Screenshot: Le Figaro

"NUDIM vam svjedočenje. Ono nema istu težinu kao anketa. Druga djeca, u drugim uvjetima, vjerojatno su odrastala i reagirala drugačije. Ali koliko je meni poznato, ne postoje ozbiljne znanstvene studije o ovoj temi. Sumnjam da se mnogo djece gay parova spremno otvoriti i otvoreno s novinarima pričati o ovoj delikatnoj temi. Traumatično je pričati o patnji, tako da mnogi radije šute".

Dio je to ispovijesti 66-godišnjeg Jeana Dominiquea Bunela za dnevni list Le Figaro. U rodnoj Francuskoj Bunel je relativno prepoznatljiva javna ličnost. Ovaj doktor prava, specijalist za humanitarno pravo i genocid, godinama se bavio humanitarnim radom u Bosni, Iraku, Ruandi i Burundiju. O iskustvu života u zemljama potresenim ratnim stanjem napisao je i knjigu.

No, novinaru Le Figaroa se Bunel odlučio otvoriti na sasvim drugu, puno osobniju temu: odrastanju u obitelji bez oca, u kojoj su ga odgajali majka i njena lezbijska partnerica. Članak koji se u dnevnom tisku pojavio prije desetak dana ozbiljno je potresao francusku javnost; nitko, naime, nije pomišljao da će Bunel javno stati na stranu onih koji smatraju da gay osobe ne bi trebale odgajati djecu.

"Patio sam zbog nedostatka oca"

Bunel tvrdi da njegov stav nema nikakve veze s homofobijom. Nikada, kaže, nije patio zbog homoseksualnosti svoje majke i smatra da bi homoseksualne osobe trebale imati (gotovo) ista prava kao i heteroseksualci. Ali ne bi im dopustio da usvajaju djecu.

Neposredno nakon Bunelovog rođenja njegova je majka shvatila da je lezbijka i započela vezu sa svojom prijateljicom. Otac je otišao iz njihovog obiteljskog doma, a Bunela su od tada odgajale dvije majke. Zbog toga, kako kaže, i danas nosi emotivne ožiljke.

"Patio sam zbog indiferencije odraslih prema intimnoj patnji djeteta. U svijetu u kojem je svaki dan borba za njihova prava, to je uvijek najbitnije. Ali također sam patio i zbog nedostatka oca, njegove svakodnevne prisutnosti, očinskog, muškog primjera koji bi pružio određenu protutežu odnosu moje majke i njene partnerice. Osjećao sam to od rane dobi. Doživljavao sam taj izostanak oca kao amputaciju", kaže Bunel.

"Dijete ima pravo na oca i majku"

Kada je čuo da francuska vlada planira legalizirati gay brakove, Bunel se odlučio pobuniti. Vratila su mu se, tvrdi, sva traumatična sjećanja iz djetinjstva, s naglaskom na odrastanje bez oca. "Ne smetaju mi toliko gay brakovi sami po sebi, koliko činjenica da je to put prema usvajanju djece za gay osobe. Vlada želi institucionalizirati zajednicu koja me u velikoj mjeri osakatila. To je nepravda pred kojom ne mogu šutjeti", kaže Bunel.

"Protivim se ovom prijedlogu zato što smo spremni u ime borbe protiv nejednakosti i diskriminacije uskratiti djetetu jedno od njegovih osnovnih prava, na kojem počiva univerzalna, milenijska tradicija: da ga odgajaju otac i majka. Dva su prava ovdje u koliziji: s jedne strane imamo pravo gay parova da imaju djecu, a s druge strane pravo djeteta da ima i oca i majku. Međunarodna konvencija o pravima djece kaže da se primarno mora uzeti u obzir zaštita interesa djeteta. Mislim da ovdje nema dileme o tome što je u najboljem interesu djeteta", kaže Bunel.