Ivo Sanader - pukovnik ili profiter?

Foto: Damjan Tadić / Cropix

NAKON što su prošlog petka dvojica generala dočekala svoje haške presude za ratni zločin, došlo je vrijeme da pričuvni pukovnik Ivo Sanader napokon sasluša svoju presudu za ratno profiterstvo.

"Možda ne spadam u najzaslužnije za samostalnost Hrvatske, ali sigurno nisam ratni profiter", izjavio je bivši premijer Ivo Sanader u svom govoru pred Županijskim sudom. "U 20 godina bavljenja politikom ponosan sam na svoj doprinos u stvaranju i međunarodnu afirmaciju Hrvatske, a za ratne zasluge sam odlikovan i promaknut u čin pričuvnog pukovnika".

Tog heroja, a ne zločinca, Državno odvjetništvo tereti da je u ratnim vremenima, daleko od linija bojišnice, uzimao proviziju za uređenje hrvatskih veleposlanstava, a desetak godina kasnije opet za proviziju predao hrvatsku naftnu kompaniju mađarskom MOL-u.

Jedan, ali vrijedan

Pa ako već zloglasni Haški sud nije još osudio ni jednog generala iz Hrvatske, sada bi Županijski sud u Zagrebu mogao osuditi prvog ratnog profitera iz Hrvatske.

Možda je samo jedan, ali kažu da je vrijedan.

Sanaderov nastup pred sudom idealno bi se uklopio u euforičnu atmosferu koja je zavladala prošlog vikenda. Gotovina i Markač, Oluja i Bljesak, Vukovar i Škabrnja, zastave i budnice, križevi i svijeće.

Tako se i ovaj bivši premijer, šef Tuđmanova ureda, ministar u Vladi, zamjenik ministra vanjskih poslova, kao i čovjek koji je dao nalog za "lociranje, identificiranje i transferiranje" odbjeglog generala Gotovine, pokušao u sudnici prikazati kao domoljub, a ne profiter.

Od oslobađanja Sanadera strepi se kao od osude generala

Pa ipak, za razliku od presude onim pravim generalima, jedino bi osuđujuća presuda pukovniku Sanaderu mogla prolongirati ovo nacionalno slavlje. Sve drugo percipiralo bi se kao bjelosvjetska zavjera. Ili tako nekako.

U nevinost generala Gotovine, prema nekim anketama, vjerovalo je osamdesetak posto hrvatskih građana. Otprilike toliko sada je uvjereno u krivnju Ive Sanadera. I od njegova oslobađanja strepi se gotovo kao od osuđujuće presude za generale.

Šteta što se nitko nije sjetio organizirati noćnu molitvu. Jednom je upalilo, možda je moglo opet.

Uglavnom, eventualni pad optužnice protiv Sanadera zbog ratnog profiterstva i predaje Ine MOL-u, narušilo bi atmosferu linča započetu prošle srijede s bezuvjetnom presudom Radimiru Čačića, kao i atmosferu trijumfa nakon presude Gotovini i Markaču. Bio bi to hladan tuš.

Nikako pobjeda prava i pravde, kako se to tumačilo nakon odluke mađarskih i haških sudaca.

Jer ipak je ovo hrvatski sud.

Bajić bi mogao doživjeti sudbinu Carle del Ponte

Prema nekim tumačenjima, prve dvije optužnice protiv Sanadera nategnute su i preambiciozne poput haške optužnice za Gotovinu i Markača. Pa stoga, kao što je jedan haški sud za istu optužnicu odrezao 24 i 18, a drugi nula godina zatvora, tako i sudac Ivan Turudić može Sanaderu odrezati punih 15 godina ili ga u potpunosti osloboditi.

Kakva god presuda bila, osnovana sumnja u počinjenje djela sigurno će ostati.

A Mladen Bajić bi mogao doživjeti sudbinu Carle Del Ponte: ciljao je (pre)visoko i promašio.

Ukoliko sudac Ivan Turudić osudi Sanadera, tumačit će se to kao logički dovršetak političko-pravosudno-medijskog postupka započetog u kabinetu Jadranke Kosor 4. siječnja 2010. godine. Ako ga oslobodi, tumačit će se to kao Turudićeva usluga prijatelju Sanaderu. Nikako kao promašaj Mladena Bajića.

Što se njega tiče, a i golemog dijela hrvatske javnosti, Sanader je već davno osuđen i proglašen krivim. Sve ovo je samo formalnost.

Za kompletiranje nacionalnog slavlja.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara