Foto: Goran Mehkek/Cropix

GODINAMA već slušamo o tome da je Zoran Milanović karijerni diplomat i vrstan pravnik koji se najbolje razumije u vanjsku politiku, međunarodne ugovore, granice, europska i svjetska pitanja.

Pa ipak, rješavanje problema sa Slovenijom u potpunosti je prepustio šefici diplomacije Vesni Pusić.

I dok je bilo sasvim očekivano da će, kao premijer, ekonomska i gospodarska pitanja u Vladi prepustiti svojim potpredsjednicima, u prvom redu Slavku Liniću i Branku Grčiću - a prije njega Radimiru Čačiću - njegova pasivnost u vezi Slovenije, šutnja o najnovijim prijetnjama blokadom ratifikacije Pristupnog ugovora, ucjenama oko Ljubljanske banke i graničnog pitanja, doista je iznenađujuća.

Potencijalno možda čak i opasna.

Žrtva reputacije

Ne samo zato što je Milanović, barem prema fami koju je izgradio, u tome možda i kompetentniji od ministrice Pusić, već prvenstveno zbog toga što kao predsjednik Vlade u ovome trenutku ima najveću političku težinu.

Umjesto toga, on o svemu tome šuti.

Odnosno, šalje općenite i lakonske poruke. U rujnu prošle godine poručio je kako "ne vjeruje da će Slovenija zadnja ratificirati sporazum". U prosincu je izjavio kako smatra da je "što se tiče ratifikacije, sve riješeno". U siječnju je ministrica Pusić, nakon Milanovićeva susreta s Janšom u Čileu, prenijela uvjerenje kako je "dogovor oko Ljubljanske banke blizu".

Jačaju pritisci

I što više jačaju slovenski pritisci i prijetnje uoči ulaska u EU, jača i potreba da upravo Milanović stupi u prvi plan. Ne samo zato što se u to navodno razumije, nego zato što bi kompleksnost problema - politička, a onda i pravna - zajedno s neizmjernom važnošću konačnog ishoda, zahtijevala upravo angažman predsjednika Vlade.

Ali njega nema. Dok smo već navikli da se Milanović ne angažira oko ekonomije niti oko bilo kojeg resora Vlade, kao i da se ne oglašava oko biskupa, Crkve, Vukovara, desnice i govora mržnje, ova pasivnost oko gorućeg vanjskopolitičkog problema prilično je suspektna.

Naročito zato što smo već imali premijera koji je slično postupao.

Sanader i Kosorica

Ivo Sanader naveliko se hvalio svojim diplomatskim sposobnostima, međunarodnim kontaktima i karizmom jedinog pravog ministra vanjskih poslova u Vladi. Ali svejedno je naložio dužnosniku MVPEI-a Hidi Biščeviću da potpiše ugovor kojim se Hrvatska odriče primjene ZERP-a na članice EU, da bi zatim Jadranki Kosor prepustio zadovoljstvo da - kako je poslije rekao - "trguje teritorijem sa Slovenijom".

Milanović je na sličan način povjerio Vesni Pusić zadatak da u par mjeseci sama riješi vjekovno pitanje Ljubljanske banke i ukloni potencijalnu blokadu ulaska u EU.

Ako ga riješi pozitivno, (i) premijer će pobrati zasluge. Ako ga riješi negativno po hrvatsku stranu, ministrica će biti kriva. Baš kao što će biti kriva ako se problem ne riješi prije predviđenog ulaska u EU.

Razina premijera

Bivša premijerka Jadranka Kosor već je Milanoviću poručila da se to "treba dići na razinu razgovora dvojice premijera i kako to treba što prije skinuti s dnevnog reda jer ništa se samo po sebi neće riješiti", dok se u diplomatskim krugovima mogu čuti prigovori zbog izostanka premijerova angažmana oko Slovenije.

A onda, kad se napokon oglasi u vezi toga, kao što je to bilo u prosincu na summitu EU nakon sastanka s Janezom Janšom, kaže ovo: "Razgovarali smo više onako, o Božiću, biciklu, skijanju i takvim stvarima".

Trebalo je to valjda biti smiješno.

Da bi zatim dodao: "Ne možemo nikoga natjerati, netko nas može i ucjenjivati ako želi, ali vidjeli smo da takva politika na kraju uvijek gubi".

Analitičar i komičar

Kao da je neovisni analitičar (čak i komičar), a ne predsjednik Vlade koja se pola godine prije ulaska u EU ponovno našla pred slovenskim ucjenama i prijetnjom da ratifikacija neće biti obavljena na vrijeme.

Uglavnom, postavlja se pitanje što Milanović zapravo radi na čelu Vlade? Ne miješa se u Vladine resore, ne bavi se velikim sustavima ni projektima, vrlo rijetko putuje, a još rjeđe izlazi u javnost. Obično četvrtkom pošalje poslanicu s Vlade, ponekad protkanu cerekanjem kao prošlog tjedna, a jednom u mjesec, dva ili tri u Saboru se pošteno izviče na nepristojne hadezeovce.

Suočen s tolikim obavezama i takvom odgovornošću, Zoran Milanović očito se uhvatio stare grunfovske: tko ne radi, taj ne griješi.

  > Ostale komentare autora pročitajte ovdje