Foto: Hina

ZAHVALJUJUĆI inicijativi "40 dana za život" koja se nekoliko puta godišnje okupi ispred hrvatskih bolnica i kaže da je "s Božjom pomoći" ostvarila odlične rezultate u osvješćivanju lokalnih zajednica o prekidu trudnoće, kod nas se ponovno aktualiziralo pitanje pobačaja.

Kao odgovor na inicijativu na Facebooku se nedavno formirala grupa s oprečnim svjetonazorom koja traži "zaštitu prava žena na legalan i dostupan abortus".

Potaknut interesom javnosti, Index je poslao upite hrvatskim strankama i zamolio da ponude svoja, službena gledišta o uvijek žučnom pitanju, uključujući i stajališta o praksi u kojoj se liječnici u bolnicama pozivaju na priziv savjesti, dok pobačaje provode u privatnim ordinacijama. 

Do pisanja teksta odgovor nije stigao iz SDP-a, HSS-a i HSP-a Ante Starčević iako smo upite poslali 19. listopada. Ukoliko odgovori stignu dodat ćemo ih naknadno.

Hrvatski Laburisti: U sekularnoj državi izgleda kao da zakone piše Kaptol

"Pravo je žene da odluči, žena ne smije u tom pravu biti ugrožena, ali očito nije tako. Zabrinjavajuće je da to pravo varira od države do države Europske unije i ne postoji jedinstven regulatorni okvir. Bojim se da kod nas stvari ne idu u dobrom smjeru.

Pravo na izbor majčinstva zakonom je regulirano, ali isto tako zakonom je omogućeno da ravnatelj bolnice može odlučiti da njegova bolnica neće vršiti uslugu pobačaja. I nikom ništa! U sekularnoj državi izgleda kao da zakone piše Kaptol.

Epidemija priziva savjesti ima i još jednu zastrašujuću pozadinu, a to je slučaj kada liječnik odbije izvršiti pobačaj u bolnici pa to onda učini u svojoj privatnoj ordinaciji. Ova shizofrenost nema veze s psihijatrijom već s pravosuđem i pokazuje da tu često nema nikakve savjesti nego je riječ o sramotnom lopovluku," napisala je potpredsjednica stranke (s ovlastima predsjednika) Nansi Tireli.

HSLS: Paušalne ocjene su nekorektne i štete već stigmatiziranoj struci
 
"HSLS je protiv pobačaja kao mjere kontracepcije. Zalažemo se da se mjerama prevencije i edukacije izbjegne neželjena trudnoća.

Protiv smo zabrane namjernog pobačaja i smatramo da postojeći Zakon u tom segmentu ne treba mijenjati.

Smatramo da liječnici u bolnicama imaju pravo na priziv savjesti, ali da i ravnatelji bolnica u tom slučaju moraju osigurati prekid neželjene trudnoće kako bi pacijenti mogli ostvariti svoje zakonom propisano pravo.

Ukoliko postoje liječnici koji u bolnicama odbijaju izvoditi namjerne pobačaje pozivajući se na priziv savjesti, a privatno ih izvode i naplaćuju, mišljenja smo da je to neetično, suprotno Hipokratovoj zakletvi te svaki takav slučaj treba sankcionirati.

Međutim, paušalna ocjena da to rade "neki" liječnici, ne imenujući ih, nije korektna te baca lošu sliku na liječničku struku u cjelini koja je i ovako u javnosti stigmatizirana," navodi u odgovoru politička tajnica HSLS-a Dorica Nikolić.

ORaH: Apsolutno se protivimo zabrani pobačaja

"ORaH podržava pravo žena na izbor, odnosno apsolutno se protivimo zabrani pobačaja.  Država mora jamčiti prava žena na suverenitet nad tijelom te je dužna osigurati ženama pravo na izbor.
Budući da ne možemo inzistirati na ostvarenju prava jedne osobe kršenjem prava druge osobe, ORaH je stava da nikakve sankcije ili diskriminacija liječnika/ca zbog priziva savjesti ne dolaze u obzir jer bi to bilo protuzakonito.

Međutim kako se zbog ovog njihova prava ne bi ugrožavala zakonska prava žena na siguran i dostupan pobačaj, a što je u zadnje vrijeme slučaj, država je dužna iznaći alternativna rješenja novonastale situacije. U tom smislu zalažemo se za rješenja kojima se neće narušavati ničija prava. Unaprjeđenju prava žena na reproduktivno zdravlje posvećena je cijela jedna cjelina ORaH-ove politike rodne/spolne ravnopravnosti koja će uskoro biti predstavljena javnosti. Naš je stav da se ženama mora osigurati pravo na ostvarenje potpunog suvereniteta nad vlastitim tijelom, u okviru kojeg posebice pravo na siguran i dostupan pobačaj. Ako na stranu stavimo da je pitanje pobačaja u našoj državi problematično sa više aspekata i da tu treba uvesti reda na više razina (primjerice standardizirati procedure i cijene ovih postupaka) nekoliko je mjera kojima bi bilo moguće ciljano utjecati na priziv savjesti ginekologa/inja.

Izuzmemo li izmjene ustava i zakona kao krajnju mogućnost, ravnatelji/ce bolnica u kojima je zbog priziva savjesti obavljanje pobačaja otežano (ili čak onemogućeno) mogli/e bi ubuduće zapošljavanje ginekologa/inja uvjetovati ne pozivanjem na priziv savjesti budući da takvi profili ginekologa/inja nedostaju njihovoj ustanovi te budući da to traži organizacija posla. Kako bi se pak destimulirala sve češća pozivanja na priziv savjesti već zaposlenih ginekologa/inja, te kako bi se liječničkim timovima koji pobačaje obavljaju, dodatno  valorizirao njihov rad bilo bi potrebno uvesti poticajne mjere u vidu stimulacija dodacima na plaću timovima koji takve zahvate obavljaju. Jer ukoliko ginekolog/inja ima izbor pozvati se na priziv savjesti i tako obavljati i do 20% manje ginekološkog posla ili ne pozvati se na isto te obavljati prekide pobačaja i biti izložen/a prijekoru sugrađana/sugrađanki, vjernika/vjernica i  ostalih konzervativnih struja, svakako da će i oni/e koji nemaju etičkih problema u vezi s izvođenjem ovog zahvata, koristiti priziv savjesti kao način da si olakšaju posao, te time posredno i život, jer vjerujemo da nitko od ginekologa/inja baš ne uživa u izvođenju pobačaja. Oni/e to čine kako bi se poštovala zakonom zajamčena prava žena na suverenitet nad tijelom. Dok se ovakvim mjerama poticaja ne osigura dovoljan broj ginekologa/Inja koji/e u pojedinoj bolnici obavljaju prekide pobačaja, ravnatelji/ce bolnica bili bi dužni/e dovesti ovlaštenog liječnika/cu iz neke druge ustanove i isplatiti honorar za odrađeni posao. Jasno da bi ginekologe/inje za koje se utvrdi da se prizivom savjesti koriste samo u javnim bolnicama, dok u privatnim klinikama obavljaju pobačaje, trebalo adekvatno sankcionirati disciplinskim postupkom i ukidanjem prava na priziv savjesti. Zloupotreba zakona ne bi se smjela tolerirati.

Ukoliko se po pitanju priziva savjesti ništa ne poduzme to bi u konačnici moglo dovesti do toga da se prekid trudnoće, iako zagarantiran zakonom, faktički ne može izvršiti nigdje u državi. Ne samo da bi se time kršilo pravo žena na suverenitet nad vlastitim tijelom, već će se pobačaji početi obavljali potajno i u sumnjivim okolnostima, izlažući time zdravlje žena opasnostima po život. Treba dodati i to da bi se time izravno diskriminirale siromašnije žene, budući da bi one bogatije ovakve postupke mogle obaviti u državama gdje je to moguće," piše u iscrpnom odgovoru ORaH-a kojeg potpisuje glasnogovornik Dean Šarčević.

HNS: Sv. Duh krši zakon, priziv savjesti ne smije ugrožavati prava drugih

"Potaknuti napisima u medijima kako je Klinička bolnica Sveti Duh već peta javna bolnica u kojoj žene ne mogu ostvariti svoje zakonsko pravo na namjerni prekid trudnoće, HNS Grada Zagreba želi istaknuti svoju zabrinutost za ovakav smjer kojim kreću pružatelji javnih zdravstvenih usluga, a koji smatramo iznimno opasnim za zdravlje naših sugrađanki.

Kao liberalna stranka, nadasve poštujemo različita vjerska opredjeljenja i osjećaje, međutim smatramo da ona ne smiju ugrožavati prava drugih osoba, a sloboda savjesti jedne osobe, po svojoj samoj definiciji, ne smije ugrožavati ili isključivati prava drugih. Liječnik, pozivajući se na priziv savjesti, može odbiti pacijentu pružiti medicinsku uslugu, samo ako time ne ugrožava njegova prava, a o svojoj ga odluci pravodobno mora obavijestiti i uputiti drugom liječniku iste struke. Liječnik ne može odbiti pacijentu pružiti medicinsku uslugu pozivajući se na priziv savjesti ako time uzrokuje trajne posljedice za zdravlje pacijenta ili ugrozi njegov život.

Statistika pokazuje da, nažalost, nemogućnost žene da obavi pobačaj u legalnim i kontroliranim uvjetima često ne dovodi do očuvanja neželjene trudnoće, već traženja alternativnih rješenja upitnog zdravstvenog standarda koja ugrožavaju njen život.

K tome, Sveti Duh ustanova je u vlasništvu Grada Zagreba te odluke poput ove o nepružanju usluga namjernog prekida trudnoće vodstvo bolnice ne može donijeti na svoju ruku, bez da se o tome pita vlasnik. Ukoliko je Upravno vijeće u kojem sjede predstavnici vlasnika takvu odluku donijelo, smatramo da bi javnost o tome morala biti izvještena.

HNS se zalaže za pravo žene da imajući u vidu vlastitu životnu situaciju sama odlučuje o svome tijelu, a da joj javne ustanove s obzirom na osobnu odluku koja se zasigurno ne donosi olako omoguće ostvarenje njenih zakonskih prava. Smatramo da se broj pobačaja neće smanjiti njegovom zabranom ili drugim onemogućavanjem već prije svega pravovremenom kvalitetnom edukacijom i informiranjem o metodama sprečavanja neželjene trudnoće za što bi idealno bilo uvođenje obveznog građanskog odgoja u sustav obrazovanja," stoji u komentaru Ane Borčić iz organizacije HNS-a Grada Zagreba.

HDZ: Zalažemo se za raspravu, neka žene prije odluke razgovaraju s liječnikom ili svećenikom

"Apsolutna zabrana pobačaja nigdje, nikada i nikome nije donijela dobro. Administrativnom zabranom ne bismo dokinuli pobačaj, već bi ga otjerali u ilegalu. S druge strane, u takvim okolnostima jedan dio žena odlazio bi u susjedne države gdje je pobačaj dopušten. Zbog svega toga HDZ se i ne zalaže za apsolutnu zabranu pobačaja.

HDZ se zalaže za široku javnu raspravu u Hrvatskoj kako bi se to teško i bolno pitanje na primjeren način zakonski reguliralo.

Naime postojeći zakon o pobačaju datira od 1978. godine. Nije normalno da je demokratska Hrvatska još uvijek rob zakona donesenog za vrijeme totalitarnog režima bivše države.

Stoga predlažemo izmjenu zakona o pravu na pobačaj. Zalagat ćemo se za izmjenu procedure.
Poznato je da su žene u trenutku neplanirane i neželjene trudnoće u stanju psihološke napetosti, pitanje je jesu li u tom stanju spremne na kritičan način sagledati sve aspekte takve odluke. A namjerni prekid trudnoće nosi i značajne zdravstvene rizike na kasnije zdravlje žena (tjelesno i psihičko).

Mi ćemo se zalagati za drugačiju zakonsku regulativu, odnosno proceduru koju bi žena prije prekida trudnoće na vlastiti zahtjev – trebala proći. Predložit ćemo da prije konačne odluke treba razgovarati na primjer s liječnikom, psihologom, socijalnim radnikom, a one koje to žele i s duhovnikom, sukladno njihovoj vjeroispovijesti.

Ako žena i nakon toga želi prekinuti trudnoću, onda joj se to mora i omogućiti.
Isto tako svaki liječnik mora imati pravo na priziv savjesti, ali ravnatelj bolnice mora osigurati stručnjaka koji će obaviti taj zahvat.

Ako neki liječnici u svojim matičnim institucijama odbijaju raditi prekide trudnoće, a to isto rade u privatnim poliklinikama, onda bi to trebalo tretirati kao kazneno djelo. Takve bi liječnike, ako ih ima, trebalo obavezno zakonski sankcionirati," stoji u odgovoru kojega je Indexu poslao Ante Ćorušić, predsjednik HDZ-ova Odbora za zdravstvo.

IDS: Dosljedni smo u stavu da žene moraju imati pravo na izbor

"Po ovom pitanju, stav Istarskog demokratskog sabora je na tragu politikama modernih europskih zemalja. Od samog osnutka stranke dosljedno zagovaramo stav da svi pojedinci, u ovom konkretnom slučaju žene, moraju imati pravo na izbor.

IDS je stava da su ženska prava pitanje demokracije, a na hrvatskim institucijama je da ih se kvalitetno i dosljedno zaštite. Smatramo također da treba intenzivno raditi na podizanju razine svijesti o tom problemu te dodatno nastaviti raditi s besplatnim kontracepcijskim i seksualnim edukacijama, koje znatno  smanjuju broj neželjenih trudnoća.

U životu kao i u politici važno je biti dosljedan. Poštujemo i razumijemo pravo liječnika na priziv savjesti po pitanju prava na izbor, ali u tom slučaju liječnici moraju biti dosljedni, odnosno ne bi trebali izvoditi takve zahvate u privatnim klinikama.

Na kraju želimo podsjetiti da za razliku od drugih sredina, u pulskoj bolnici priziv savjesti nije uložio niti jedan liječnik," ističu iz Ureda za odnose s javnošću IDS-a.