MOJ EUROPSKI DINAMO

Veliki Charlton iz Leedsa pitao se gdje je taj Zagreb. Onda mu je Dinamo pokazao

Veliki Charlton iz Leedsa pitao se gdje je taj Zagreb. Onda mu je Dinamo pokazao
Foto: Index, Pixsell

"REĆI ću vam sve u jednoj rečenici: Danas nema nepobjedivih, pa tako ni u ovom slučaju neće biti nepobjediva Benfica", poruka je legendarnog Šibenčanina Krasnodara Rore koji je od 1964. do 1973. igrao za Dinamo i 1967. osvojio kup Velesajamskih gradova, najveći trofej Modrih u povijesti. 

Rora tvrdi da je momčad Nenada Bjelice na pola tog puta. Legendarni veznjak evocirao je uspomene iz svojih igračkih dana.

"Uh, baš je bilo lijepo igrati, prekrasno. Pun stadion, velika imena protiv vas, veliki izazov... Čim bude tako, to je pravi izazov da daš više. Nama je došla Benfica kao prvak Europe s Eusebijom, njihova najbolja momčad ikad. Došli su i 2:0 izgubili, otišli kući i aj bok", opisao je veliku pobjedu svoje generacije.

"Navijači Dinama su se malo pogubili. Sad su tu zbog ovakve generacije"

Dinamo opet može računati na pun stadion. Atmosfera u Zagrebu na Dinamovim europskim utakmicama je fantastična.

"Ovo sve je zapravo iznenađenje zbog svega prethodnog što se događalo. Momčad funkcionira dobro. Pobjeđuje pa je i reakcija navijača tu. Nisu navijači nestali, oni su se malo pogubili. Bili su malo razočarani. Kad im se ponudi nešto kao ovakva generacija, oni su tu uz klub", govori Rora pa nastavlja:

"Toliki je protok vremena, 50 godina i sad najednom se događa nešto što nije bilo očekivano. Možemo definitivno govoriti o vraćanju pravog, timskog, Dinamovog duha."

"U moje doba nije postojao skauting. Pa Zebec nikoga nije išao gledati i pobijedili smo ih sve"

Za vrijeme šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća skauting gotovo da nije ni postojao. Dinamovci nisu znali kakvi ih izazovi čekaju.

"Sad se sve snima, izravno i neizravno o svakom pojedincu i detalju. Tada kod nas toga nije bilo. U toj godini kad smo osvojili kup Velesajamskih gradova nismo nikoga išli gledati. Pokojni Branko Zebec nije gledao ni Juventus ni Eintracht. Mi smo vjerovali u sebe. Oni su nas doživljavali malo s visine jer su bili imena i vrijednosti", opisuje Rora pa se prisjeća detalja:

"Sjetimo se Jacka Charltona iz Leedsa uoči finala kad se pitao: Tko je taj Dinamo, gdje je taj Zagreb? I onda mu se desi to što se desi."

"Kako smo preokrenuli 3:0 protiv Eintrachta"

U Rorino doba i utjecaj trenera bio je veći, posebno sa psihološke strane pripreme.

"Bio je to drugačiji odnos. Pokojni Zebec je znao koliko vrijedimo i na to je sve polagao. Rekao je: Ono što znate i imate pokušajte ostvariti na igralištu. Bilo je tada puno objektivnosti trenera, recimo u Frankfurtu smo izgubili 3:0. Imali smo tamo prečku, stativu i golove primili pred kraj. Dan uoči uzvratne utakmice išli smo u karantenu, igrali nogomet i tenis i malo se zabavljali. To je bila naša priprema za uzvrat", počinje Rora pa nastavlja:

"I tako se mi šetamo do zgrade na ručak i pita nas Zebec mislimo li da možemo pobijediti moćni Eintracht. A Žoga, koji je volio istrčati, dobaci: Ma kako ne treneru, mi ćemo njih srediti. Branko se nasmijao i odgovorio mu: Da, hoćemo, sigurno ćemo ih pobijediti. Koliko god je vjerovao u nas, objektivno je to bilo tako."

"Tada se po nas sve fantastično odvijalo. U prvih 15 minuta smo vodili 2:0. Mogli smo ga u zadnjoj sekundi i primiti. Imali smo 2:0, praktički nismo ni izašli na teren. Tek smo u predzadnjoj minuti zabili treći. U produžecima da su primili 8-9 komada mogli bi ostati zadovoljni. Pravili smo dar-mar, fulavali da je to strašno. I u zadnjoj sekundi Žoga obrani udarac Jusufija i to je bio naš proboj u finale.", prisjeća se.

"Moj Dinamo je tada bio među 7 najboljih klubova u Europi u strašnoj konkurenciji"

Rora bi bio presretan da ova generacija nadmaši njegovu.

"Ma to će onda biti fantazija. Nisu rekordi tu da opstaju, to je objektivnost življenja. Ako se to dogodi, tko sretniji nego mi. Za nas je ispadanje u proljeće bio neuspjeh. A toliki je protok godina, 50 ih je i nešto što je za nas bio neuspjeh, sada je to najveći uspjeh. Vidite kako se stvari mijenjaju."

Mnogi će reći kako u to doba nije postojala prava konkurencija jer u Europi nisu svi igrali nogomet kao danas. Rora to odbacuje.

"Nikog mi iz šale nismo dobivali. Iz Italije ste imali tu Juventus, Napoli, Bolognu i Torino. Iz Španjolske Barcelonu, Valenciju, Sevillu i Bilbao. Portugal je imao Benficu i Porto, Nijemci Werder, Eintracht i HSV. Tada su 62 kluba igrala kup Velesajamskih gradova. Ne trebam naglašavati kakva je to konkurencija bila", priča Rora pa izdvaja još jednu anegdotu:

"Najljepša pohvala Dinamu je došla od izbornika Škotske i Celtica, Jacka Steina. Nakon 52 utakmice u nizu izgubio je od Dinama i to u Glasgowu. Nije odolio izazovu, morao je doći na uzvratnu utakmicu Leedsa i Dinama da vidi kako je to. Nakon toga je rekao da više nema dvojbe da se Dinamo svrstao u velikane europskog nogometa", prisjetio se Rora pa zaključio:

"Mi smo tada bili između petog i sedmog mjesta po snazi u Europi. Zamislite samo kakva je tu bila konkurencija."


 

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara