Foto: Index

POREZ na štednju je na meniju, kaže Zoran Milanović - možda ćemo se njime poslužiti, a možda i nećemo. A to što se porez na štednju nalazi među mjerama koje Hrvatska predlaže Europskoj komisiji, ne znači da će se doista i uvesti. Samo da ga Vlada razmatra.

Ovakav premijerov rezon najzatečenijima je vjerojatno ostavio njegove suradnike iz samog vrha vlasti: potpredsjednicu Vlade Vesnu Pusić i ministra financija Slavka Linića. I Pusić i Linić o porezu na štednju govorili su kao o gotovoj stvari, novom nametu koji na snagu stupa od 1. siječnja 2015. godine i kojim će se, prema planu, namaknuti dodatnih 300 milijuna kuna godišnje. Kamate na štednju oporezivale bi se po stopi od 12 posto.

Nikakve druge pojedinosti poreza na štednju za sada nisu poznate pa tako ni ono što građane najviše zanima: koliko će iznositi neoporezivi iznos štednje i hoće li ga uopće biti? Linić je obećao da se manji iznosi neće dirati, ali nije specificirao koji su iznosi za njega "manji". Ujedno, upitno je i koliko obećanjima ministra financija uopće treba vjerovati.

Zlatko Komadina, kojeg smatraju jednim od najmoćnijih SDP-ovaca, ali i ljutim Milanovićevim protivnikom, izjavio je da se ne bi trebala dirati štednja manja od 100.000 eura. To je, prema Komadini, otprilike iznos kojeg bi prosječna hrvatska obitelj dobila u slučaju prodaje stana, te moraju biti u mogućnosti položiti ga na banku bez straha od plaćanja poreza.

Komadini je putem Facebooka odgovorio Gordan Maras, ministar poduzetništva i obrta: "Očito (Komadina) nije razumio, jer se tu ne radi o oporezivanju depozita nego o oporezivanju kamate, odnosno zarade od kapitala. Znači ne glavnice, koju dobrostojeći ljudi ne čuvaju doma u čarapi, već u banci. Ukoliko ste od tih 100.000 eura depozita zaradili 3.000 eura kamata u godini te imate dostatne prihode po članu kućanstva, tada biste trebali platiti 360 eura poreza. Je li to nepravedno i puno?".

U hrvatskim bankama 197 milijardi kuna

Tko će, dakle, državi plaćati porez na štednju? Ako Vlada ostane pri procjenama da bi se ovim porezom godišnje zaradilo tek oko 300 milijuna dodatnih kuna, za pretpostaviti je da bi se doista moglo raditi o nametu kojeg će osjetiti samo najbogatiji. Ali i da ih neće baš snažno lupiti po džepu.

Naime, prema podacima HNB-a u hrvatskim je bankama u veljači ove godine bilo položeno ukupno 197 milijardi kuna. Od toga 155 milijardi otpada na devizne depozite, a 42 milijarde na kunske depozite. Najveći iznos novca koje privatne i pravne osobe čuvaju u bankama je oročen. Oročeno je tako 129,5 milijardi kuna od ukupne devizne štednje i 42 milijarde kuna od ukupne kunske štednje. 

Od ukupnih depozita u hrvatskim bankama, najveći dio - čak 84 posto - otpada na depozite stanovništva. Građani u bankama imaju 31,4 milijardi kuna kunskih i 134,3 milijarde kuna deviznih depozita. Uglavnom je riječ o oročenim depozitima, koji iznose 146,2 milijarde kuna (29,4 milijarde kuna kunskih i 116,8 milijardi kuna deviznih oročenih depozita).

Hrvatski građani preferiraju štednju u eurima. Od je od ukupnog iznosa deviznih oročenih depozita, koji iznose spomenutih 116,8 milijardi kuna, čak 91 posto ili više od 106 milijardi otpada na eure.

Dvije trećine Hrvata štedi

Podaci HNB-a također pokazuju da Hrvati u krizi sve više štede. Agencija IMAS provela je u rujnu prošle godine za Erste banku istraživanje koje je pokazalo da više od dvije trećine Hrvata štedi. Prosjek mjesečne štednje u Hrvatskoj iznosi 432 kune, odnosno 58 eura.

Čak 30 posto hrvatskih građana u naredne tri godine planira štedjeti još više, 43 posto građana štedjet će otprilike isto, dok 27 posto građana vjeruje da će u budućnosti štedjeti manje. Zanimljiv je i podatak da čak 42 posto ispitanika nije znalo koliko iznosi kamatna stopa na njihovu štednju.

Najviše štede građani u dobi između 30 i 49 godina, u prosjeku 534 kune mjesečno. Građani u dobi između 15 i 29 godina prosječno mjesečno štede 384 kune, a stariji od 50 godina 363 kune. Da je štednja važna mili čak 78 posto građana.

Najveći broj ljudi odlučuje se na klasičnu štednju, njih gotovo 40 posto, a potom slijede drugi oblici štednje poput životnih osiguranja, stambenih štedionica, investicijskih fondova ili dobrovoljne mirovinske štednje.