Prošlo je 19 godina od jednog od najvećih pokolja u SAD-u. Preživjeli i danas žive u strahu

Prošlo je 19 godina od jednog od najvećih pokolja u SAD-u. Preživjeli i danas žive u strahu
Foto: Getty (na fotografiji su snimljene ubojice)
 
PRIJE točno devetnaest godina dva su mlada psihopata krenuli u ubilački pohod te iza sebe ostavili 12 mrtvih i 23 ranjene osobe. Amerika danas obilježava devetnaest godina od masakra u Columbineu, koji je potresao cijeli svijet.

 

Tim povodom danas su na američke ulice izašle tisuće učenika i studenata koji imaju samo jedan zahtjev - uvođenje strožih zakona za oružje.
 
 
Današnji prosvjed je počeo minutom šutnje za žrtve srednje škole Columbine. Učenici su prekinuli nastavu diljem SAD-a: u New Yorku, Detroitu, zatim Washingtonu gdje su pred Bijelom kućom prosvjedno sjedili dok su javno čitana imena žrtava nasilja.   
 
Koristili zapanjujući arsenal oružja
 
Ono što svima prvo dolazi u sjećanje kad se spomenu ubojstva u srednjim školama u SAD-u je masakr u srednjoj školi Columbine u saveznoj državi Colorado. Srednjoškolci, 18-godišnji Eric Harris i 17-godišnji Dylan Klebold, u svom su pohodu 20. travnja 1999. ubili 12 ljudi i ranili 23, uzevši i vlastite živote nakon pohoda. 
 
Pri tome su koristili zapanjujući arsenal oružja, od tempiranih bombi koje nisu upalile kako su trebale preko sačmarica do pištolja. Od tada su se slični pokolji u školama događali diljem SAD-a. 
 
 
 
 
"Nas koje smo bili u knjižnici su upucali odmah na početku. Čuli smo kako se približavaju pucnjevi i odjekuju eksplozije dimnih bombi. Bilo je to nestvarno iskustvo. Uskoro sam se onesvijestio i za vrijeme cijelog tog kaosa bio sam bez svijesti. To je blagoslov; ničeg se ne sjećam", kazao je prije 19 godina Patrick Ireland, u SAD-u poznat kao "dječak s prozora". Upravo su njega televizijske kamere snimile kako visi s prozora knjižnice na drugom katu, obliven krvlju od glave do pete.
 
(na fotografiji su ubojice)
 
Iako se u američkim školama nakon Columbinea počelo dodatno ulagati u osiguranje te su potrošeni milijuni na detektore metala i sigurnosne kamere, u protekla dva desetljeća na području SAD-a pucnjave u školama broje se u stotinama. 
 
 
 
 
Pokrenuti su i programi kako bi se opasnost od pucnjava u školama smanjila, no stručnjaci su vrlo brzo procijenili kako oni služe samo političkoj promidžbi i da su, zapravo, besmisleni. 
 
O masakru u Columbineu napisane su brojne studije, a gotovo svi koji su se ozbiljnije bavili ovom temom slažu se u jednom - provođenje zakona i reda u školama ne funkcionira dobro i ne postoje metode koje bi to promijenile.
 
 
 
 
U knjigama koje su nastajale u godinama nakon masakra, postavljene su razne teorije o tome tko su ubojice i što ih je navelo na masakr. Eric Harris i Dylan Klebold imena su koja pamte tadašnji učenici i studenti.  
 
Eric Harris u američkim je knjigama i studijama opisan kao sadist, manipulator i psihopat, a Dylan Klebold kao depresivni usamljenik prepun potisnutog bijesa. Mediji se nakon masakra dva mladića opisivali kao "gotičare", odnosno članove takozvane "trenchcoat mafije". 
 
Preživjeli su danas roditelji koji strahuju za živote svoje djece
 
Usprkos brojnim svjedočanstvima žrtava, koje se svaka na svoj način i dalje oporavlja od masakra u Columbineu, a mnogima su dijagnosticirani mentalni poremećaji poput post-traumatskog stresa, mnogi analitičari smatraju kako prava istina o Columbineu nikad neće biti otkrivena.
 
Preživjeli iz masakra u Columbineu poručuju kako su i oni danas roditelji te da se boje za živote svoje djece. 
 
Ubojicama je vjerojatno bilo dosadno
 

Ono po čemu je masakr u Columbineu postao zaista poznat je medijska buka koja se digla oko njega. Odmah nakon ubojstva krenule su bučne rasprave o kontroli oružja, kulturi nasilja, kompjutorskim igrama, TV-u i internetu. 

Kad se sve zbroji i oduzme, mnogima se najvjerojatnijima čini teorija kako je ubojicama jednostavno bilo dosadno.
 
 
 
 
Dokumentarist Michael Moore snimio je film Bowling for Columbine koji se samo djelomično držao događaja iz realnog svijeta, a uglavnom se bazirao na stavovima redatelja. Film je ubrzo nakon snimanja proglašen najboljim dokumentarcem svih vremena, a Michael Moore postao je svjetski poznato ime. 
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara