sinoćnje utakmice dovoljno svjedoči o bijesu iz Osijekovog tabora nakon što su, zahvaljujući sudačkim greškama, ispali iz Kupa Hrvatske. Protiv njih je dosuđen nepostojeći jedanaesterac, a pri vodstvu 0:2 Pajač je iz igre isključio Kleinheislera za start koji nije ni bio prekršaj.

Neki tumače kako je, teško je povjerovati da je postojala zakulisna igra moćnika iz sjene koji su željeli izbaciti Osijek iz Kupa, jer da je to bio slučaj, Pajač bi opravdano već u 4. minuti iz igre isključio Lončara koji je startao na Gorgona u punoj brzini i s visoko podignutim đonom. Radilo se o jednom od onih startova zbog kojih i nastaju prijelomi noge na nogometnim terenima. No, postoje razne igre u HNS-u i ne treba gledati no svaku odluku logično. 

Promatrati pogreške Igora Pajača u sinoćnjoj utakmici isključivo kroz prizmu Osijekovog nezadovoljstva je logičan, ali i pogrešan pristup. On je usmjeren na kratkoročne posljedice, a ne na uzrok problema. Finale i trofej koji su Bijelo-plavi mogli osvojiti im više nitko ne može vratiti, ali priča o hrvatskim sucima ima puno veći ulog i tiče se budućnosti hrvatskog nogometa.

Jer danas je oštećen bio Osijek, a već sutra to može biti upravo Rijeka. S obzirom na činjenicu da je Pajač dodijeljen da sudi Osijeku i u narednoj prvenstvenoj utakmici protiv Lokomotive, nije nezamisliv scenarij u kojem Pajač vrati dio „duga“ slavonskoj momčadi na štetu Lokomotive. Na velikom uzorku utakmica, Dinamo je jedini klub HNL-a koji ima dosljedni uzorak suđenja u svoju korist, na račun toga što su njegovi čelni ljude ujedno vođe HNS-a. Svi ostali klubovi, neki rjeđe a drugi češće, moraju igrati i protiv suparničke momčadi i protiv „ljudi u crnom“.

Čak ni na sinoćnjoj utakmici nije oštećen samo Osijek. Oštećen je hrvatski nogomet.

Glavni problem hrvatskog nogometa ne može se riješiti VAR-om

Uvođenje VAR-a na početku sezone imalo je jasan PR cilj HNS-a: dati jasan argument kako zaista žele vratiti povjerenje u domaći nogomet. VAR je zaista dobar korak u tom smjeru jer predstavlja solidan mehanizam zaštite barem od krucijalnih sudačkih grešaka. Ali to vrijedi samo kad su i VAR i sudačka organizacija i logistika posloženi u istom smjeru, onome koji radi za boljitak domaćeg nogometa. To kod nas nije slučaj. VAR je ogromni plakat koji skriva rupetine u zgradi koja je trula od temelja.

Glavni problem hrvatskog nogometa nisu ni zaostala infrastruktura ni nekonkurentnost u Europi niti prosječna kvaliteta nogometa. Glavni problem hrvatskog nogometa je nepovjerenje. Nepovjerenje generira sam vrh HNS-a koji u svojim odborima drži ljude optužene za kriminal u sportu, koji kontinuirano donosi promašene strateške odluke i koji je posložen tako da donosi korist uskom krugu ljudi koji sa sportom nikakve veze ne bi smjeli imati. I dok god ne izađe iz tog okvira, nikad neće imati rezultat na domaćem polju.

Dok god ne bude povjerenja, na stadione neće dolaziti navijači, svi susreti osim derbija imat će marginalnu medijsku popraćenost, veliki sponzori će taj mulj izbjegavati u širokom luku i Savezu će u rukama ostati bezvrijedan proizvod. 
Štetu koju HNS radi u organizaciji i logistici natjecanja suci samo realiziraju na terenu.

Oni su zaduženi za konačnu, direktnu eliminaciju ideje o povratku povjerenja u domaći nogomet. Rijetki koji imaju želudac pratiti domaću ligu ili se boriti za pozitivne promjene u njoj moraju iz tjedna u tjedan gledati razne „Pajače“ kao dokaz da hrvatski nogomet tapka na mjestu i ne misli se pomaknuti. Nogomet ne pripada ni klubovima, niti navijačima. Nogomet pripada isključivo Savezu i sucima.

Suci djeluju kroz para-organizaciju koja nagrađuje mediokritete

Suci u Hrvatskoj danas djeluju kao ceh koji postavlja vlastita pravile igre, koji svoje zakone i propise drži u najstrožoj tajnosti i u kojem ne postoji jasna linija odgovornosti. Sudačka organizacija je organizacija samo u formalnom smislu, ona je paraorganizacija koja djeluje usporedno s ostalim institucijama hrvatskog nogometa, niže afere, katastrofalne rezultate i ne odgovara apsolutno nikom.

Pajač će za svoj nastup dobiti „negativnu ocjenu“, možda i kaznu od nekoliko utakmica. Taman dovoljno vremena da u prvi plan istupi Tihomir „Respect“ Pejin, Damir „Penal u Vinkovcima“ Batinić ili neki drugi protagonist koji će nekom katastrofalnom odlukom doći u prvi plan, a Pajač se vratiti u opticaj. Za nekoliko tjedana ili mjeseci, samo će se rijetki HNL fanatici sjećati imena i prezimena čovjeka koji je s barem tri kardinalne greške odlučio Kup. HNS ima sasvim dovoljno sudaca u svojem rosteru i sasvim uhodanu praksu da takav manevar može ponavljati iz tjedna u tjedan.

Problem je što ne postoji perspektiva da će biti bolje. Ona i ne može postojati u uvjetima u kojima suci nemaju prave sankcije za katastrofalne odluke. Tamo gdje nema odgovornosti za pogreške, ne postoji ni svijest za napredovanje. 

Uzrok tome nije samo način na koji je sudačka organizacija posložena, nego i proces negativne selekcije koji nagrađuje podobne, a ne sposobne. Mladi i perspektivni sudac nema nikakvog motiva za usavršavanjem, kad zna da će njegova profesionalna karijera uvijek ovisiti o tome hoće li u određenoj situaciji dosuditi ispravnu odluku ili onu koja je najbolja za njegovu karijeru. 

Sudačka organizacija, osim što je duboko korumpirana (dokaz tome je, između ostalog, i afera „Pošteno suđenje“), također je nesposobna. Ona proizvodi loše suce. Čak i u vremenima kada UEFA i FIFA agresivno guraju suce iz malih nacionalnih saveza na najveću scenu kao uzvraćanje usluge za dizanje ruke, Hrvatska nema ni jednog svjetski relevantnog suca. 

Došlo je do točke u kojoj nije ni bitno zašto je sudac pogriješio: sudi li po nečijem nalogu ili je naprosto loš. Povjerenje u domaći nogomet je narušeno u tolikoj mjeri da će se još dugo sumnjati na poštenje. I to se navijačima nimalo ne može uzeti za zlo. Postoji duga povijest sudačkih i HNS-ovih odluka koje zaključak vuku u tom smjeru, a jako malo onih koje idu u nekom drugom.