Buđenje građanske svijesti
Foto: Vojko Bašić/Cropix
S OBZIROM da lokalni izbori u Hrvatskoj svakako predstavljaju jednu od najzabavnijih manifestacija u zemlji uopće, prava je šteta što se odigravaju u pravilnim olimpijskim ciklusima. Zabava je naravno uvijek na vrhuncu u večeri proglašenja rezultata, tijekom koje čovjek nikad nije siguran treba li se smijati, iskreno suosjećati ili pokušati pružiti stručnu pomoć cijelom nizu ljudi koji sveudilj tvrde kako su zadovoljni ostvarenim rezultatima. S druge pak strane, vodeće stranke, tj. jedine dvije istinski preostale stranke u zemlji, redovito se natječu u proglašavanju opće pobjede na izborima. Selekcioniraju podatke, rade vlastite križaljke, crno vide bijelim, bijelo crnim, baveći se poplavljivanjem i crvenjenjem Hrvatske i gotovo bi se moglo reći da bi se vezali uz žute i zelene vragove pa i crne, kad bi ih to dovelo do toga da im javnost verificira sulude tvrdnje. No da ne prežvakavamo, već prežvakane stvari, uhvatimo se suštine.
Na ovim su izborima pobjedu odnijeli oni s razvijenim logičkim sklopom
Na ovim su izborima generalno pobjedu odnijeli građani koji su se odlučili na participaciju unutar sustava, što je s jedne strane jako dobro, ukoliko bi ovo bio nagovještaj budućih trendova razvoja političkog života, dok bi s druge strane činjenica da više od polovice ljudi otvoreno bojkotira sustav trebala zabrinuti njegove kreatore i potaknuti ih na suvislo djelovanje u smjeru pozitivnih promjena. Da ne bismo ostavili mjesta sumnjama, ovdje se pod građanima podrazumijevaju oni s razvijenim logičkim sklopom i van svih stranačkih kombinacija.
Milanovićevo kockanje s Istrom, koje bi imalo itekakvog smisla da nije izvedeno uz podršku potrošenom Kajinu, s pravom se razbilo o glavu predsjedniku SDP-a. Prosto je nevjerojatno koliko je pogrešnih procjena u vrhu te stranke napravljeno. Krenuti u priču kako Istri treba nešto novo, u produkciji SDP-a i kontra potrošenog IDS-a, značilo je jasno ukalkulirati poraz na ovim izborima, no s dobrom bazom za sljedeće. Da je SDP istaknuo nekog vrijednog pažnje iz vlastitih redova, taj bi jasno dobio otprilike isto onoliko glasova koliko i Kajin, ali bi u tom slučaju priča o principijelnosti barem držala vodu. Ovako smo svjedočili, ničim izazvanom autogolu, gotovo jednakom onome što ga je ta stranka napravila u Dubrovniku. Istaknuti u prvom krugu vlastitog kandidata i ne podržati aktualnog gradonačelnika Vlahušića, radi postizanja visokih moralnih standarda, a onda dva tjedna nakon toga podržati istog čovjeka izgleda otprilike toliko uvjerljivo kao kad dijete evidentno pred očima vlasnika, razbije prozor na kući i istovremeno se dere: Nisam ja majke mi! Potezi koje je SDP povukao u ova dva slučaja, kao i onaj festival neozbiljnosti po pitanju gradonačelničkog kandidata u Zagrebu te sastava liste za Gradsku skupštinu u istom gradu stoga se mirne duše mogu svesti pod parolu da bi se jebali, a da im ne uđe. Što su naravno birači znali kazniti pa i u tome treba tražiti dio objašnjenja ovako uvjerljive Bandićeve pobjede.
Jedna od najljepših vijesti - poraz Glavaševe stranke stranke u Osijeku
Iako je u spomenutom Dubrovniku, aktualni gradonačelnik koji je na sve moguće načine pokušao opstruirati referendum po pitanju Srđa, glatko dobio izbore, činjenica da su ljudi iz građanske inicijative dobili preko 10 posto glasova, svakako svjedoči o poželjnom buđenju građanske svijesti. U istu kategoriju građanskog revolta protiv nečega što se predstavlja regionalističkom strankom, a zapravo je plemenska zadruga pod vrhovnim autoritetom osuđenog ratnog zločinca, spada i jedna od najljepših vijesti sa ovih izbora, a to je poraz Glavaševe stranke u Osijeku. Pridodamo li tome Jambin poraz u Metkoviću, Škaričićev u Omišu, Pintarićev u Sisku i Kerumov u Splitu, dolazimo do vrlo jasne poruke koju su politički osviješteni građani poslali lokalnim moćnicima. Ta poruka o smjenjivosti ljudi koji su se petrificirali na vodećim foteljama u spomenutim sredinama ili su pak radili toliku civilizacijsku štetu kao Kerum u Splitu ipak govori o tome da postoji ozbiljan potencijal za promjenu političkih i društvenih okolnosti u daljnjem razvoju. Naravno ukoliko se na tome bude radilo.
I konačno Split. Grad koji je redovito nagovještavao nove političke trendove u hrvatskoj politici.
Od prvih poraza hadezeovih kandidata, preko inicijalne koalicije SDP-a i HSLS-a kao uvoda u buduću šestorku, do pokušaja s grupom poduzetnika ili želje za svakodnevnim performansima osebujne štetočine. Ne ulazeći naravno u to da su se svi rečeni eksperimenti uglavnom iskazali kao tragični politički promašaji, uz poneki pozitivan eksces u promatranom razdoblju, ne možemo zaobići Split kao glasnika promjena. U to ime, doista je lijepa vijest da se u sred svjetonazorskog rata u kojem kler, putem peticije za pokretanjem referenduma uporno pokušava dokinuti moderno društvo i nasuprot hadezeovoj retorici iz devedesetih godina u Splitu dogodi ovakav izborni rasplet. Građani su s jedne strane u gradu s jakim uporištem desnice, jasno iskazali da ne žele za gradonačelnika nekoga tko sklapa koaliciju sa strankom Luke Podruga koja redovito obilježava 10. travnja i inzistira na suludim temama o tome smije li se nešto zvati brak ili ne, dok je s druge strane i sam SDP-ov kandidat tijekom kampanje evoluirao od nekoga tko zagovara dolazak krupnog kapitala na najvrednije gradske resurse, kao što je istočna obala, do čovjeka koji na Žnjanu zagovara isključivo javne sadržaje. Da mu pritom nije trebalo jeftino dodvoravanje desnici putem križa, Tuđmana i Thompsona, izlišno je i spominjati.
U konačnici, sve raširenija želja za građanskim aktivizmom na lokalnim izborima, koja se ipak probila u javnost i pokazala neke rezultate, kao i ispravan refleks birača u svim situacijama, izuzev u onoj zagrebačkoj, za što je dobrim dijelom kriv sam SDP, ipak daje nadu da bismo za koju godinu mogli ovu zemlju vidjeti kao zemlju aktivnih građana koji se brinu za realne životne probleme društva, kao što su javni prostori i javni novac.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati