Foto: azop.hr, Index

U FIZICI, apsolutna nula je najniža moguća temperatura. Apsolutna nula predstavlja stanje materije u kojoj je termodinamički sustav na najnižoj razini i kada posjeduje najnižu energiju. U politici, apsolutna nula je kada aktualna Vlada Republike Hrvatske i Hrvatski sabor moraju donijeti neku izvršnu odluku. Tada su na najnižoj razini i posjeduju najnižu energiju.

> Reagiranje odvjetnika Dubravke Dolenc

Želite dokaz? Evo!

Sjećate se afere AZOP i imovinske kartice? Mislite da je gotova? Naivci! Gdje vam uopće ideja da bi nešto moglo u Hrvatskoj biti jednostavno riješeno! Niti je Sabor razriješio čelnike AZOP-a, niti je priča gotova – isti su uredno prijavili Republiku Hrvatsku! Da, dobro ste pročitali – državni dužnosnici Republike Hrvatske su prijavili Republiku Hrvatsku jer ih Hrvatski sabor želi razriješiti.

Vlada i Sabor po tom pitanju – ne rade ništa. Nalaze se u stanju apsolutne SDP-ovske nule. No, idemo redom…

Kronologija događanja

Prošla su skoro dva mjeseca (ide to vrijeme), pa ćemo ukratko navesti kronologiju. Odlukom Agencije za zaštitu osobnih podataka (AZOP) neki podaci iz imovinskih kartica dužnosnika su proglašeni privatnim i time je onemogućeno njihovo objavljivanje. Iz AZOP-a su poručili kako državnih dužnosnici imaju pravo na zaštitu podataka koji se odnose isključivo na njihovu privatnost, "a koji su javnom objavom postali dostupni ne samo hrvatskoj javnosti, već putem internetskih tražilica i globalno svjetskoj javnosti".

Podaci koji se odnose na bračno stanje, broj djece ili činjenicu da nemaju djecu, neto plaće na prijašnjem poslu i kredite sklopljene prije stupanja na dužnost, tvrdili su Agencije, predstavljaju "podatke iz privatne sfere življenja te upravo iz tih razloga grubo zadiru u privatnost svakog pojedinca pa tako i dužnosnika".

Nakon toga je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa u potpunosti uklonilo imovinske kartice dužnosnika (dok se podaci „ne pročiste“). U međuvremenu – graknuli su svi, od novinara do samih dužnosnika koji su rekli da nemaju što skrivati. Opširnije.

Stručnjaci su se manje-više složili u stavu kako nema osnove za odluku AZOP-a, sam Zakon o zaštiti osobnih podatka uredno kaže da se osobni podaci smiju prikupljati i obrađivati ako je ispitanik (osoba čiji se podaci prikupljaju) sam objavio te podatke. A imovinsku karticu dužnosnik ispunjava sam. I predaje nadležnom Povjerenstvu. Dodatno, politički gledano, Ako netko želi privatnost – uredno može odbiti visoku javnu dužnost, reći da mu je njegova privatnost najvažnija i živjeti u miru – i tu potpuno i apsolutno ima pravo na zaštitu osobnih podataka.

Sabor je na brzinu, već 15. svibnja donio dopune Zakona o sprječavanju sukoba interesa gdje je naveo kako se u Zakonu o sprječavanju sukoba interesa iza riječi: "dužnosnika" dodaju riječi: "te se na njih ne primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje zaštita osobnih podataka". Imovinske kartice su postale ponovno javne.

Tjedan dana prije, 7. svibnja, Vlada je na zatvorenom dijelu sjednice Saboru uputila prijedlog razrješenja ravnatelja Agencije za zaštitu osobnih podataka Ante Rajkovače te zamjenice ravnatelja Dubravke Dolenc.

Ravnatelj i zamjenica – možda nisu htjeli da se vide njihove kartice?

Potpuno je nepoznato i umu nedokučivo koji su bili razlozi Zorana Milanovića da na mjesto ravnatelja AZOP-a svojevremeno predloži Saboru već umirovljenog policajca. Ravnatelj, Anto Rajkovača, karijeru je počeo još u miliciji, kasnije policiji i bavio se kao diplomirani kriminalist organiziranim kriminalitetom. Nisu dostupni podaci da se bavio zaštitom osobnih podataka niti je na tu temu imao objavljenih radova i zapaženih nastupa na stručnim skupovima. Njegovo imenovanje, javnosti i politici potpuno nepoznate osobe "izvučene" iz mirovine, jedna je od misterija ove Vlade, oko čega bi trebalo Vidovitog Milana pitati za razjašnjenje.

Kada se pregledala dužnosnička kartica, primijetilo se da Anto Rajkovača živi u državnom stanju od 84 kvadrata koji plaća 303 kune mjesečno. I tako već 20 godina, i još na televiziji izjavi da tu ne vidi ništa sporno. Uz plaću državnog dužnosnika ima Anto fini, lijepi sponzorirani stan (jer budimo realni, tih 303 kune ne osigurava niti amortizaciju). Opširnije.

Zamjenica ravnatelja AZOP-a, Dubravka Dolenc, poznata po tome što novinarima šalje svoje fotošopirane slike, koristi zaposlenički kredit HBOR-a. Dubravki Dolenc odobren je stambeni kredit 2004. godine, s dodatkom ugovora iz 2011. godine. Kredit je na 198.131 kuna, a rok vraćanja je 11 godina. Opširnije.

Ovo dvoje ljudi kojima je država puno više majka nego maćeha – čini se da su prvi imali interesa da se njihove porezne kartice ne vide.

Znači, državna dužnosnička plaća ide, jeftino stanovanje ide – i zašto to ne bi bilo, onako što bi se reklo – trajnije? Znate što su napravili kada ih je država išla razriješiti? Prijavili je! Državni dužnosnici Republike Hrvatske, dakle ljudi imenovani na političke funkcije, ne službenici, su putem odvjetnice prijavili Europskoj komisiji Republiku Hrvatsku jer ih Sabor želi udaljiti od njihovih fotelja. Ovo se u povijesti ove države, koja pamti puno toga, nikada nije dogodilo.

Dužnosnici tužili državu koja ih je imenovala!

Rekli smo da je Vlada još 7. svibnja zatražila razrješenje ravnatelja i zamjenice ravnatelja AZOP-a. Razrješenje, kao i imenovanje predlaže Vlada, ali spada u ovlasti Hrvatskoga sabora. No, Anto i Dubravka se ne daju – oni kao hrvatski državni dužnosnici uzimaju slovensku odvjetnicu Natašu Pirc-Musar i 20. svibnja doslovno prijavljuju Republiku Hrvatsku Europskoj komisiji.

Dvoje čelnika AZOP-a u pismu Europskoj komisiji tvrde kako je riječ o političkom pritisku na tijelo koje bi po europskom pravu moralo biti neovisno, a žale se i na medijski linč protiv AZOP-a i njegova rukovodstva. Jer, eto piše se valjda o njihovim stanarima od 303 kune, povlaštenim kreditima i fotošopiranim fotografijama.

Navode i da je odluka AZOP-a u medijima predstavljena na sasvim iskrivljen način, "u smislu da prikriva informacije te da je odgovorna za uklanjanje kartica, što je kleveta".

Uvjereni su da se cijela stvar trebala rješavati u upravnom sporu, koji je Povjerenstvo i najavilo. Umjesto toga se, kažu, sve pretvorilo u "političko pitanje i medijski mobbing usmjeren na Agenciju i njeno rukovodstvo". Ni manje ni više nego mobing! To što Sabor želi razriješiti politički imenovane likove na političkoj funkciji je za njih – mobing! Valjda su tako živo vezani uz te svoje dužnosničke kožne fotelje i sve što ide uza njih. Dobro da se nisu već zazidali u urede ili počeli neki štrajk glađu…

Vezano za prijedlog za njihovo razrješenje navode: "To je izravno uplitanje u svakodnevni rad Agencije i, bez sumnje, znatno ometanje neovisnosti agencije od strane vlade." Opširnije.

Stara priča – zeznuli stvar i sada kada ih netko (i to ne baš "netko" već Hrvatski sabor gdje ipak sjede od nas građana neposredno izabrani zastupnici) želi razriješiti – to je ni manje ni više nego uplitanje u rad Agencije, a ne uplitanje u rad njih dvoje, njihovih plaća, fotelja, finih putovanja i ostaloga što ide uz mjesto dužnosnika državne agencije.

Anto Rajkovača i Dubravka Dolenc – malo ste se preračunali. Čim ste pristali biti državni dužnosnici, onda ste po definiciji političari i javne ličnosti. I onda javnost ima pravo znati koje kredite imate, što sve od države dobivate, javnost se ima pravo smijati vašim fotografijama i općenito zajebavati vašim biografijama ili lošim medijskim nastupima ili vam crtati brade i brkove na plakatima.

Ako to ne želite – onda ne morate biti državni dužnosnici, političari, pa ćete uživati punu zaštitu anonimnosti! Budite umirovljenici, službenici, radnici u realnom sektoru – pa su onda i pravila neka druga. Dok ste politički imenovani, onda narod, kakav jest da jest, pomalo glasan, buran, nespretan pa i nepristojan – ima pravo gledati u vaš tanjur i reći što misli o vama. Kao i prema svim drugim dužnosnicima, da budemo jasni.

Vlada šuti, Sabor šuti

Jasno je da u ovakvoj situaciji Anto Rajkovača i Dubravka Dolenc ne mogu kvalitetno obavljati funkcije na koje su imenovani. Kao prvo, Vlada je zatražila njihovo razrješenje. Kao drugo, to je već 14. svibnja bilo na dnevnom redu Sabora – i održana je rasprava. Kao treće, praktično su u sporu s tijelom koje ih je predložilo i imenovalo.

Međutim – nije bilo saborskog glasanja. Anto Rajkovača i Dubravka Dolenc, državni dužnosnici za koje je Vlada zatražila razrješenje 7. svibnja i o čemu je raspravljano u Saboru tjedan kasnije – i dalje su državni dužnosnici. I dalje predstavljaju i zastupaju AZOP i dalje dobivaju dobre novce od poreznih obveznika. Plaće uredno idu. Ovlaštenja imaju. Pravo potpisa imaju. I sigurno danas puno više novca u džepu od većine vas koji za cijeli ovaj cirkus plaćate.

Ovo dvoje ljudi, koji su donijeli i pravno i politički bezveznu i štetnu odluku – nije imalo nikakve potrebe da u ovakvoj situaciji da ostavku, već je štoviše prijavilo vlastitu državu Europskoj komisiji, još istu Komisiju požurujući, jer eto – narodni zastupnici će ih razriješiti! Zamislite kakav obraz za to morate imati!

Kakve uopće karaktere to ova Vlada imenuje na odgovorne državničke dužnosti? Jer – pitanje osobnih podataka građana danas jest iznimno odgovorna dužnost. Ja prvi ne želim da tu sjedi netko tko nema ni trunku javne odgovornosti i osobnog digniteta da sam ode kada mu je vrijeme. A ovome dvojcu je definitivno vrijeme – jer su povjerenje i građana i Sabora izgubili.

Problem je u Zoranu Milanoviću

No nije problem u njima – problem je isključivo i samo u jednoj osobi – Zoranu Milanoviću.

Dragi premijeru, ako si počeo postupak nečijeg razrješenja – onda ga treba provesti brzo i bez zadrški, jer to je jedino pravilno. Ne možeš nešto kadrovski započeti i ostaviti par mjeseci, jer onda sustav ne radi. Ako si kapetan na brodu, a trenutno našom voljom jesi – onda vodi brod kako spada.

O Anti Rajkovači i Dubravki Dolenc nećemo više – oni su pokazali svoju moralnost i dignitet tužakajući vlastitu državu. I da se razumijemo – nije problem kada Hrvatsku vani tuže obični građani, na to imaju potpuno moralno pravo. Ali državni dužnosnici, to je nešto sasvim drugo.

Navodno, SDP ne može naći nove ljude koji bi vodili AZOP. Dvoje ljudi ne mogu naći u dva mjeseca. Kako smo rekli – stanje političke apsolutne nule. Kako misle provesti stvarne, teške reforme, ako ne uspijevaju riješiti ovo sitno kadrovsko pitanje? Da možda Vladu outsourciramo, pa da netko drugi nađe rješenje? Ili možda da dođu Karamarko i Brkić, imaju oni sigurno ljude za sve…

U izbornoj godini smo. Nema puno mjeseci do trenutka kada će se birači naći iza one pregrade s glasačkim listićem u rukama. I onda će presuđivati jedno jedino i ključno pitanje: "Može li HDZ biti toliko mutan, koliko SDP može biti nesposoban?"