Ilustracija: Shuttestock

DVA ZAKONA u Hrvatskoj reguliraju prostituciju - jedan koji kriminalizira osobe koje se time bave i drugi koji kriminalizira aktivnosti vezane za pomaganje, svodništvo i organiziranje, što je čudno i zbunjujuće i ne postoji nigdje u Europi, rečeno je u srijedu na okruglom stolu "Modeli regulacije prostitucije" na kojem je istaknuta nužnost empirijskog istraživanja o tome tko su osobe koje se bave prostitucijom, što žele i koji su njihovi rizici.

Malo istraživanja o tome tko se bavi prostitucijom

"Kako bi se zaštitili žene i muškarci u kontekstu prostitucije i trgovine ljudima treba započeti sa studijama, da se čuju glasovi osoba koji se time bave", istaknula je Ivana Radačić s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar.

Vrlo je malo empirijskih istraživanja o tome tko su te osobe, što žele, koji su njihovi rizici, kako gledaju na zakon i kakva su iskustva s policijom i sudstvom. "Treba ih uključiti kao relevantne glasove, a nakon toga možemo razgovarati o modelu", naglasila je.

Na okruglom stolu predstavljena su dva modela regulacije prostitucije - novozelandski koji je dekriminalizirao prostituciji i štiti seksualne djelatnike, te švedski model koji kriminalizira klijente, a ne seksualne djelatnike.

U Hrvatskoj tu materiju, rekla je Radačić, reguliraju dva zakona - Zakon o prekršajima javnog reda i mira iz 1977. koji kriminalizira osobe koje se time bave, što je zastarjeli model koji počiva na patrijarhalnim idejama da su problematične žene, a ne klijenti.

Kazneni zakon kriminalizira aktivnosti vezane za pomaganje, svodništvo i organiziranje, a to je isto regulirano i prekršajnim zakonom, što je problem zbog zabrane dvostrukog kažnjavanja.

Feministice za švedski model

Prijedlog zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira iz 2012. uveo je kažnjavanje klijenata u svim situacijama, no ostavio je i kažnjavanje žena, što je, istaknula je Radačić, potpuno suprotno švedskom modelu za koji se kod nas zalažu feminističke organizacije.

"Švedski model osobe koje se bave prostitucijom gleda kao žrtve, ne kažnjava ih se. Mi imamo mix model - švedskog i starog modela prohibicionizma gdje se sve kriminalizira, što je vrlo čudno jer u Europi nešto takvo ne postoji", naglasila je Radačić.

Smatra da treba dekriminalizirati osobe koje se bave prostitucijom i postaviti sustav podrške, kao i sustav izlaska onima koje to žele.

Đurđica Kolarec iz Centra za žene žrtve rata istaknula je kako nije poznato koliko se ljudi u Hrvatskoj bavi prostitucijom, te smatra da kriminalizacija klijenta, a ne seksualnog djelatnika, može biti samo dodatak, odnosno jedan od načina da se stane na kraj prostituciji, a time i trgovanju ljudima.

"Zakon bi trebao biti usredotočen na dobrobit seksualnih djelatnika jer su i oni ljudska bića", istaknula je Carol Harrington sa Victoria University of Wellington predstavljajući novozelandski model regulacije prostitucije.

Seksualni radnici se mogu obratiti policiji

Ocijenila je dekriminalizaciju prostitucije dobrom jer seksualnim radnicima omogućava sigurnost i pravo na obraćanje policiji u slučaju problema s nasilnim klijentima. Mnogi su, rekla je, mislili da će to povećati broj osoba koje se bave prostitucijom, no to se nije dogodilo.

Iva Jovović iz udruge LET koja provodi socijalne i javnozdravstvene programe s ciljem unapređenja kvalitete življenja građana, navela je da su financijska kriza i nemogućnost nalaženja posla glavni razlozi bavljenja prostitucijom. Najvećim problemom smatra to što su prostitutke žrtve klijenata i represivnog sustava, tj. policije.