Regija

Zašto je sarajevski derbi poseban?

Zašto je sarajevski derbi poseban?
Foto: Index

"GRBAVICA - baza bez poraza", odjekivalo je sa "Zdenke", kako navijači Sarajeva nazivaju dio stadiona na kojem su smješteni tijekom gostujućih derbija protiv najvećeg im rivala Željezničara. Bila je to ironična poruka Plavima koji su istim pokličem dočekivali početak utakmice tog derbija koji je prvi put u svojoj povijesti odigran 6. travnja, na Dan Sarajeva. 

Sarajevo je deklasiralo Želju rezultatom 3:0 u 25. kolu "bh. Premiershipa", odnosno Premijer lige BiH. Bordo klub je tako zadržao šest bodova prednosti pred Zrinjskim sedam kola prije kraja prvenstva, što bi trebalo biti dovoljno za titulu.

Sarajevski derbi se pamti kao poseban zbog duhovitosti

Na svakom dijelu kugle zemaljske postoji takav način provociranja - bez vulgarnih riječi, bez uvreda, samo čistom ironijom i šalom. Tako je najbolnije. Vjerojatno ste čuli kako su navijači Manchester Uniteda tijekom posljednjih sezona Arsena Wegnera na klupi Arsenala, koje se pamte po skromnim rezultatima, znali pjevati: "Arsene Wenger, mi želimo da ostaneš".

U Sarajevu, u tom sarajevskom derbiju, kroz njegovu povijest slične provokacije postale su kult i možda je najveća bojazan da takav vid podbadanja jednom nestane. Jer, to je trademark. Polazna točka i najveći dobitak za onog koji ima priliku tako bocnuti tužnog rivala. Kao što su navijači Sarajeva Horde zla ismijavale Manijake, kao što su Manijaci ranije, aludirajući na himnu Sarajeva "Mi smo divovi" ismijavali Horde zla uz gromoglasne uzvike "divovi, divovi" kada bi Sarajevo gubilo.

Nije sve tako bajno pa da kažemo da sve počinje i završava takvim psihološkim ratovima; dešavaju se i tučnjave, nekad kolateralna šteta budu i određeni lokali. Dakle, među Bordo i Plavim poklonicima zna biti otvorene vatre. I nitko ne može reći da je nikad nije ni bilo. Ipak, zanimljivo je da ona nikad nije bila mnogo naglašena, nikad nije stigla ni blizu one koje vidite u Beogradu između Partizanovaca i Zvezdaša, ili u Hrvatskoj između Dinamovaca i Hajdukovaca. Po tome su Sarajevo i sarajevski derbi specifični.

O tom fenomenu jedne prilike pisao je i Boris Dežulović. 

"Ovdje je, naime, normalno da, čak i nakon derbija koji odlučuje prvenstvo, navijači i jednih i drugih zajedno odu na piće u kafić kraj stadiona. Da, dobro ste čuli: kafić kraj stadiona - to ovdje zaista postoji. I, zamislite, to nitko ne demolira. Nitko da barem zapali kiosk ili razbije izlog! Potpuno je nejasno u čemu je fora, ali izgleda da, iz nekih teško dokučivih razloga, u Sarajevu i nije osobito popularna zabava nakon utakmice srušiti i zapaliti grad", ističe Dežulović i onda poentira legendarnom rečenicom:"Ne. Ovdje, naime, znaju reći da svaka p**** s brda može zapaliti i srušiti Sarajevo. Samo ga Željo, međutim, može pobijediti."

Željezničar igra sezonu za zaborav

Nije Dežulović jedini koji je tako doživio sarajevski derbi, a u ovoj njegovoj posljednjoj rečenici mogu se lako zamijeniti subjekti. Ponovimo, znaju se stvari izmaći kontroli, čar derbija se vremenom i pomutila, a velika je nada da će se ona jednog dana vratiti i zasjati u punom sjaju. Ono što može obradovati sve one koji su željni pravih sarajevskih derbija je to što je značajan dio tog sjaja viđen protekle subote na Grbavici. 

Incidenata nije bilo (osim sramotnog transparenta podrške odluci vlade Bruneja o kamenovanju do smrti gay osoba), bakljade jesu bile nezaobilazne, ali nisu remetile ritam utakmice kao što se znalo dešavati tijekom ranijih sezona. A ona bockanja protivnika ironijom i dobrom šalom najbolje su demonstrirana po završetku meča kada su navijači Sarajeva zapjevali pjesmu Novih fosila "Šuti moj dječače plavi", kako je Torcida pjevala Bad Blue Boysima, i kada su riječima koje smo istakli na početku gromoglasno povikali: "Grbavica - baza bez poraza."

Jer, u subotu, Grbavica je najmanje bila baza bez poraza, na njoj u subotu, kako je primijetio kolega novinar Jasmin Ligata, čak ni navijači Željezničara nisu mogli postići gol. Naime, na poluvremenu su izvučene tri ulaznice i njihovi vlasnici imali su šansu dobiti glavnu nagradu predviđenu za derbi, a zadatak je bio da njih trojica odrade akciju koja kreće s polovice terena i da postignu gol Željinom rezervnom golmanu. Akcija je okončana bezuspješno tako da su te noći mreže tresli samo igrači Sarajeva Darko Lazić, Krste Velkoski i Benjamin Tatar.

Zapravo, Grbavica dugo nije baza bez poraza, naročito ove sezone u kojoj su joj tri boda uzimali i Zvijezda 09, GOŠK, Tuzla City... Redom klubovi koji su ili tek postali ozbiljni u bh. uvjetima ili klubovi kojima je premija uopće igrati najveći rang bh. nogometa. Tako je Sarajevo samo potvrdilo koliko lošu sezonu ima Željezničar čije je kormilo na zimu preuzeo Amar Osim, najtrofejniji trener u povijesti Plavih, čovjek kojem će trebati još vremena da posloži stvari na svoje mjesto.

Sarajevo traga za duplom krunom

Sarajevo je ujedno pokazalo i koliko odskače od ostatka lige. Istina, Sarajevo ima šest bodova više od Zrinjskog, tima koji je osvojio prethodna tri izdanja Premijer liga, i šest bodova nije nedostižno. No, pravu sliku snage Bordo tima pokazuje cifra od 20 bodova viška u odnosu na Željezničar koji je četvrti na tablici.

Od Sarajeva se već skoro šest godina očekuje jedna ovakva sezona, jer tada je klub preuzeo malezijski milijarder Vincent Tan, ali tim s Koševa je od dolaska azijskih novčanica osvojio tek po jednu titulu u ligi i Kupu. Nedavno je Tan upravljačka sredstva kluba prodao Nguyenu Hoai Namu, investitoru iz Vijetnama pa je na Koševu i dalje ostao inozemni priliv kapitala.

Do ove sezone u Sarajevu su lutali s trenerima i igračima, na klupi dovodili, među ostalim, poznata imena poput Mehe Kodre, Roberta Jarnija i Ljupka Petrovića, na terenu su igrali igrači poput Leona Benke, Mate Jajala i Milana Stepanova, ali kontinuiteta u uspjesima nije bilo. Ove sezone Sarajevo je pokazalo mnogo više od konkurencije, sastavilo je ekipu u kojoj ima i iskusnih, ali i vrlo interesantnih mladih igrača, a najbolji među njima je Nihad Mujakić koji je za 1,1 milijun eura prodan u Kortrijk, gdje će igrati od ljeta. Na klupi je legenda kluba Husref Musemić, trener koji je sklonjen pred sam dolazak bivšeg vlasnika Tana, da bi klub vremenom shvatio da ga nakon brojnih pokušaja s drugim trenerima mora vratiti i dati mu podršku. Musemić je uzvratio sjajnom sezonom u kojoj Sarajevo, pored juriša na titulu prvaka države, traga i za titulom u Kupu.

Tako je Sarajevo na pragu povijesne sezone jer nikada nije uspjelo osvojiti duplu krunu. Bordo klub je već jednom nogom u finalu Kupa, jer je u prvom meču polufinala kao gost rezultatom 4:1 savladao Slogu Gornje Crnjelovo, člana Prve lige RS.

Pečat sjajne sezone igrači Sarajeva su ostavili na Grbavici jer u prijelomnom trenutku sezone, nakon poraza od Zrinjskog na domaćem terenu, stigli su na Grbavicu i pokazali klasu i psihičku snagu. Od momčadi koja je u kvalifikacijama za Europsku ligu prošlog ljeta poražena od Atalante rezultatom 0:8 na Koševu, nitko nije očekivao ovakve rezultate.

U periodu kada Sarajevu cvjetaju ruže, na Grbavici Plava lokomotiva traži način kako se vratiti na vrh. Ove zime Željo je promijenio predsjednika i Upravni odbor, ponovo doveo Osima na klupu i započeo jednu novu eru koju žele obilježiti napretkom u svim segmentima kluba, jer nova garnitura ljudi smatra da su njihovi prethodnici previše pažnje posvetili gradnji stadiona, marketingu, administraciji, a premalo onom što je najvažnije - igračima, stručnom štabu, nogometu kao igri...

Kakav pomak može napraviti novi Željo, to se tek treba vidjeti. Do tada, pamtit će se kako je na uređenoj i ušminkanoj Grbavici odjekivala pjesma igrača i navijača u bordo majicama, u sezoni kada bordo klub ide prema duploj kruni i u kojoj je ostvario najuvjerljiviju pobjedu na Grbavici u posljednjih 60 godina.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara