"DINAMO je potrošio 70 milijuna eura da bi imao desnu stranu kao Gorica." Tako je glasio naslov članka nakon zadnjeg derbija na Poljudu u kojem je Hajduk pobijedio Dinamo s 2:1. Bio je motiviran ne samo lošom utakmicom Dinama i desne strane njegovog napada, nego činjenicom da ni tri mjeseca nakon početka sezone nije mogao naći igrača koji može stvarati prednost.

Mateo Lisica je nakon prošlosezonske bolesti u kanalu s igrom i samopouzdanjem, a Fran Topić se hrabro bori za status, ali je već dvaput otpisan. Dani Rodriguez je pokazao da u njemu ima vatre, ali još uvijek je neprilagođen na ozbiljan seniorski nogomet u oba smjera. Iker Almena, ovoljetna prinova koju je Dinamo zgrabio nakon sezone u Hajduku, trebao je biti TAJ. Zasad se čini kao potpuni promašaj.

Solidna sezona u Hajduku

Almena je stigao u Hajduk u rujnu 2025. godine na jednogodišnju posudbu iz saudijskog Al Qadsiaha. Španjolac je nogometno obrazovanje prošao u Barceloninoj La Masiji, a kasnije je igrao za Gironu. Na Poljud je došao kao 21-godišnjak, uz reputaciju brzog i prodornog krilnog napadača.

U Hajduku je u najvećoj mjeri opravdao očekivanja. Iako je dio sezone imao problema s ozljedom, u 23 nastupa postigao je četiri gola i upisao tri asistencije. Nije bio bez oscilacija, ali je pokazao dovoljno da ga Hajduk poželi zadržati. Njegova posudba ipak je završila početkom srpnja, a dogovor o nastavku suradnje nije postignut.

Priliku je iskoristio Dinamo, koji ga je pokušavao dovesti još dok je igrao za Hajduk. Krajem kolovoza dogovorio je jednogodišnju posudbu bez naknade, uz preuzimanje dijela njegove plaće i opciju otkupa za 1,5 milijuna eura. Dva mjeseca kasnije, teško je ne pitati se gdje je pošlo po zlu.

Zašto je Almena u Hajduku hit, a u Dinamu shit?

Postoje barem tri razloga zašto je Almena, barem zasad, puno lošiji u Dinamu nego u Hajduku. Prvi je postavljeno očekivanje. Almena je uistinu bio jedan od najboljih igrača Hajduka prošle sezone, ali pitanje je je li to dosta.

Dinamo mora dovoditi igrače koji imaju ili ozbiljnu preprodajnu vrijednost ili mogu raditi razliku i na europskoj sceni. Hajduk s upola manjim budžetom i teškom financijskom situacijom ima puno manji manevarski prostor na prijelaznom roku. Igrač ranga Almene je u tom smislu puno veći ulov za Bijele nego za Plave.

Drugi razlog je tajming Almeninog dovođenja. On je bio u paketu igrača koji su stigli u zadnjim danima i satima prijelaznog roka, kada je Dinamo izgubio bitku za ulazak u Ligu prvaka i kada su se nagovijestile kadrovske manjkavosti koje su sada bolno očite.

Razvoj događaja sugerira da je dovođenje Almene više bila panična kupnja kada Lisica i Topić nisu dali ono što se od njih tražilo, a posebno je neobično što se dovelo još jedno krilo iako se znalo da će se Rodriguez uskoro oporaviti.

Bilo kako bilo, Almena nije prošao pripreme s ekipom i dugo nije bio spreman za ozbiljniju ulogu. Uletio je u momčad usred sezone, malo po malo je skupljao minutažu, ali se ne može reći da je igrao u kontinuitetu. U SHNL-u je startao samo protiv Osijeka.

U Europi je bio prvotimac i protiv Anderlechta i protiv NEC-a, ali je dosad ukupno skupio svega dvije utakmice u kojima je odigrao barem sat vremena. Nedostatak ritma je očit. Treći, a dugoročno i najveći problem, je Dinamov taktički okvir.

Može li Almena uopće dati Dinamu ono što se traži?

Almena ima sjajan prvi dodir i generalno je odličan španer. Ima finu kombinatoriku, razumije odnose u igri i generalno je igrač koji ima potez kojim može riješiti utakmicu. No Dinamu na krilu treba igrač koji će stalno napadati suparničkog beka, koji može stvarati višak igrom 1 na 1 i koji je motorički dovoljno kvalitetan da ispoštuje i obveznu igru.

To Almena zasad ne pokazuje. Dijelom zbog manjka samopouzdanja od kojeg trenutačno pati cijela ekipa. O njoj su posebno ovisni krilni igrači, oni koji igraju stalno riskantno, na rubu greške i izgubljene lopte.

Bojati se pogreške je najgora stvar koja se može dogoditi igračima na tim pozicijama, a to proživljavaju i Rodriguez i Almena i Lisica i na drugoj strani Oršić. U kakvom su kanalu desna krila Dinama sugerira i podatak da u 19 SHNL i europskih utakmica ove sezone, četiri igrača koja su tamo igrala zajedno imaju tri gola i četiri asistencije.

Dodatan koncepcijski izazov je i to što je Almena krilo koje igra na kontra strani, odnosno ljevak na desnom krilu. Najbolje se osjeća kad s loptom ulazi u sredinu terena, traži napadača za dupli pas i otvara igru na taj način.

Problem je što Dinamo u toj zoni već ordinira Stojković, koji je uz Belju ključan igrač u zadnjoj trećini terena. Almena je u Dinamu tako više prinuđen da igra kao pravo linijsko krilo, a momčadska igra je trenutačno toliko nepovezana da mu tamo ne dolazi pomoć ni opcija za razigravanje pa je njegov utjecaj na igru mizeran.

Skoro svaki igrač Dinama pati

Nije fer Almenu nakon svega nekoliko utakmica proglasiti potpunim promašajem. Slične periode su prošle sezone prolazili i Miha Zajc i Beljo i Vinlof i Gabriel Vidović i Sergi Dominguez. Almena boluje od sindroma nepostojećeg sistema, u kojem svaki igrač djeluje kao najgora verzija samog sebe.

Čak i kad se sve olakotne okolnosti opravdano uzmu u obzir, na igračima je uvijek najveća odgovornost. Ne mora uvijek izgledati dobro u ekipi koja je izgubljena, ali mora pokazati zašto bi mogao biti rješenje. Ne mora iz svake akcije izvući maksimum, ali mora pokušavati igrati i pokazati da je igrač za Dinamo, tražiti odgovornost u igri i htjeti teške europske izazove.

Almena zasad nije taj, ali ima i više nego dovoljno vremena da nas uvjeri u suprotno.