Glad, opasnost i očaj: Ovo je stvarnost poplavljene Slavonije kad u njoj nema Milanovićeve svite!

Foto: Hina, HGSS

NA IZVANREDNOJ sjednici koju je Vlada održala u Županji na temu poplava izredali su se svi ministri s izvješćima o tome što je čije ministarstvo učinilo i što će učini da pomognu poplavljenim područjima. Njihovo izlaganje s pustim brojkama stvorilo je dojam da Vlada drži sve pod kontrolom i da sve funkcionira.

I sam premijer Zoran Milanović pohvalio se da je Hrvatska organizirana država. Nije propustio spomenuti susjednu BiH i Srbiju od kojih smo kako je sam rekao daleko bolje organizirani.

No je li to dovoljno i je li to uistinu tako ne bi rekli.

Nakon završetka sjednice Vlada je žurno krenula kombijima prema potopljenom Rajevom selu, a policijski kombiji prevozili su novinare. Na dijelu puta gotovo da se jedva moglo proći zbog vode. Što smo više ulazili u selo, voda je bila sve dublja. Rajevo selo zjapi prazno, tek pokoji mještanin, GSS-ovci i volonteri koji nastoje spasiti životinje. Pritom smo u jarku kraj glavnog puta vidjeli i uginule životinje.



Nakon izlaska premijera i njegove svite iz kombija nekoliko se mještana okupilo oko njih. Premijer im pruža ruku i govori kako će država sve urediti. Mještani mu govore kako su sve izgubili. Jedan kaže kako želi krenuti od nule, bez dugova. Na to mu premijer obećava kako će dobiti novac za sjetvu i da će im država urediti kuće.

"Država obećava nadoknaditi štetu, ali kad će se to dogoditi?"

Potom odlazi dalje sa svojim ministrima, a mještani su nastavili razgovarati. Osjećaju se jadno i nemoćno.

"Žena i djeca su mi kod rodbine smještena, a ja svaki dan dolazim u kuću, malo provjetravam, usput provjeravam da li nam je što nestalo iz kuće. Cijeli život se mučiš i radiš da ovo malo stvoriš i onda u jednom trenu ostaješ bez svega. Teško je. Država obećava nadoknaditi štetu, ali kad će se to dogoditi. Tko zna koliko ćemo još biti bez krova nad glavom. Ministri su sad došli i potom se vraćaju svojim domovima, a mi i dalje ostajemo ovdje bez ičega", rekao je jedan od stanovnika Rajevog sela.

Pritom srećemo volonterke koje su samoinicijativno stigle iz Koprivnice. Upravo su spasile jednog psa. To im je peti u istom danu. Daju mu vodu, koju dehidrirani psić istog trena ispija. Volonterke su očajne. Nedostaje im, kažu, kaveza i transportera kako bi spašene pse mogli odvesti u sklonište za životinje. Nemaju ni dovoljno hrane i vode za njih. "Evo imamo još za danas i sutra, a dalje nemamo", kaže jedna od njih.

Druga se žali na katastrofalne uvjete. "Mogli bi ovdje postaviti barem jedan šator za nas volontere. Cijeli dan smo na +30, sunce prži, a nitko nam nije donio ni vodu ni hranu", rekla je druga. Nudimo joj sendvič, odbija ga prihvatiti jer kaže da ne želi jesti dok njezine kolegice nemaju što. Čudi se što do njih nije došao niti jedan kombi sa hranom i pićem, a zna da građani masovno doniraju što u Crveni križ, a što preko ostalih koji prikupljaju humanitarnu pomoć.

"Rekli su nam da možemo otići u Županju po to, što nema smisla jer smo ovdje non stop kako bi brinuli o pronađenim životinjama koje su izbezumljene, umiru od žeđi po ovoj vrućini. Neki danima nisu ni pili ni jeli", kaže ona.

GSS-ovci nisu ni cijepljeni, volonteri bez hrane i vode



Nakon razgovora s njom pojadali su nam se i neki od članova GSS-a koji danima neumorno rade i izvlače životinje iz potopljenog područja. Non-stop su u vodi koja je prljava, a na rukama su im otvorene rane. Nitko ih, kažu, nije došao cijepiti protiv tetanusa.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kolega je pozvao ministra Rajka Ostojića koji se kratko zadržao u razgovoru s njima, a potom pozvao djelatnicu Zavoda za hitnu medicinu koja je rekla kako će to riješiti. Treba napomenuti kako su kombiji Hitne u Rajevo selo stigli zajedno s Vladom. Tamo nemaju nikog tko je stalno na terenu.

A inače, kod županjske Sladorane smješten je Krizni stožer za zaštitu i spašavanje od poplava. Ondje se kao u vojnom kampu nalazi niz šatora u kojima su vojska, policija, HGSS, DZUS i Crveni križ. Ondje je sva logistika za poplavljena područja, a svi oni kažu da na terene odlaze stalno.

S druge strane posjetom samo jednom poplavljenom terenu, stvari su nam se učinile drugačije. Ako svi pripadnici Kriznog stožera stalno odlaze na terene zašto nitko nije cijepio GSS-ovce, kao i zašto su volonteri žedni i gladni?

Stvari nisu onakve kakvima se nastoje predočiti iz Vladinih izvješća. Stvari na terenu vidno su drugačije. Isto kao i predodžba poplavljenih područja. Dok smo prolazili kroz poplavljeno Rajevo selo, činilo se da gore ne može.

No tek smo obilaskom iz helikoptera mogli uvidjeti koliki su stvarni razmjeri vodene bujice. Hektari i hektari zemlje su poplavljeni, a tek vrhovi krovova daju naslutiti da se ispod vode nalaze kuće, domovi Slavonaca koji su sad razmješteni po obiteljima i prihvatnim centrima.

A prihvatni centri su ti koji su u ovom trenu moglo bi se reći nužno zlo. Najbrže rješenje za sve bilo je smjestiti djecu, starce, obitelji u školske dvorane i hale.

Prihvatni centri ne smiju biti dugotrajno rješenje

Upravo smo pored jedne takve hale i prošli. Vlada se ondje nije zaustavila tako da smo je samo uspjeli vidjeti kroz prozor. A da je riječ o prihvatnom centru ne bi ni znali da nismo vidjeli brojne ljude kako stoje u hladu ispred dugačke hale, dok je nekoliko djece virilo kroz prozor iste.

Prizor je malo reći tužan, a možemo samo zamisliti kako im je unutra. U klimatiziranom policijskom kombiju je bilo vruće, a kamoli u ogromnoj hali s limenim krovom u kojem se nalazi stotine ljudi koji zajedno u ogromnoj prostoriji provode cijelo vrijeme, zajedno jedu, spavaju na podovima, a pitanje je mogu li se uopće igdje osvježiti.

Upravo zato im to nikako ne može biti dom duže od par dana, a tamo su već tjedan. Zahvaljujući dobrim ljudima i Facebook stranici Smještaj za žrtve poplava, sve više ljudi i nudi i nalazi smještaj.

Vlada koja obećava pomoć pri obnovi kuća mogla bi im konkretnim potezom odmah pomoći. Koliko ima praznih državnih i gradskih stanova, a u suradnji države i lokalnih zajednica moglo bi se vrlo brzo smjestiti sve one koji nemaju drugog rješenja. Prihvatni centri nikako ne smiju biti dugotrajno rješenje. A budući da će proći još dosta vremena dok se neki nakon sanacija ne budu mogli vratiti u svoje kuće, a neke će se pak morati i rušiti, bilo bi pošteno da im se pruže humani uvjeti za život u ionako preteškoj situaciji.

Budući da se ova katastrofa dogodila u predizborno vrijeme kad su političari itekako skloni ispraznim obećanjima tek ćemo vidjeti hoće li išta od obećanog i ostvariti ili im je ovo poslužilo kao dobra samopromocija kao što to obično i biva.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara