Nagradna igra za drukere

Foto: Dragan Matić / Cropix

JEDNI kažu da Vlada stvara atmosferu u kojoj se građane stimulira da postanu drukeri.

Drugi tvrde kako je normalno da su građani prva crta kontrole naplate poreza, budući da oni koji varaju državu, varaju same građane.

Kako god bilo, najnovija nagradna igra otkrivanja računa koji nisu došli do porezne uprave ima nezahvalna zadatak trgnuti ovo društvo iz duboko usađenog dualizma "Zajebi državu-Izmuzi državu" i pretvoriti ga u zajednicu u kojoj se svaka utaja poreza smatra prevarom svih građana.

Hoćemo li zbog toga postati "drukeri"? Pa makar i za 500 kuna nagrade?

Zataji i ukradi

HDZ-ova vlast puna dva desetljeća njegovala je kontroverznu paradigmu: s jedne strane, forsiralo se zakidanje države na svim razinama, od novinskog kioska do korporacijskih davanja, dok se s druge strane iz te sve praznije državne blagajne grabilo bez ikakvog kriterija.

Za parazite, za kriminalce, za podobne. Za stranačku blagajnu. Za premijerov džep.

Propadanje u korist države

Bila je to Kvaka 22. Onaj tko je uredno podmirivao obaveze prema državi, sve manje je financirao socijalne i društvene potrebe, a sve više hranio hadezeovski koruptivno-nepotistički lanac sreće. I polako, ali sigurno propadao.

Paralelno su propadale i sve usluge koje bi se trebale financirati iz proračuna, od zdravstva i školstva do mirovina i socijale.

Danas Kukuriku vlada okreće priču i punjenje proračuna proglašava pitanjem domoljublja. Unatoč sve snažnijem dojmu da od svega ipak ostaju grijana sjedala Vladinih automobila.

Vrijedi li onda za njih drukati?

Osramoćeni drukeri

Sve do sada, drukanje u ovom podneblju nije donosilo nikakvu nagradu, kamoli pišljivih 500 kuna. Na desetine "zviždača" završilo je na cesti, osramoćeni, poniženi i bez ikakve budućnosti. Ni famozni Hrvoje Maleš nije puno bolje prošao: za raskrinkavanje kriminala u sudačkoj organizaciji nagrađen je javnim pljuvanjem i odlaskom sa čela Hajduka.

Sada, pak, Vlada traži od svojih građana da budu drukeri za državu. Za viši interes. Za interes svih nas i svakog od nas. Traži da se prijavljuju oni koji ne izdaju račune ili izdani račun kasnije zataje od poreznika.

Probuđena svijest

Bilo bi krasno kad bi ta akcija probudila silom uspavanu građansku svijest među ljudima kojima je dosta sive ekonomije, muteži, kriminala i trpanja u vlastite džepove. A ne kad bi se tu svijest huškalo novčanom nagradom.

Ali opet, zašto bi ljudi to učinili?

Zašto bi cinkali konobare i frizere, kad Todorić i Tedeschi idu u poreznu upravu kao na kavu? Kad pohlepne banke i dalje nekažnjeno naplaćuju svoje opomene i obavijesti? Kad Vlada solidarnost traži od žrtava krize, a ne od onih koji u krizi profitiraju? Te pritom svoje porezno guljenje započinje od siromašnog dna, a ne od bogatog vrha...

Kamo odlazi novac?

Kako ljudi više mogu biti sigurni da će tih 600 milijuna kuna o kojima sanja ministar Linić doista pronaći svoju svrhu u proračunu, a neće otići na fantomske agencije, izmišljene projekte, kožna sjedala, plaće uhljebljenika, povlastice parazita?

Unatoč činjenici da je državna blagajna proglašena svetinjom kojoj se svatko mora pokloniti, ona ipak neće prema svakome biti jednako milosrdna.

Stoga se postavlja pitanje: hoćemo li prijavljivanjem računa biti savjesni građani, obični drukeri ili pak sudionici u netransparentnom i nepravednom upravljanju javnim financijama?

Solidarnost u zločinu

To bi moglo dovesti do toga da će se više ljudi solidarizirati s onima koji u ovoj teškoj situaciji zakidaju državu ostavljajući dragocjenih par kuna za sebe i svoje, nego što će ih uzimati sumnjive račune, stavljati u kuvertu, kupovati poštansku marku i slati na ruke poreznoj bingo djevojci.

Što je malo, ali spasonosno kršenje zakona u usporedbi s onim velikim, kataklizmičkim.

Zato bi država, prije nego što se upusti u nagradne igre, morala što prije uvjeriti svoje skeptične građane da savjesno raspolaže proračunskim sredstvima, da je začepila sve rupe u blagajni te da je taj teškom mukom ubrani novac usmjerila prema istinskim prioritetima.

Ukratko, da će se svaka kuna plaćena državi korisno vratiti onima koji su je savjesno uplatili.

Tek tada će se zakidanje države konačno početi gledati kao zakidanje svih građana. I tek tada prestat ćemo govoriti o drukerima, već ih nazivati savjesnim građanima.

Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara