Ježić: U pritvoru sam odlučio prijaviti Sanadera zbog 10 milijuna eura mita!; Sanader: Ježić laže!

Ježić: U pritvoru sam odlučio prijaviti Sanadera zbog 10 milijuna eura mita!; Sanader: Ježić laže!

Foto: Damjan Tadić / Cropix

ROBERT JEŽIĆ svojim je iskazom na suđenju Ivi Sanaderu teško teretio bivšeg premijera. Ježić je ponovio navode iz svog ranijeg iskaza pred Uskokom, te optužio Sanadera da je preko njegovih švicarskih firmi primao mito od MOL-a.

> Kronologija Ježićevog svjedočenja

Ježić je kazao da je Sanadera upoznao 2001. godine, te da su s vremenom postali bliski prijatelji. Vlasnik Diokija tvrdi da ga je Sanader, krajem 2008. godine na jednom sastanku u Vladi, pitao je li moguće organizirati primitak većeg iznosa novca iz inozemstva.

"Odgovorio sam da to ne bi trebao biti nikakav problem", kaže Ježić, ali priznaje da je od početka bio sumnjiv da se radi o sumnjivoj, odnosno "rubnoj" transakciji, s obzirom da je u nju umiješan visokorangirani političar. "Sanader je tada bio jedna od najmoćnijih osoba u Hrvatskoj, čovjek kojem se gotovo niti jedan zahtjev ne odbija", kaže Ježić.

"Sanader je tražio da mu organiziram primitak 10 milijuna eura od MOL-a"

Konkretne detalje "transakcije" Ježić je, kako kaže, doznao početkom 2009. godine. "Pitao me je li moguće organizirati primitak 10 milijuna eura koje je trebao dobiti od MOL-a", tvrdi Ježić, koji se nakon Sanaderova zahtjeva povezao sa svojim švicarskim partnerima.

Odmah je, kako kaže, stupio u kontakt sa Stefanom Hurlimannom, direktorom firme Xenoplast, u kojoj je Ježić imao manjinski udio od 10 posto. Nakon što je Sanadera obavijestio da će transfer novca biti obavljen preko Xenoplasta, Hurlimanna je, prema Ježićevim tvrdnjama, posjetio Imre Fazekaš. Radi se o predstavniku MOL-a za kojeg Ježić tvrdi da je bio čovjek od povjerenja šefa MOL-ove uprave Zsolta Hernadija.

Dogovoreno je, kaže Ježić, da se transakcija obavi kroz dvije uplate u iznosima od po pet milijuna eura. Novac su na račun Xenoplasta trebale uplatiti ciparske firme Ceroma Holdings i Hangarn Oil Products Trading. No, nije sve prošlo glatko.

Dvije rate po pet milijuna eura

"U svibnju 2009. godine pozvan sam u Vladu, kod tadašnjeg premijera Sanadera. Čekao sam da završi sa sastankom koji je imao prije toga, kad su iz njegovog ureda izašli Zsolt Hernadi i Jozo Petrović. Izmijenili smo nekoliko rečenica, nakon čega sam ušao u Sanaderov ured. Rekao sam mu da se ništa još nije dogodilo", kaže Ježić.

Ježić tvrdi da je, na Sanaderov raniji upit, prije sastanka u Banskim dvorima provjerio je li na račun Xenoplasta stigla ikakva uplata. Kad je Sanader čuo da novac još nije uplaćen, nazvao je Petrovića i tražio da se, zajedno s Hernadijem, vrati u njegov ured, tvrdi Ježić.

"Mene je Sanader zamolio da odem u drugu sobu, preko puta njegove, i sačekam. Ja sam nekoliko minuta čekao u toj sobi i vratio se kad me tajnica pozvala. Kad sam ušao u Sanaderov ured, Zsolt je rekao da će sve biti u redu i da će transakcija biti izvršena u dva puta, jer se radi o većoj svoti novca, te da će se to vrlo brzo dogoditi. Prva polovica trebala je biti isplaćena odmah, a druga polovica krajem godine", kaže Ježić.

"Novac je morao ostati u Švicarskoj godinu do dvije"

Ugovor između Xenoplasta i ciparskih firmi finaliziran je tek nakon tog sastanka, ali Ježić tvrdi da je ugovor ionako bio samo formalnost. Nakon što je pet milijuna kuna sjelo na račun u Švicarskoj, Sanader se, prema Ježićevim riječima, počeo interesirati kada će mu biti moguće dostaviti novac. "Rekao sam mu da je neozbiljno još bilo što raditi jer novac koji se na račune ozbiljnih firmi uplaćuje iz tih egzotičnih zemalja mora neko vrijeme stajati. To je uobičajeno ako se radi o regularnom poslovanju", kaže Ježić.

Novac koji je stigao sa Cipra, tvrdi Ježić, bilo bi moguće podići s računa tek nakon godinu ili dvije dana. No, Ježić je, kako sam priznaje, s tim novcem raspolagao u svom poslovanju. Štoviše, novac je s računa Xenoplasta, u kojem je imao samo manjinski udio, uskoro u formi zajma prebačen na račun Dioki Holdinga, švicarske firme kojoj je Ježić stopostotni vlasnik.

Sve to skupa, tvrdi Ježić, ništa ne znači. Vlasnik Diokija kaže da je uobičajeno da se firma raspolaže novcem koji joj se nalazi na računu, te ističe kako se to ni na koji način nije odražavalo na njegovu obavezu prema Sanaderu. On je, kako kaže, Sanaderu obećao da će mu novac isplatiti čim to bude moguće. O tom dogovoru, međutim, ne postoji nikakav pisani trag.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
UniCredit zvao Sanadera u Milano

Situacija se dodatno zakomplicirala nakon što je Sanader dao ostavku. Tada se, kaže Ježić, zbio onaj famozni sastanak u restoranu Marcelino. Ježić tvrdi da je ručak organizirao Sanader, te ga obavijestio da će im se pridružiti i Hernadi. Par dana nakon toga, Ježić i Sanader su se privatnim avionom, koji je organizirao Dioki, uputili u Milano na utakmicu Lige prvaka.

Sanader je na utakmicu, tvrdi Ježić, išao na poziv talijanskog UniCredita, vlasnika Zagrebačke banke. "S obzirom da on tada više nije bio premijer, i da nisam strahovao za svoje firme, rekao sam mu da više ne želim sudjelovati u tom poslu. Rekao sam mu da mi postaje jasnije o čemu se radi i da ne želim da moja firma u Švicarskoj primi drugi dio novca", kaže Ježić.

Sastanak s Flaviom

Njegovu odbijenicu Sanader je, prema Ježićevim riječima, primio vrlo smireno. Ježić također kaže da se iz posla odlučio povući jer je tek tada shvatio zbog čega Sanader zapravo dobiva MOL-ov novac. Nakon Milana, umjesto da se vrate u Zagreb, Sanader i Ježić su otišli u Zurich. Ježić tvrdi da je neplanirano skretanje bila Sanaderova ideja.

"Tamo smo se susreli sa Sanaderovim bratom Flaviom. U tom razgovoru je Sanader svom bratu rekao: 'Robi više neće pa te molim da ti to dalje organiziraš'. Zaključio sam da se vjerojatno radi o drugom dijelu ovog posla s MOL-om", posvjedočio je Ježić, dodavši da mu se Flavio Sanader nije činio iznenađenim takvim zahtjevom.

Ciprani tražili povrat novca

Nakon što je Ježić rekao Sanaderu da se povlači iz posla, sa Cipra, od Cerome i Hangarn Oila, stigao je raskid ugovora. Ježić tvrdi da je u tom dokumentu jasno stajalo da više ne postoje nikakva potraživanja niti s jedne strane. No, Ciprani su se Ježiću, kako tvrdi, opet javili nakon što je njegov iskaz Uskoku izašao u medije.

"Tražili su povrat novca jer nikakve radnje nisu izvršene i jer im je narušen ugled. Odvjetnici su složili vrlo oštar odgovor i nakon toga se više ništa nije dogodilo", kaže Ježić. Prva "rata" u iznosu od pet milijuna eura i dalje je ostala na računu Ježićeve švicarske firme, te je šef Diokija tim novcem raspolagao po vlastitom nahođenju.

"Dakle vi ste sudjelovali u pranju novca?"

Štoviše, na sudu je čak kazao da se nikoga ne tiče kako je on trošio novac koji mu je uplaćen sa Cipra, te da to nije bitno za ovaj postupak! Sudac Ivan Turudić nije se složio. "Dakle vi ste sudjelovali u pranju novca? Vi sada sami sebe inkriminirate", upozorio ga je Turudić, na što je Ježić prilično zbunjeno uzvratio: "Ne inkriminiram", te nastavio objašnjavati kako je on zapravo samo čuvao novac rezerviran za Sanadera.

Čedu Prodanovića, Sanaderovog odvjetnika, zanimalo je zašto novac od mita nikad nije došao do Sanadera, čak ni nakon što je Xenoplast pripojen Ježićevom Dioki Holdingu. Šef Diokija kaže da "zbog svega što se događalo", misleći na pokrenute procese i Sanaderov pritvor, jednostavno nije bilo moguće dostaviti Sanaderu novac.

"U pritvoru sam odlučio prijaviti Sanadera"

Kontakti između Sanadera i Ježića u međuvremenu su sasvim prestali, a šef Diokija priznaje da je odluku da će "ocinkati" bivšeg prijatelja donio nakon što je i sam završio u pritvoru. "Tijekom ta četiri mjeseca imao sam vremena za razmišljanje", kaže Ježić, te dodaje da je na savjet odvjetnika odlučio sve priznati Uskoku, u strahu da će istražitelji na svoju ruku otkriti transakciju između Cipra i Švicarske, te ga zbog toga dodatno teretiti.

Sanaderovi odvjetnici, koji su još u uvodnoj riječi tvrdili da tvrtke na Cipru s kojih je mito uplaćeno zapravo nisu u mađarskom nego u ruskom vlasništvu, Ježića su ispitivali o njegovim poslovima s Rusima, vezano za Družbu Adria. Ježić je kazao da nikad nije ni sa kim sklopio bilo kakav ugovor ni dogovor o kupnji zemljišta na Omišlju, za potrebe izgradnje dodatnih naftnih rezervoara za Družbu Adria.

Također je kazao da ni na koji način nije sudjelovao u dolasku Družbe Adria u Hrvatsku, te da s niti jednom ruskom firmom nije pregovarao o prodaji svog zemljišta na Krku. I Sanader i njegovi odvjetnici uložili su prigovor na Ježićev iskaz, proglasivši ga u cijelosti neistinitim.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara