LIGA PRVAKA

Vrijeme je da Juventus ode do kraja

Vrijeme je da Juventus ode do kraja
Foto: Guliver Image/Getty Images

NIZ neočekivanih prolazaka u Ligi prvaka se nastavlja. Juventus je izborio četvrtfinale nakon briljantno izvedenog plana igre i potvrdio se kao jedan od najvećih favorita natjecanja. 

Postavka koja je sputala Atletico

Plan igre koji je postavio Allegri briljantno je funkcionirao od starta. Povlačenjem Cana na trećeg stopera u posjedu istovremeno je otupio potencijalni pritisak dvaju Atleticovih napadača, ali i dozvolio bočnim igračima da se postave vrlo visoko. To je odvuklo Atleticova krila koja su ih čuvala jako duboko u teren, što je presudilo susret jer gosti nisu imali nikakvu opciju za izlazak iz stegnutog obruča oko svojeg šesnaesterca.

Ali gostujuća krila nisu mogla direktno pratiti Cancela i Spinazzola - zbog činjenice da je uvijek jedno Juventusovo krilo pokušavalo ući između linija, morali su pomagati sredini terena, što je bokove ostavilo jako slobodne i Juventus je bez ikakvih problema dolazio u situacije da centaršutom s poludistance ugrozi goste. Pritom su posebno impresivne bile pripremljene dijagonale na Cancela, koji je odigrao ključnu ulogu u razbijanju suparnikova bloka.

Također, Ronaldova i Matuidijeva rotacija po dužini terena, koja omogućava Francuzu da iz drugog plana napadne dubinu, nešto je na čemu Juventus može graditi svoje ofenzivne planove. Juventus nije imao "milijun" šansi, ali to je protiv Simeoneva Atletica nemoguće. Ono što je jako teško je tako kvalitetno iskontrolirati jednu od najboljih ekipa na svijetu. 

 


Simeone koji je kockao na pogrešan način

"Najveći rizik uopće je ne riskirati" jedan je od najstarijih nogometnih aksioma nizozemsko-katalonske škole. Koliko je teško i opasno igrati uzvrat kada imate prednost najbolje su pokazala posljednja dva tjedna u Ligi prvaka. U situacijama u kojima biste inače krenuli naprijed, instinktivno ostajete na zadnjoj nozi, svjesni prednosti koju imate i bojite se napraviti išta čime biste to kompromitirali. Ali strah od pogreške upravo je najbolji način za napraviti pogrešku. Ili, u slučaju sinoćnje utakmice, omogućiti protivniku korak prednosti u ključnim i prijelomnim situacijama.

Takav pristup Simeonea u potpunosti je nelogičan - svodi vlastitu igru na strepnju oko toga gdje će se svaka od tisuću lopti upućenih u njihov šesnaesterac odbiti. Kada je na suparničkoj strani Ronaldo, velika je vjerojatnost da će barem jedna otići u vaš gol. A kada gubite i nemate nikakvog doticaja s ritmom i momentumom utakmice, tada vrlo lako prospete prednost koju ste stekli u prethodnom susretu.

Atletico je mogao proći i na ovaj način - umjesto nespretnog penala na svoj račun mogli su dočekati veliki Griezmannov potez ili gol iz prekida u svoju korist. Ali to i dalje ne bi moglo promijeniti sud o strategiji koju je odabrao Cholo - on je bez imalo otpora, prije samog susreta, suparniku prepustio svu kontrolu ovog svijeta. Bilo je mnogo loših izdanja u velikim derbijima ove sezone, ali teško je sjetiti se kad je zadnji put djelovalo da jedna ekipa gol ne može dati baš nikako. Takav stil igre uzima sve više maha kod Atleta - i baš kako je taj put morao proći Klopp, Mourinho ili Guardiola, vrijeme je i da Simeone evoluira iz uskih gabarita svoje filozofije. To ne znači odricanje od nje, već spremnost da se u nju ukomponiraju novi elementi koji ju obogaćuju.

U ovakvom susretu izrazito je nedostajao Costa, koji se može hrvati minutu s loptom u nogama i protivnikom na leđima. Upitno je i postavljanje Lemara, krilnog igrača koji profitira od prostora i igre uz liniju i može dati vrlo malo u sredini terena, a čemu uloga krila u oba smjera u ovom sustavu neminovno vodi. Simeonea se s pravom smatra jednim od najboljih trenera na svijetu, ali davno je dosegao kriterije da javnost ima potpuno pravo ustvrditi kako je baš on izgubio utakmicu. 



Pred Juventusom je, čini se, izrazito svjetla budućnost u Ligi prvaka. Već su ispali Real Madrid, PSG, Atletico Madrid i Bayern/Liverpool. Istovremeno im lagodna situacija u prvenstvu otvara velike mogućnosti za rotaciju, čime bi se barem u teoriji trebao smanjiti rizik od ozljeda koje vrlo često odigraju presudnu ulogu u finišu naporne sezone. Juventus ima sve. Ima trenera koji već godinama nevjerojatno dobro snima suparnike i priprema utakmice. Ima kulturu svlačionice koja ga bespogovorno slijedi. Ima i Cana kao dodatnog playmakera iz zadnje linije. Ima i ratnike u Matuidiju i Mandžukiću, a ima i umjetnike u Pjaniću i Dybali. Ima jednog od najboljih asasina u povijesti nogometa, a čini se da je konačno dobio i pravog Bernardeschija.

Juventus ima sve. I vrijeme je da jednu veliku generaciju potvrdi i europskom titulom. 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara