POBJEDA protiv Crne Gore 27:21 na otvaranju rukometnog Eura na kraju je bila prilično uvjerljiva, ali šest pogodaka prednosti ne može izbrisati sve loše dionice koje je odigrala hrvatska reprezentacija.

Iako je drugo poluvrijeme, prije svega u obrani, hrvatska reprezentacija odigrala na iznimno visokoj razini, podaci pokazuju jedan problem koji bi mogao postati akutni kada Hrvatska bude igrala protiv jačih reprezentacija.

Hrvatska nema rješenje 6 na 6

Duet Cindrić-Karačić najveća je napadačka snaga ove reprezentacije. Obojica su iznimno brzi i tehnički potkovani igrači, s velikim rasponom finti i dobrih podvaljivanja lopte prema centru. Pogotovo je Cindrić odigrao fantastičnu utakmicu protiv Crne Gore, postigavši sedam golova uz tri asistencije i praktički bez tehničke pogreške.

Svojim je prodorima i loptama prema Mariću potpuno razotkrio sve probleme crnogorske obrane. Iz takvih je akcija slijedio i najveći broj isključenja i ostaje dojam da s kojom god reprezentacijom igrala Hrvatska, Cindrić će protivnicima biti problem.

Ono što ostaje hrvatski problem je izgradnja napada u standardnim situacijama. Ako se pažljivije pogledaju brojke, prvo što u oči upada je prednost 10:2 koju je Hrvatska ostvarila u situacijama kada je imala igrača više.

Ako bi se maknuli takvi golovi, Crna Gora je bila bolja za dva pogotka u situacijama kada se igralo šest na šest u polju i to je podatak koji najviše treba zabrinuti Linu Červara poslije prvog susreta. Jer iako se može interpretirati na različite načine, jasno indicira kako Hrvatska ima velik problem.

Mali broj rješenja

Hrvatski napad igra u vrlo sporom tempu. Vidi se to po činjenici da je Hrvatska uputila 40 udaraca po golu Crne Gore, čak 10 manje od Španjolaca ili 11 manje od Srbije. Rješenja se dugo traže, a kada ih nema sile se prodori. Izrađivanje pozicija za krilne pozicije nikad nije bila snaga ove reprezentacije pa tako nije niti sada. Lijevo krilo bit će poseban problem.

Protiv Crne Gore, kako je utakmica išla dalje tako su protivnici bili umorniji pa nisu više mogli izlaziti visoko prema Cindriću i Karačiću kao na samom početku utakmice kada su agresivnošću iznenadili hrvatske igrače. Gubili su noge i prekršajima za 2 minute zaustavljali prodore.

Kada bi imali čovjeka manje, taj bi problem postajao samo akutniji. Zbog te činjenice Hrvatska je mirno privela utakmicu kraju.

Međutim, vrijeme nije saveznik Line Červara. Mali broj rješenja u napadu te velika ovisnost o igri srednjeg vanjskog mogao bi u suludom ritmu natjecanja iscrpiti naše najjače snage, koliko ih se god odmaralo u obrani. Razlog je što Hrvatska nema gotovo nijedno sistemsko rješenje koje ne podrazumijeva barem jednu bravuru srednjeg vanjskog.

Kada će se igrati protiv reprezentacija koje imaju vrlo široku klupu  - pogotovo Njemačke i Španjolske - uz mogućnost obrambenih rotacija, te dugo drže tempo obrane, morat će se naći i neko drugo rješenje. U protivnom ostaje nada odvesti utakmicu ‘u blato’ i nadati se pobjedi na vrlo mali broj golova.

Neće biti lijepo, ali gledajući kadar, moguće da je jedino rješenje.