Kony 2012 - medijski eksperiment stoljeća: Veliko dizanje svijesti ili veliko dizanje love?
Foto: Kony 2012
DO OVOG tjedna ime Josepha Konyja bilo je malo poznato najvećem broju ljudi van srca Afrike. Za mnoge to vrijedi i dalje, ali velike su šanse da će se to brzo promijeniti.
Priča o ratnom zločincu ili kako je nastao najveći medijski eksperiment
Naime, Joseph Kony je "zvijezda" novog i možda najvećeg ikada medijskog eksperimenta, koji je doslovno užario Facebook, Twitter, YouTube i ostale društvene mreže. Dovoljno je reći da je polusatni film u režiji navodno neprofitne aktivističke udruge Invisible Children u samo četiri dana na YouTubeu skupio nevjerojatnih 43 milijuna klikova.
A sad malo o tome tko je zapravo Joseph Kony. Riječ je lideru Lord's Resistance Armyja, jedne od najbrutalnijih afričkih paramilitarnih grupacija. Rođen 1964. godine u Ugandi, Kony je sa samo 22 godine osnovao LRA s ciljem borbe protiv vladinog marginaliziranja etničke skupine Acholi. S vremenom je LRA izgubila svaki politički program, ali su se teror i ubijanja nastavili.
Kony - utjelovljenje bijesa božjeg
Nekoliko je stvari koje Konyja ističu od ostalih "bogova rata" u Africi. Prva je ta što je navodno riječ o čovjeku koji 60.000 djece prisilio na sudjelovanje u vlastitom ratu, stvarajući od njih ubojice, lopove, seksualne robove i ratne zločince. Film sugerira kako Konyjeva vojska otima djecu gdje god stigne i obučava ih da se bore za njene ciljeve.
Drugo, Kony je zanimljiv utoliko što svoju borbu karakterizira kao mesijansku. Ovaj zagriženi kršćanin tvrdi kako je božji glasnik i da kroz njegova djela govori Duh Sveti.
Treće, Kony je bio taj koji je zadobio pažnju trojice mladića iz Amerike koji su prije nekoliko godina krenuli u Sudan, očito u potrazi za dobrom ratnom pričom. Nisu je našli u Sudanu, ali jesu u Ugandi, odnosno u Josephu Konyju.
Cilj - Konyja učiniti dijelom vijesti
Kako tvrde osnivači udruge Invisible Children, cilj im je Konyja učiniti poznatim. Objasnili su kako ga žele učiniti superpoznatim imenom i dijelom svjetskih vijesti, kako bi svijet napokon saznao za njegove zločine. Nema dvojbe da su u tome uspjeli, njihova medijska kampanja je dobila ogromnu pažnju.
Nekoliko stvari koje se prikazuju u filmu valja napomenuti, iako je najbolje jednostavno pogledati film i izvlačiti vlastite zaključke. Tako autori filma razgovaraju i s Morenom Ocampom, glavnim tužiteljem međunarodnog kaznenog suda koji je Konya postavio na prvo mjesto najtraženijih zločinaca. S obzirom na to da su mnogi pokušaji hvatanja Konyja po afričkim džunglama propali, osnivači udruge Invisible Children za pomoć su se obratili američkim vlastima i kod njih apelirali za pomoć pri hvatanju Konyja.
Političku podršku tražili na krivim vratima
Objašnjeno im je kako se SAD ne upušta u interne konflikte u državama osim ako su ugroženi njihovi ekonomski i politički interesi. Što su drugo mogli očekivati kao odgovor kad su kucali na vrata Dicka Cheneya i Condoleezze Rice. Jednostavno, Kony je premala riba. Doduše, Obama je koncem prošle godine u Ugandu poslao 100 marinaca i savjetnika koji su tamošnjoj vojsci trebali pomoći u lovu na Konyja.
Problem je samo što se Kony više uopće ne nalazi u Ugandi, što priznaju i sami autori kazavši kako je "Uganda danas relativno sigurna", ali se i dalje fokusiraju isključivo na prilike u Ugandi. U međuvremenu je Kony područje djelovanja svoje gerile proširio na Kongo i Centralnoafričku Republiku.
Dokazali da internet uistinu može mijenjati svijet
Međutim, za autore filma to i nije bitno. Oni samo žele da se obrati dovoljna pozornost na Konyja tako da ne bude siguran nigdje u svijetu. Svojom bombastičnom kampanjom koja uključuju masovna plakatiranja, action kitove, ogrlice, dijeljenje materijala i naravno, mogućnost donacija, definitivno su uspjeli dokazati da se svijet može mijenjati propagandom. Uspjeli su u tom u toliko mjeri da se nužno nameće pitanje je li poanta cijele priče zapravo Konyjevo hvatanje ili upravo dokazivanje teze da je internet najmoćnije oružje na svijetu.
Svjesni da su poznate ličnosti alati preko kojih se poruka brzo i jednostavno može prenijeti velikom dijelu publike, ekipa iz Invisible Childrena u svoju je priču uključila razne celebrityje, od Oprah Winfrey, preko Marka Zuckerberga do Justina Biebera.
Kao i sve stvari koje brzo steknu preveliku popularnost, tako je i ova automatski sa sobom povukla i neka neugodna pitanja. Ono najvažnije je: "Tko zapravo stoji iza ovog 'dirljivog' dokumentarca koji staje u obranu djece u Ugandi?."
Na što se troše donirana sredstva?
Kao što je već rečeno, stoji neprofitna aktivistička udruga Invisible Children. Samo što uopće nije neprofitna. Riječ je o organizaciji koja je izbacila već 11 filmova, sve o Konyju, i koja se zahvaljujući medijskoj kampanji u zadnje vrijeme prilično proširila. Prošle godine organizacija je dobila i potrošila 8,67 milijuna dolara.
Samo 32 posto tog iznosa otišlo je na direktne usluge, iako se u filmu hvale kako neumoljivo grade škole i bolnice u Ugandi. Ostatak je otišao na plaće suradnika i zaposlenika, putovanja, filmsku produkciju i marketing. Sasvim dovoljno da Charity Navigator njihovu transparentnost ocijeni dvojbenom. Međutim, pravi problemi vezani uz Invisible Children puno su dublji.
Financiraju vojsku koja je također optužena za ratne zločine
Udruga, kako se vidi i u filmu, zagovara direktnu vojnu intervenciju kao sredstvo zaustavljanja Konyja. Kao ključnog igrača u toj priči vide ugandsku vojsku, koju financijski potpomažu, kao i neke druge vojne snage poput Sudanske narodne oslobodilačke vojske, čemu svjedoče slike autora filma s njihovim vojnicima. Problem - i ugandska i sudanska vojska nebrojeno su puta i same optuživane za ratne zločine, silovanja, pljačkanja, ubijanja i sve one stvari koje se pripisuju Konyjevoj LRA, a protiv kojih se Invisible Children tako zdušno bore.
Manipuliranje činjenicama i pretjerivanje u brojkama
Ali, kao što je već rečeno, većina novca odlazi na "podizanje svijesti i filmsku produkciju. Ugledni list Foreign Affairs u prošlosti je ocijenio kako Invisible Children "manipuliraju činjenicama radi ostvarivanja željenog efekta, pretjeruju u brojkama koje opisuju zločine LRA, nerealno naglašavaju upotrebu djece u njihovim ratovima i Konyja prikazuju kao utjelovljenje zla". Nema dvojbe da je riječ o zlom čovjeku, ali manipulacija činjenicama radi dobivanja pozornosti javnosti je neproduktivna, nepoštena i neprofesionalna.
Chris Blattman, politolog s Yalea, navodi kako "postoji nešto inherentno insinuirajuće, naivno, pa čak i opasno u ideji spašavanja djece i Afrike od strane Bijelog čovjeka i SAD-a".
Američki aktivisti djeci prodaju laži kako bi zgrnuli novce
Površan film izazvao je negodovanje i kod znanstvenika iz Afrike. "Američki aktivisti prodaju naramak laži neupućenoj mladosti kako bi zgrnuli novce", tvrdi ugandski bloger TMS Ruge, ukazujući na činjenicu da nijedan Afrikanac nije dijelom organizacije, već su svedeni na sporednu priču. Jedan drugi pisac iz Ugande, Rosebell Kagumire, kazao je kako video kampanja "senzacionalizira" ovu priču i fokus stavlja na "američko spašavanje Afrike".
"Problemi koje stvaraju Kony i LRA su puno kompleksniji i nisu takve prirode da se mogu riješiti lijepljenjem postera, pravljenjem filmića, nošenjem narukvice i mijenjanjem Facebook slike", kaže Grant Oyston koji je raskrinkao neke mitove vezane uz fondaciju Invisible Children.
Opravdava li uvijek cilj sredstvo?
Nema dvojbe da je Joseph Kony zao čovjek i kriminalac. I nema dvojbe da je podizanje svijesti dobra stvar. Ali pranje mozga radi ostvarivanja vlastitih interesa baš i nije. Stoga, prije nego li donirate koju kunu za borbu protiv Josepha Konyja, upitajte se kome taj novac zapravo odlazi i zašto.
Facebook
Google