Američka senatorica: Ovoj odredbi iz pregovora o trgovini se moraju opirati svi odreda

Američka senatorica: Ovoj odredbi iz pregovora o trgovini se moraju opirati svi odreda

Screenshot: YouTube

AMERIČKA demokratska senatorica Elizabeth Warren u kolumni za Washington Post nudi "prosvjetiteljsku" interpretaciju odredbe s nazivom "Nagodba između investitora i države"  (Investor-State Dispute Settlement, ISDS) koja je postala temeljna zajednička značajka tekućih pregovora o trgovini.

> Europska zastupnica: Ja sam vidjela tajne TTIP-a, on je izgrađen za korporacije a ne građane
 
Odredba se nalazi u Transatlantskom sporazumu o trgovini i investicijama (TTIP) o kojem pregovaraju SAD-a i EU, baš kao i u Transpacifičkom partnerstvu (TPP) koji uključuje SAD, Meksiko, Kanadu, Japan, Singapur i sedam drugih zemalja.

S direktnim fokusom na ISDS, Warren piše da usvajanje odredbe podrazumijeva očito pogodovanje multinacionalnim korporacijama na štetu građana diljem svijeta i potkopava američku suverenost. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"ISDS dozvoljava stranim kompanijama da osporavaju američke zakone – i potencijalno pokupe ogroman novac od poreznih obveznika – bez da kroče u američke sudnice. Evo kako bi to funkcioniralo. Zamislite da Sjedinjene Države zabrane otrovnu kemikaliju koja se često dodaje u benzin zbog njenog utjecaja na zdravlje i okoliš. Ukoliko se strana tvrtka koja proizvodi otrovnu kemikaliju usprotivi zakonu, ona bi zabranu po normalnim pravilima morala osporavati na američkom sudu. No, s ISDS-om u igri, tvrtka može preskočiti američke sudove i izaći pred međunarodni odbor arbitara. Ukoliko bi tvrtka tamo pobijedila, presuda se ne bi mogla osporavati na američkim sudovima, a arbitri bi od američkih poreznih obveznika mogli zatražiti da 'iskašljaju' milijune – čak milijarde – dolara za naknadu štete.

Ukoliko vam se navedeno čini šokantnim, vežite pojaseve. ISDS može voditi prema divovskim kaznama, ali ne podrazumijeva zapošljavanje nezavisnih sudaca. Umjesto njih, dobro plaćeni korporativni odvjetnici bi jedan dan predstavljali korporacije, a drugi zasjeli da donesu odluku. To možda ima smisla kad se arbitraža vodi između dvije korporacije, ali nikako u slučaju spora između korporacija i država. Ako ste odvjetnik koji želi zadržati izdašne naknade od korporativnih klijenata, kakva je vjerojatnost da ćete, nakon što se nađete u ulozi suca, donijeti odluku protiv tih korporacija?," piše senatorica i postavlja pitanje zašto uopće "namještati" nove "pseudo-sudove" i što točno ne valja s američkim, odnosno nacionalnim sudstvom.

Warren u kolumni otkriva i da korporacije ISDS koriste sve češće i žešće gdjegod im je to dozvoljeno. "Korištenje ISDS-a raste diljem svijeta. Od 1959. do 2002. godine ukupno je bilo manje od 100 slučajeva arbitraže da bi samo u 2012. godine bilo pokrenuto 58 postupaka. Recentni slučajevi uključuju francusku tvrtku koja je tužila Egipat zbog podizanja minimalne plaće, švedsku kompaniju koja je tužila Njemačku zbog odluke da nakon katastrofe u Fukushimi dokine korištenje nuklearne energije i nizozemsku tvrtku koja je tužila Češku jer nije "iskupila" banku koja je djelomično bila u njezinom posjedu. I američke korporacije su posegnule za ISDS-om: Philip Morris pokušava zaustaviti Urugvaj u usvajanju zakona čiji je cilj smanjiti broj pušača," navodi senatorica uz zaključak da je formiranje nadnacionalnog tijela za arbitražu "uistinu loša ideja". 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara