Ilustracija: AFP

"AKO ŽELE biti 'pederi' neka to budu unutar svoja 4 zida." "Što se imaju ponosit time što su pederi." "Nemam ništa protiv njih, ali za koji k.. imaju izlazit i paradirat i zaje... nas normalne." "Ma koja to prava oni sad traže?" "Prvo ovi pa će nam onda pedofili paradirati i tražiti prava."

Natpisa o paradi u Splitu ima svaki dan i pune nam se internet portali i novinski stupci istima. Oni malobrojni koji se usude reći da podržavaju paradu ili "nedajbože" idu na nju bivaju popljuvani raznim komentarima u usporedbi s kojima uvodni citati izgledaju kao nevina mala beba.

Prije nego se osvrnem na sve to, da malo pojasnim svoju "priču". Da, gay sam, homoseksualac, otvoren i out prijateljima i onima za koje smatram da su mi bliski, ali za veliku većinu javnosti "u ormaru". Radim najnormalniji posao, imam najnormalnije hobije, normalno se oblačim, vozim normalan auto itd. Ničime ne odajem svoju seksualnu orijentaciju. Živim svoj život najnormalnije sto mogu. Čak i sto se ljubavi tiče. Imam partnera i sretni smo "u svoja 4 zida" i među svojim bliskim hetero prijateljima. Nemam potrebe paradirati i pokazivati ponosno da sam gay, ali...

Da, došli smo do ali... No taj "ali" ću pojasniti kontrom na gore navedene citate kao i primjerima koja to prava nama homoseksualcima bivaju uskraćena.

"Kako biste se osjećali da morate biti hetero unutar svoja 4 zida?"

U svoja 4 zida... Pitam ja vas kako bi se sve heteroseksualne osobe osjećale kad bi morale biti hetero samo unutar svoja 4 zida. Znate što to znači? Na ulici svoju djevojku/dečka ne biste smjeli držati za ruku, poljubiti na trgu, dočekati s cvijećem, a da ne kažem da ne biste smjeli lungomare zagrljeni šetati.

Na paradu ne idem, ali u potpunosti podržavam borbu, traženje prava dostojna svakog čovjeka. Da, svakog, bez obzira je li crn, bijel, primitivac ili intelektualac. A čemu baš paradiranje, pa kad se već niti jednom drugom prilikom ne može bez straha proći gradom normalno, onda bar taj jedan dan da se bez straha prošeta sa svojom ljubavi i sebi sličnim ljudima.

Nadalje se pojavljuju izjave tipa zašto im se odobrava parada kad je većina protiv, zar ne živimo u demokraciji gdje se poštuje volja većine. Da, poštuje se volja većine, ali imamo i zakone. U Hrvatskoj svaka skupina ima pravo po zakonu prošetati, napraviti paradu, svidjelo se to većini ili ne, tj. protuzakonito je takve skupove zabranjivati.

No, kad smo kod zakona, oni nisu baš idealno napisani, ali ipak su napisani da štite prava pojedinca bez obzira na spolnu orijentaciju. No, zakon nije dovoljan. Tj. zakon je samo to. Zakon. U društvu se apsolutno ništa nije promijenilo. I prošlogodišnji "Split" je tome pravi primjer. Jedno piše u zakonu, a drugo je stvarnost.

"Uvredljivo je izjednačavanje homoseksualaca i pedofila"

Dolazimo do onih prava koja homoseksualci nemaju... tj. zakonom imaju, a u stvarnosti i dalje nemaju. Pravo da prošetaju gradom bez straha od napada samo zato što vole osobu istog spola. Pravo da se ne boje za svoj posao "ako se sazna" da su gay. Pravo da dijete u svojim teen godinama, kada počinje spoznavati što je, ne živi u strahu od svojih roditelja (da ce ga se odreći, prognati ako su gay, nego da im svoje probleme mogu reći, s njima i o tome pričati), da takvi klinci imaju normalno školovanje bez straha od svojih školskih kolega i maloljetničkog nasilja. A zatim dođemo i do onih prava koja su još uvijek izvan zakona. Pravo na posjet voljenoj bolesnoj osobi. Pravo na nasljeđivanje. Pravo na zajednički život s punim pravima kao i svaka druga obitelj koja se voli.

A da se dotaknemo i ovog izjednačavanja homoseksualaca i pedofila. Osim što je uvredljivo, nema nikakve veze s istinom. Postoci homoseksualne orijentacije u ukupnom stanovništvu nemaju nikakve veze s postotkom pedofila. No, naravno kao i u svakoj statistici pretpostavimo da među homoseksualnim osobama ima jednak postotak pedofila kao i u heteroseksualnoj populaciji. No sve je to nebitno jer ostaje činjenica da je pedofilija kriminalno djelo i kao takvo treba biti procesuirano bez obzira na seksualnu orijentaciju.

Nadam se da ću ovim člankom barem nekoga potaknuti da razmisli o svojim "kršćanskim" načelima prije nego što napiše uvredljivi komentar na račun drugačijih. Neka se proba zamisliti nad time kako bi njemu bilo da je takav. Ne mislim u onom seksualnom dijelu, nego u normalnom životu, na ulici, na poslu, u školi. Kako je to nositi se s takvim socijalnim okruženjem gdje te jedan krivi pogled, jedna kriva izjava osuđuje za cijeli život.

A za kraj, poručio bih samo dvije stvari. Prvo, stvarno me zanima koliko to što je netko gay utječe na tvoj osobni život i što se to mijenja u tvom životu zato sto je netko gay? A drugo, iskreno vam poručujem, heteroseksualci, nemate se čega bojati. Ne ganjamo i ne jurimo vas i vaše "guze", pogotovo vas koji pokazujete teški primitivizam u ovakvim pitanjima. Tražimo srodnu dušu i ljubav i onaj romantični trenutak, želimo živjeti normalno, raditi, putovati, veseliti se i družiti s prijateljima, baš kao i vi sa svojima.