SVJETSKO nogometno prvenstvo srećom se bliži kraju. Nenadoknadiva je šteta u što je pretvoren nogomet i njegovo nekoć elitno i najomiljenije natjecanje. Prikaze kao Trump i Infantino te kolos korupcije FIFA od SP-a su učinili nakaradnu masovku na kojoj senzor poništava gol zbog dodira dlake, a crveni karton poništava poziv vladara domaćina lutku trbuhozborcu koji je šef ceremonije.

Magiju SP-a, zbog koje smo zavoljeli nogomet, na životu održavaju tipovi kao što su Haaland ili golman Zelenortskih Otoka, ali generalni i konačni dojam koji ostaje je onaj gorčine i gađenja. I nemojmo se lagati da je tako od ovog SP-a. Ništa bolji nije bio ni onaj 2018., na kojem se Kolinda grlila s ratnim zločincem Putinom, iz čijih krvavih ruku je Modrić primao nagradu za najboljeg igrača. Podsjećamo, Putin je četiri godine prije toga pokrenuo brutalnu agresiju na Ukrajinu.

Odlazi najuspješniji izbornik Hrvatske

SP koji je slijedio bio je u Kataru, državi koja gazi ljudska prava. U kojoj svaka žena ima muškog skrbnika, a homoseksualac zajamčenu godinu dana zatvora. Hrvatska je tamo do bronce došla na stadionima izgrađenima na kostima tisuća migrantskih radnika. Modernih robova koji su masovno skapavali gradeći usred pustinje velebne sportske objekte i životareći u kontejnerima bez klime na nepodnošljivim vrućinama.

Dolazimo tako do aktualnog SP-a, privatne zabave Donalda Trumpa. Obilježenog velikim skandalima, nevjerojatnim kršenjima pravila i, što se tiče Hrvatske, drugog velikog natjecanja zaredom na kojem je Hrvatska podbacila, rano ispala i igrala loše. Naravno, pamtit ćemo ga i kao kraj ere Zlatka Dalića, rezultatski najuspješnijeg izbornika Hrvatske.

Nevjerojatne gluposti i sulude teorije zavjere hrvatskih navijača o ispadanju sa SP-a

Hrvatski navijači obilježili su ovaj SP prodorom u domaći javni prostor enormne količine bizarnih gluposti, strahovitih kompleksa, suludih teorija zavjere i nevjerojatno upornog forsiranja besmislene teze o globalnoj protuhrvatskoj zavjeri koja je Vatrene izbacila sa SP-a.

Ovo sve emitiraju ne samo obični, mali hrvatski ljudi, nego i oni ugledniji, ostvareniji i uspješniji među njima. To zamagljuje ključna pitanja. Zašto je Hrvatska opet podbacila na velikom natjecanju? Zašto je svaki prekid na njezinoj polovici više od pola gola za njezina suparnika? Zašto je Hrvatska nevjerojatno spora za kriterije i zahtjeve modernog nogometa?

Nitko Daliću ne postavlja ključna pitanja, pa on prodaje maglu

Zašto je njezin daleko najbolji igrač protiv Engleske bio golman iako je primio četiri gola? Zašto je Hrvatska jedva pobijedila trećerazredne Panamu i Ganu? Zašto je Hrvatska na SP-u na elitnoj razini odigrala tek jedno poluvrijeme? Zašto iz utakmice u utakmicu mijenja sustav i ključne figure?

Glavni proizvođač magle plasirane da se prikriju navedeni problemi je Zlatko Dalić. Izbornik se protiv skidanja pozlate brižljivo lijepljene na njegov lik osigurao tako što je prozvao suce ("Suđenje bilo jako loše. Ni jedan prekršaj, ni jedan prekid za nas"), svoje igrače ("Branjenje prekida je ipak koncentracija, na igračima je da ulože maksimalan trud, da svaki dobro reagira, ali i da ne padnemo na finte i fore u blokovima. Bitna je koncentracija, ako izgubiš jedan korak već je gotovo. To je na igračima") i FIFA-u ("Mali su dvaput napravili čudo, sada nisu smjeli"). Dalić je ovo odavno usavršio jer isto je reagirao i prozivao na Euru 2021., prvom velikom natjecanju u njegovu mandatu na kojem Hrvatska nije otišla daleko. 

Ključni sastojak uspjeha

Na onima na kojima je to uspjela, a to su SP 2018. i 2022., to može zahvaliti velikoj borbenosti i htijenju igrača te enormnim količinama sreće. Nipošto nekim Dalićevim genijalnim, inovativnim ili pamtljivim potezima. Dalić je davnih dana patentirao mantru o "poniznosti", koju prikazuje ključnim sastojkom tajne uspjeha njegove Hrvatske.

Kada mu ne ide, kada ga nadtrči Albanija ili kada Livaković čupa lopte ispod prečke protiv Paname, onda ovog gordoga velikog Hrvata obuzme sevdah i fatalizam maloga balkanskog čovjeka. Koji bi i hoće, ali mu, eto, ne daju jer je "mali".

Obračun s neprijateljima Hrvatske u propvijedi iz Gospinog svetišta

Dalićevoj reprezentaciji strašno šepaju obrana i kontre, ali je zato izbornik retorički šampion defenzive iz koje se rađa napad. Tako je prošle godine u svetištu Gospe Sinjske poručio: "Bez obzira na napade glasne manjine koja nas stalno vrijeđa, koja ne voli i neće Hrvatsku, naša se mladost ponovno probudila i na to sam ponosan. Neka samo tako nastave. To je naša Hrvatska i to smo mi Hrvati."

Buđenje hrvatske mladosti je Thompsonov miting na hipodromu. Glasna manjina koja ne voli i neće Hrvatsku su oni koji su protiv ustašluka i oni koji tvrde da je Dalić kiksao na oba Eura na kojima je vodio Hrvatsku i na aktualnom SP-u te da je populistički blefer. 

Balans između gordosti i poniznosti

Zanimljivo je kako Dalić u javnim nastupima balansira između gordosti i poniznosti. Tako će prije početka SP-a izjaviti: "Ja sam s Hrvatskom osvojio tri medalje. Nema mjesta za propitivanje mog rada i moje logike."

S druge strane, kada su ga strani novinari nakon prethodnog SP-a pitali kako to da nakon uspjeha na najvećim natjecanjima nije preuzeo veliki klub u nekoj od najjačih liga, odgovarao je kako je to zato što dolazi iz male Hrvatske te zbog toga što iza njega ne stoji lobi. Nije spomenuo da je to zato što ne govori engleski jezik ili zato što je u najboljem slučaju prosječan trener.

Kako je takav tip 2017. dobio priliku voditi najjaču Hrvatsku u povijesti? Zašto je na izborničku funkciju Hrvatske postavljen trener kojemu su, premda je već prešao 50., najveći uspjesi karijere bili albanski superkup, kup saudijskog princa te emiratski predsjednički kup?

Sjećate li se od koga je Dalić preuzeo Hrvatsku?

Zato što je nitko drugi nije htio. Nakon što su Zdravko Mamić i reprezentativci zajedno odradili Niku Kovača, a Ante Čačić bio na korak od toga da se ne plasira na SP 2018., nacionalnu momčad preuzeo je Dalić.

Ekipa je bila u padu, ali sastavljena od zvijezda Reala, Barcelone, Juventusa, Liverpoola i Intera u naponu snage. Osim što su bili sjajni igrači, važno je što su s klubovima osvojili sve trofeje i zaradili milijune, ali s reprezentacijom nisu napravili ništa, pa su bili ekstremno motivirani.

No ključno je da je ono što je Daliću palo s neba u ruke doista bila najbolja generacija Hrvatske od samostalnosti naovamo. Dodajmo tome dobar ždrijeb, enormne količine sreće, Subašićeva skidanja penala u serijama i eto Hrvatske sa svjetskim srebrom oko vrata. 

Hrvatima postao veći simbol srebra od Modrića

Dalića ne spominjemo zato što su SP 2018. iznijeli igrači, a ne izbornik. Unatoč tome, on je postao heroj nogometnog puka i veća priča svjetskog srebra od Luke Modrića ili doista najboljeg hrvatskog igrača u Rusiji - bezobrazno podcijenjenog Ivana Rakitića.

Zato što se Dalić bavio onim što prosječni hrvatski navijač najviše voli - lažnom poniznošću, jeftinom patetikom i kič domoljubljem. Lupinovim drvenim križem, pričom da nam ne daju jer smo mali i da se budimo iako nas vrijeđaju oni koji ne vole i neće Hrvatsku.

Lukaku i Livaković

Na SP-u 2022. Hrvatska je imala još više sreće. Romelu Lukaku na ovom SP-u zabio je tri gola iz tri šuta na gol, ali prije četiri godine imao je niz nevjerojatnih promašaja protiv Hrvatske u zadnjoj utakmici skupine i završilo je 0:0. Da je Belgija tada pobijedila, Hrvatska ne bi ni prošla grupu. U nokaut fazi je Subašićevu herojsku ulogu preuzeo Livaković.

Prvo u raspucavanju protiv Japana u osmini finala, ali ono što je izveo protiv Brazila u četvrtfinalu je čudo. Ostvario je čak 11 obrana, od čega 7 udaraca unutar kaznenog prostora. Nezapamćenu partiju golmana na SP-ima zaokružio je skidanjem penala Rodrygu u raspucavanju i Hrvatska se probila do polufinala. Argentina je tamo bila prejaka, ali Hrvatska je za broncu pobijedila Maroko. 

Zašto je Dalić bio neuspješan na oba Eura i zadnjem SP-u?

Simptomatično je da je Dalić bio neuspješan na natjecanjima nakon SP-a 2022., kao i na onom koje mu je prethodilo (EP 2021.). Zato što je za ta prvenstva trebao stvoriti nove momčadi, zamijeniti generacije ili ih sljubiti tako da ostvari rezultat. Ukratko - dokazati kakav je trener. Nije to uspio na oba Eura ni na ovom SP-u. I dok je na prvom Euru prošao skupinu, na onom prošlom, 2024., nije uspio ni to.

Hrvatska je grupu u konkurenciji Španjolske, Albanije i Italije završila sa samo dva boda. Bez pobjede protiv Albanije i Italije ostajala je jer je primala golove u petoj i osmoj minuti nadoknade. Dalić je pred aktualni SP imao najlakšu kvalifikacijsku skupinu ikad te priliku da tu grupu i Ligu nacija iskoristi za smjenu generacija, ekipiranje i uigravanje nove momčadi.

Nije je iskoristio. Kao i uvijek, umjesto progresivnosti i kreacije, odlučio se za čekanje i inerciju. Ufanje u 41-godišnjeg Modrića i 37-godišnjeg Perišića. Nakon neuspjeha je naravno opleo po crvenim, žutim i zelenim vragovima. 

Dalićeva era ne završava njegovim odlaskom

Dalić se nakon novog neuspjeha odlučio na uzmak s klupe Hrvatske. Na oba zadnja velika natjecanja bio je neuspješan, dok reprezentaciju za dva i pol mjeseca čeka teška skupina Lige nacija sa Španjolskom i Engleskom, što Daliću prijeti serijom podbačaja. Zato je pravo vrijeme da srebro i broncu s Hrvatskom pretvori u milijune na Bliskom istoku.

S obzirom na to koliko sličnosti Dalić dijeli s prosječnim navijačem Hrvatske i kako ga dobro pogađa u žicu svojom retorikom i gestama, može se reći da je kao izbornik bio simbol i junak kakvog HDZ-ova Hrvatska treba. Za sve ostale Hrvate, ostaje nada da će Dalićevim odlaskom prestati thompsonizacija hrvatske reprezentacije. Zapravo, kada vidimo tko će mu biti nasljednik, prerano se radujemo. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala