Foto: Guliver Image / Getty Images, Grgur Zucko/PIXSELL

AKO JE vjerovati ministru zdravlja Siniši Vargi, Hrvatsku samo još nekoliko mjeseci dijeli od legalizacije medicinske marihuane. Tim povodom porazgovarali smo s doc. dr. sc. Ognjenom Brborovićem s Katedre za organizaciju zdravstvene zaštite Medicinskog fakulteta u Zagrebu, predsjednikom Povjerenstva za analizu i preporuke primjene indijske konoplje u medicinske svrhe, koji nam je otkrio kome će i pod kojim uvjetima marihuana biti dostupna, na koji način će se konzumirati i uzgajati, ali i što misli o potpunoj legalizaciji ove popularne i kontroverzne biljke.

Ministar Varga najavio je da će medicinska marihuana biti legalna do jeseni. Znači li to da je vaš posao skoro gotov?

To bi trebalo značiti da je ministar Varga ozbiljno namjeravao poslušati smjernice svog povjerenstva. Načelno se kaže "osnuj povjerenstvo kad ne želiš riješiti problem", ali ovo povjerenstvo na svakom sastanku donosi osnovne sastavnice konačnog zaključka. Krenuli smo od pregleda zakona i ustanovili da je, da bi se marihuana mogla uvesti kao lijek, potrebno napraviti neke prilagodbe zakona i pravilnika. To smo mu rekli odmah na prvoj sjednici. Na drugoj sjednici smo razmotrili koje su to prepreke da se marihuana uvede kao lijek na tehničkoj razini i shvatili da je opet potrebno mijenjati neke pravilnike. Vjerojatno je ministar Varga, kad je to vidio, zaključio da je povjerenstvo očigledno jednoglasno i da marihuana treba biti dostupna teškim bolesnicima.

U tretiranju kojih bolesti bi se marihuana mogla koristiti? Koliko bi pacijenata moglo imati koristi od legalizacije medicinske marihuane?

To su jednostavna pitanja, ali nema jednostavnih odgovora. Tijekom dosadašnjeg rada smo ustanovili da medicinska marihuana vrlo često ima jako dobro djelovanje na subjektivnom nivou. Recimo, da li vas nešto boli, to je uvijek subjektivno. Izvana se to ne vidi, niti postoji pravi kriterij za mjerenje boli. Konkretno, kod boli marihuana pokazuje dosta dobre rezultate. S druge strane, ako se mjere objektivni pokazatelji, molekularni, fiziološki, tu je već postalo malo teže tako jasno razlučiti djelovanje marihuane. Ne želimo optužiti jaje što nije kokoš, jer nema dokaza niti da ne djeluje. Vrlo često su zaključci takvi da je premalo ispitanika i premalo ispitivanja da bi se sto posto dokazalo da marihuana djeluje na neku bolest. Kad se pogledaju analize, očito je da će naš proces rada trebati revidirati već za šest mjeseci. Pa onda za šest mjeseci ponovo. Kontinuirano ga ponavljati i apdejtati s novim medicinskim informacijama. Stvar je vrlo uzbudljiva, vrlo dinamična... Medicinska marihuana je legalna u više u pola američkih saveznih država, u 13 država Europe...

Kako je moguće da još nemamo dovoljno podataka o djelovanju marihuane ako njena legalizacija u medicinske svrhe u zapadnom svijetu već postaje standard?

Ovo je zapravo jedna povijesna priča. 1973. je prvi put nekom pacijentu odobrena medicinska marihuana, nakon što je 1961. zabranjena na nivou međunarodne konvencije. To je bilo u Americi, radi glaukoma, sud je odobrio pacijentu korištenje marihuane, a Agencija za hranu i lijekove (FDA) koja zapravo kontrolira droge mu je trebala isporučivati marihuanu kao lijek. U međuvremenu se od glaukoma odustalo, iako marihuana utječe na glaukom, zbog nuspojava i boljih lijekova nema smisla tu gurati marihuanu. Ali eto, taj događaj otprije 40 godina bio je neka prekretnica na nivou zakonodavstva. Zato je vaše pitanje na mjestu. Kako to da još nema podataka? Pa ima, ali dokazi nisu toliko rigorozni koliko tražimo da budu kod novih lijekova. Svaki novi lijek prije stavljanja na tržište mora proći doista rigoroznu kontrolu. Interesantno je da imamo čak i jedan lijek, zove se Sativex, kojeg proizvodi britanska tvrtka GW, koji je ništa drugo nego ekstrakt marihuane. A budući da jest lijek koji je registriran u Europskoj uniji, možemo zaključiti da su oni prošli čitav niz istraživanja i dokazali da marihuana pomaže, ne liječi, to je dosta važno, ali pomaže kod multiple skleroze. I mi smo na prvom sastanku raspravljali treba li uopće pričati o marihuani kao lijeku pa smo vidjeli da u svijetu postoje tri registrirana lijeka koji su ili ekstrakti marihuane poput Sativexa, ili su sintetski kanabinoidi, koji su zapravo tetrahidrokanabinol (THC) u nekom obliku. THC je aktivna supstanca marihuane. Ako dakle postoje ta tri lijeka koja su prošla ispitivanje, ako je ta aktivna supstanca prošla sva potrebna istraživanja da postane lijek, onda smo jednoglasno zaključili da i hrvatskim pacijentima treba omogućiti liječenje marihuanom.

Svemu tome usprkos, legalizacija medicinske marihuane i dalje je kontroverzna, a kontroverza se na koncu lomi oko pitanja je li marihuana droga, odnosno treba li je trpati u isti koš sa supstancama poput kokaina i heroina?

Mi nemamo dileme da je marihuana droga, ali nemamo dileme ni da je marihuana lijek. Pa tu nema ničeg novog. Gotovo sve droge, od kokaina, heroina, morfija, opijuma... Sve se koriste u medicini. I benzodiazepini su na popisu droga, a to je apaurin. Pa tko uopće sumnja da je to lijek? Iz medicinske, farmakološke perspektive, tu nema dileme. Pa što ako je droga? Suština problema je to što su 1961. Ujedinjeni narodi prilikom potpisivanja Konvencije o sprečavanju zlouporabe droge kao dodatak toj konvenciji stavili i popis droga. Droge su razvrstali po skupinama, a u skupinu broj jedan stavljene su supstance za koje su zaključili da nemaju medicinskog učinka. I tu su stavili marihuanu. Da je tada marihuana stavljena u drugu ili treću skupinu, danas ne bi vodili ove rasprave. Naravno da marihuana ima medicinsku primjenu, ali gotovo za svaku drogu možemo naći medicinsku primjenu, pa čak i za LSD.

Dakle, kada promatramo ovo pitanje iz čisto medicinske perspektive, donosi li marihuana više koristi nego štete?

Kad pričamo o teškim bolesnicima, ja uopće ne znam o kojoj šteti bismo mogli pričati. Imate ljude oboljele od karcinoma, u teškim bolovima, koji primaju kemoterapiju, ljude koji imaju multiplu sklerozu... To je veliki teret za bilo koga i uopće ne znam kakvu bi im štetu marihuana mogla donijeti.

Na koji način bi pacijenti u Hrvatskoj konzumirali medicinsku marihuanu?

Da bi ova tri lijeka koja sam spomenuo došla na tržište, mora postojati inicijativa proizvođača. Bez te inicijative tih lijekova nema. To nije stvar države ili HZZO, već doslovno proizvođača tih lijekova. Mi smo malo tržište, imamo strogo kontroliranu cijenu lijekova. Kod nas su lijekovi dosta jeftiniji nego npr. u Njemačkoj ili Francuskoj ili Engleskoj. Zašto bi uopće itko dolazio u Hrvatsku s tim lijekovima, gurao se, probijao, borio protiv administracije? Zaključili smo da su šanse za to male, a ako do toga i dođe trebat će proći puno vremena. Zbog toga smo zaključili da bi se pacijentima trebao omogućiti tzv. magistralni pripravak. To je lijek iz biljne sirovine, nije zapakiran u kutijice kako već lijekovi inače dolaze. Takav lijek mogu vam pripraviti u apoteci.

O čemu govorimo kada se govori o biljnoj sirovini? Mislite li tu i na ulje kanabisa?

Biljna sirovina može biti samo i isključivo neosjemenjeni vrh biljke. Ulje je već pripravak.

U apotekama bi dakle pacijenti dobivali vrh cvijeta marihuane?

Predvidjeli smo dva načina konzumacije. Oralni, ingestijom odnosno gutanjem, i inhalacijom. Povjerenstvo preferira ingestiju i za to smo namijenili ulje, odnosno ekstrakt konoplje, koji bi se mogao precizno dozirati i u apotekama pripremiti u kapsulama. Tako da liječnik može prepisati određenu količinu THC-a, prepisati dozu i poslati recept u apoteku. I onda, ako liječnik prepiše svom pacijentu tjednu ili dvotjednu terapiju, pacijent će dobiti npr. dvije kapsule dnevno i jednostavno ih popiti kao i svaki drugi lijek.

Hoće li liječenje marihuanom subvencionirati HZZO ili će ga pacijenti sami plaćati?

To je zadnje pitanje koje smo si ostavili. Prije toga moramo točno odrediti koje su indikacije, način propisivanja, način sprečavanja zlouporabe, način distribucije, osigurati kvalitetu... Tek kad sve to skupa imamo ćemo moći provesti farmako-ekonomsku analizu. Treba vidjeti na koji način će se konzumirati taj novi lijek. Ako je to tek dodatak postojećim lijekovima, ako ste teško bolesni, već uzimate šest lijekova pa bi sad još i marihuanu, onda je kristalno jasno da je ta marihuana, što se države tiče, isključivo ekstra trošak. Ukoliko pak marihuana utječe na neki od lijekova koje pacijent već uzima, tako da smanji dozu, a već imamo dokaz da utječe na analgetike, onda treba izmjeriti koliko košta jedno i drugo i izmjeriti je li došlo do uštede. Ako marihuana uklanja dva ili tri druga lijeka, onda je jasno da je došlo do uštede. Za kraj smo si ostavili da izračunamo kolika će biti ta ušteda i onda temeljem te analize HZZO može izračunati što će plaćati država, a što pacijent.

Kad govorite o liječenju marihuanom, spominjete samo najteže bolesnike. Hoće li medicinska marihuana biti dostupna samo ljudima oboljelih od teških bolesti ili se može koristiti i u široj upotrebi, s obzirom da kažete da ima dobar učinak kao analgetik?

Dio stvari ćemo preuzeti i od drugih država. Marihuana je prepoznata kod neuropatske boli, što je po samom opisu teška bol, kod palijative, kod karcinoma... Ljudi koji su teško bolesni od karcinoma, oni pate, imaju teške boli. Isto tako je i kod multiple skleroze. Što se tiče pitanja može li se marihuana koristiti kod povremenih glavobolja ili tako nešto, koliko ja znam nitko se nije potrudio dokazati da postoji prednost korištenja marihuane pred andolom. A biti predvodnik pa na taj način radikalizirati korištenje marihuane, sumnjam da će povjerenstvo u Hrvatskoj to napraviti. To bi značilo otići izvan naše komforne zone. Mi smo uglavnom svi doktori, znanstvenici, pregledat ćemo dokaze pa ako postoji neki kristalan dokaz da je marihuana sto puta bolja od andola, onda nema problema. Ali ne vjerujem da ćemo do toga doći.

Odakle će se nabavljati ta marihuana koja će se davati pacijentima?

Mi smo tu napravili sve što smo mogli da s jedne strane osiguramo vrhunsku kvalitetu pacijentima, što je užasno važno kod bilo koje terapije, a s druge strane bismo voljeli da se marihuana barem za naše pacijente proizvodi u Hrvatskoj. Ali za uskladiti te dvije želje potrebno je određeno vrijeme. Sklon sam vjerovati da će se prve pošiljke, za prvih godinu dana, uvoziti, a nakon toga je moguć uzgoj i u Hrvatskoj.

Dakle poljoprivrednici se ne moraju nadati da će se u skoroj budućnosti prebaciti na uzgoj indijske konoplje?

Ja imam problem da se uopće spominje poljoprivreda kada se priča o proizvodnji lijekova. Iako to u osnovi, kada se priča o marihuani, jeste poljoprivreda. Ali koji se to poljoprivrednik bavi proizvodnjom lijekova?

Imate li ideju kako će ta proizvodnja biti riješena, s obzirom da se ipak radi o ilegalnoj supstanci?

To je razmotreno već na prvoj sjednici. Vidjeli smo da je u hrvatskom Zakonu o sprečavanju zlouporabe droge eksplicitno navedeno da je moguće uzgajati industrijski mak, za peciva, ali i bijeli, opijumski mak za proizvodnju lijekova. Ako je u Hrvatskoj moguće uzgajati opijumski mak za proizvodnju lijekova onda ne vidim razlog da se ista stvar ne primijeni i za medicinsku konoplju. Tim više što je industrijska konoplja već dozvoljena.

Kažete da je povjerenstvo do sada bilo jednoglasno oko svih zaključaka. Znači li to da u povjerenstvu nema nikoga tko je sklon oporbenoj političkoj opciji?

Razgovarao sam s ljudima svih političkih opcija i nisam vidio da će itko riskirati gubitak glasova na račun teških bolesnika. Kad se počne govoriti o tome za kakve bi bolesti marihuana trebala biti davana pacijentima, onda svima postane jasno o čemu se tu radi. Kakve su to političke bitke zbog kojih se isplati bolesniku koji ima karcinom uskratiti lijek? Tako da zapravo nisam doživio niti jedan disonantan ton s ijedne strane. Više postoji nekakav strah da će to u konačnici dovesti do nekakve liberalizacije ili nešto slično. Ali to je stvarno smiješno kad vi već danas u apotekama imate puno, puno teže droge. Jednom kad se u društvu osvijesti da marihuana jest lijek, da pomaže teškim bolesnicima, a mediji su već dosta napravili po tom pitanju, mislim da neće biti problema. Čini mi se da su političari to već apsolvirali jer nema, niti od strane struke, niti od strane politike, pravih protivnika legalizacije medicinske marihuane. Više postoji stav "imamo mi druge prioritete". S tim se slažem, ali zašto ne bi riješili i ovo pitanje?

Hoće li pacijentima biti omogućen kućni uzgoj marihuane? Već smo imali slučajeve da su ljudi zbog toga imali problema sa zakonom.

Razgovarao sam s Huanitom Luksetićem (36-godišnjakom iz Matulja koji je krajem 2014. uhićen zbog uzgoja marihuane koju je koristio za liječenje od multiple skleroze op.a.), zamolio me da mu svjedočim na sudu, na što sam naravno pristao. Upravo je on taj koji je pokrenuo cijelu ovu priču. Da se nije desilo to nesretno hapšenje, mislim da povjerenstva i dalje ne bi bilo. Mislite li da je sudovima, policiji, politici, HZZO-u, bolnicama ugodno zatvarati teške bolesnike koji su teško bolesni i samo su se htjeli liječiti? To nikome nije ugodno. Rekao bih da je naše povjerenstvo osnovano zahvaljujući Luksetiću, zbog toga baštinimo njegov slučaj i svjesni smo da je jedan od osnovnih prioriteta povjerenstva da više niti jedan teški bolesnik ne završi u zatvoru zato što se želi liječiti uz pomoć marihuane.

Znači li to da će vaše povjerenstvo tražiti da se bolesnicima dozvoli kućni uzgoj ili smatrate da to ipak mora ostati podložno kaznenom zakonu?

Sasvim sigurno je da povjerenstvo sačinjeno od liječnika nikad neće dati preporuku da pacijenti sami uzgajaju marihuanu, da ne postoji nikakva garancija kvalitete, nikakva kontrola štetnosti... Svašta se nalazi u marihuani, od radioaktivnih elemenata, teških metala do pesticida. Ako hoćete da liječnik to propiše, onda će liječnik propisivati vrhunsku kvalitetu, kao i za svaki drugi lijek. Sigurno neće niti jedan liječnik savjetovati "dajte si malo zasadite". Ako je neki liječnik to nekad i napravio, onda je to zbog toga što danas ne postoji niti jedan legalni način da pacijent dođe do marihuane.

Što to znači vrhunska kvaliteta?

To je pitanje na koje nam je pomoglo odgovoriti američko udruženje farmaceuta. Detaljni opisi svih lijekova se nalaze u tzv. farmakopejama. Svaka zemlja ima svoju farmakopeju, a i postoji farmakopeja Europske unije. U američkoj farmakopeji izdali su monografiju u kojoj su točno definirali što znači vrhunska kvaliteta medicinske marihuane. Iz te smo farmakopeje preuzeli sve najosnovnije elemente. Pritom smo još definirali da bi u Hrvatskoj, mimo svega što su Amerikanci naveli, lijek morao imati određenu koncentraciju THC-a i kanabidiola (CBD-a).

Smatrate li da bi marihuana trebala biti legalna samo u medicinske svrhe ili već možemo početi govoriti i o potpunoj legalizaciji?

To pitanje definitivno nije jednostavno. Postoje brojne studije koje govore o štetnosti marihuane kod djece. S druge strane postoji još jednako veliki, ako ne i bitno veći broj studija koje govore o štetnosti već dostupnih preparata poput cigareta i alkohola. To je stvar konsenzusa društva, mislim da to čak nije toliko politička stvar. Čak i ljudi u procesu odrastanja promijene mišljenje. Kao mladi su zagovaratelji potpune legalizacije, a kad ostare prestaju to biti. I Winston Churchill je rekao da onaj tko u mladosti nije liberal, a u starosti konzervativac, taj je vjerojatno blesav. Ako neka politička osoba nekad odluči pokrenuti tu javnu raspravu, ja bih u njoj svakako volio sudjelovati. A trenutno, ja sam otac trogodišnjeg sina i kao svaki otac bih volio da mi je dijete što zdravije.