Heroj van, zločinac unutra

Foto: Marko Todorov, Davor Pongračić/Cropix

JEDAN je uz ovacije izašao iz zatvora, drugi je uz ovacije ispraćen u zatvor.

I nije to jedina paralela između Ante Gotovine i Ive Sanadera.

Dok se njihove sudbine danas mimoilaze na putu iz i u zatvor, umirovljenog generala i pričuvnog pukovnika, Tuđmanova zapovjednika i šefa Tuđmanova kabineta, ikonu desnice i vođu novog HDZ-a povezuje puno više od onoga što bi i sami željeli priznati.

Heroji i zločinci

Način na koji je Gotovina ovih dana oduševio hrvatsku javnost, ne samo svoje pristalice koje su puno desetljeće idealizirale tog "heroja, a ne zločinca", uvelike podsjeća na način na koji je Ivo Sanader otpočeo svoj premijerski mandat 2003. godine.

Šef HDZ-a trudio se razuvjeriti sve one koji su mu nabijali splitsku Rivu na nos, riješio se Pašalića i stranačkih radikala, razvrgnuo dogovorenu koaliciju s HSP-om, ušao u koaliciju sa Srbima, izjavio "Hristos se rodi", srušio ustaški spomenik u Svetom Roku, poklonio se u Jasenovcu, odrekao se Tuđmana, okrenuo se Europi i modernom HDZ-u.

Bio je svjež, poletan, moderan, elegantan, retorički uvjerljiv. Imao je savršeni PR i šarmirao je mnoge ljevičare i liberale, zastrašene novim usponom političke desnice.

Baš kao što to sada čini Ante Gotovina.

Zbuni i osvoji

On je još iz Haaga poručivao da se zalaže za ulazak Hrvatske u Europsku uniju, što je zateklo sve koji su na njegovu mitu gradili eurofobičnu i izolacionističku politiku. Po trijumfalnom povratku svojim je porukama o budućnosti, prevladavanju prošlosti i poštivanju institucija, a pogotovo porukom da se izbjegli Srbi trebaju vratiti, zatekao sve koji su na njemu gradili planove o usponu radikalne desnice.

U proljeće 2001. godine Sanader i Gotovina stajali su rame uz rame na mitingu podrške Mirku Norcu na splitskoj Rivi. U međuvremenu su obojica okrenuli ploču. Barem u javnosti.

Svaki u svoje vrijeme bili su podjednako umjereni i odmjereni, retorički uvjerljivi, staloženi i otvoreni prema drugoj politici i drugom svjetonazoru.

Prošlost za budućnost

Danas malo tko spominje Gotovininu prošlost, baš kao što je malo tko pisao o Sanaderovu sumnjivu bogatstvu, korupciji, autokratskom vladanju...

Obojica imaju - ili su barem imali - karizmu, retoriku, šarm i vjerojatno najbolji PR na ovim prostorima.

Dovoljan da general zbuni naciju po povratku iz Haaga, kao što ju je premijer zbunio i po dolasku na vlast prije devet godina. Nakon izlaska iz haškog pritvora Gotovina je govorio sve ono što je trebalo, baš kako je to činio i Sanader u prvom mandatu.

Baš kao da su ispali s medijskog treninga.

Klanjali se premijeru, danas generalu

A kad smo već kod medija, upravo oni koji su se proteklih godina klanjali premijeru, onome tko je otvorio suradnju s Haagom i locirao Gotovinu, danas mahnito štancaju postere generala. Tijekom vikenda tiskali su se novinski specijali u slavu Gotovine, danas se tiskaju specijali o sramoćenju Sanadera.

A novinari koji su nekad pisali da će glasati za Sanadera, sada kalkuliraju s Gotovininom političkom karijerom.

Jednako tako, ljudi koji su se do nedavno hvalili prijateljstvom sa Sanaderom, danas od njega bježe kao od gubavca. U istom periodu, bilo je nepoćudno bilo kakvo povezivanje s Gotovinom, a sada bi se mnogi rado ugurali kod njega na kavu i pršut.

Jedan kriv, svi nevini

I napokon, nitko od mreže generalovih jataka koji su mu pomagali u bijegu nije završio u zatvoru, kao što u zatvoru nije završio nitko od Sanaderovih jataka u kriminalnim radnjama.

Pa se tako za Oluju danas kaže da su dvojica nevinih generala suđeni zbog krivnje drugih, a za korupcijsku pošast da je Sanader jedini krivac, a svi ostali su nevini.

Konačno, nekad je uhićenje Ante Gotovine bio premijeru Sanaderu uvjet za ulazak Hrvatske u EU. Sada je to uhićenje Ive Sanadera.

Uglavnom, kratak je put od heroja do zločinca. Puno kraći nego put od zločinca do heroja.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara