Foto: Guliver image/Getty images

PARIŠKI ekonomist Thomas Piketty napisao je knjigu "Kapital u 21. stoljeću" koji je postao bestseler, piše DW. Ne slažu se svi sa njegovim tezama, pa za Deutsche Welle Piketty objašnjava neke temeljne probleme, kako tvrdi, današnjeg društva.

"Bogataši sve brže postaju sve bogatiji jer sjede na masi kapitala koji daje znatno veću dobit nego rad". "S druge strane, dobit od plaća zaposlenima za većinu stanovništva više nije dovoljna da stvore uštedu".  S takvim tezama u svojoj knjizi "Kapital u 21. stoljeću" je profesor Thomas Piketty uzbudio mnoge duhove. On predaje na pariškoj School of Economics i Ecole des Hautes Etudes en Science Sociales (EHESS) i živi u Parizu. Između ostalog, predavao je i na američkom sveučilištu MIT i već dvadesetak godina prati teme ekonomije, kapitala i socijalne pravde, piše DW.

Podsjetimo i kako je Piketty omiljeno štivo našeg premijera Milanovića. U jednom intervjuu je kazao kako svi oni koji žele razgovarati o porezima moraju pročitati knjigu Thomasa Pikettyja "Kapital u 21. stoljeću".  "Još nije prevedena, ali ti koji su najglasniji znaju engleski. Ili mogu čitati na francuskom u originalu. Ja sam čitao englesku verziju i to je knjiga koja je puno ozbiljnija od Marxovog "Kapitala" koja je obična improvizacija. To je recimo jedna knjiga koju sam pročitao prije dva tjedna, a uzela mi je mjesec dana jer nemaš baš puno vremena. To je jedna od najozbiljnijih knjiga koje sam ikada čitao budući da je rezultat 15-godišnjeg istraživanja.", kazao je Milanović prije par mjeseci. Spomenimo i kako je Wall Street Journal početkom srpnja objavio kako je Pikettyjeva knjiga (koja ima 700-injak strana) jedna od onih koju čitatelji rijetko kad pročitaju do kraja.

DW: Gospodine Piketty, koliko primjeraka vaše knjige je do sad prodano?

Thomas Piketty: 800.000 na engleskom i francuskom zajedno. Na engleskom jeziku oko 600.000 primjeraka.

DW: Da li mislite da ste svojom knjigom uspjeli nešto pokrenuti?

Piketty: Moja namjera je bila uvjeriti čitatelje kako su pitanja prihoda i blagostanja previše važna da bi ih se ostavilo samo statističarima i ekonomistima. Moj cilj je bio čitateljima pružiti povijesne temelje da bi sami došli do svojih zaključaka. Ali u najširem smislu, ovdje se radi o sociologiji i to nije egzaktna nauka, zato niti ne očekujem da se svi čitatelji slažu sa mojim tezama.

DW: Kako bi trebalo poboljšati ekonomski sustav pa da zaposlenici svojim radom mogu više zarađivati?

Piketty: Postoje različita rješenja. Dugoročno, to je ulaganje u obrazovanje. Sveučilišta su snažan instrument za smanjenje nejednakosti. Jedan od glavnih problema u Europi jest da ulažemo više novca u smanjenje našeg nacionalnog duga nego u sveučilišno obrazovanje. To neće donijeti ništa dobro u budućnosti, moramo ulagati više u sveučilišta.

DW: Koja su druga rješenja da vrijednost rada naraste?

Piketty: Važno je i progresivno oporezivanje visokih plaća i prihoda od kapitala. Zato nam treba porezni sustav koji će manje uzimati od onih koji samo žive od svoje plaće i krenuli su u život bez kapitala i blagostanja.

DW: To nas dovodi do vaše središnje teze kako mnogi radnici danas mogu tek samo preživljavati od svojih plaća. Zašto je to tako?

Piketty: Sve dok nije stasao takozvani Baby Boom naraštaj (dakle sa brojnim potomcima nakon Drugog svjetskog rata) bilo je još moguće od plaća zaposlenih uštedjeti novac. Zbog visoke stope gospodarskog rasta se moglo početi od nule i čak steći određeni imutak i stvoriti uštedu. Ali za današnje naraštaje vrijedi pravilo: ako žele stvoriti imutak u nekom velegradu, morate imati odlične prihode. Ali ako je stopa gospodarskog rasta samo 1,5 posto, to znači da su prihodi od kapitalnih ulaganja i dalje četiri do pet posto ili čak više od toga. Na rizične investicije određenih dionica i sedam posto. Time se početna nejednakost samo još povećava.

DW: Sa kakvim posljedicama?

Piketty: To stanje do manje socijalne pokretljivosti u društvu. Pri tom treba znati da je mogućnost da netko od siromašnog postane bogat dobro za učinkovitost gospodarstva i poduzetništva. Warren Buffet je jednom rekao; pa ne želimo valjda da se na Olimpijskim igrama 2030. natječu samo djeca natjecatelja Olimpijade iz 2000. godine!

DW: Vi ste sakupili podatke iz glavnih industrijskih i zemalja u razvoju. Riječ je uglavnom o statistikama poreznih ureda. u razvoju. Većina statistika su prihodi od poreza. Ali u Njemačkoj se statistika uopće ne bavi bogatstvom građana.

Piketty: Trebamo više transparentnosti u pitanjima prihoda i blagostanja. A posljedica progresivnog oporezivanja kapitala i prihoda bi bila i da bi dobili pouzdanije podatke o pojedinim skupinama prihoda.

DW: Tražite porez na međunarodnoj razini. Kako bi to uopće moglo funkcionirati? Zemlje EU se zapravo natječu sve manjim porezima kako bi privukli investitore i kapital.

Piketty: Vaša pretpostavka je točna. Ako svaka zemlja zadrži svoj porezni sustav onda će to biti veoma teško. To vodi da činjenici multinacionalne korporacije već sada plaćaju razmjerno manje poreza nego mala i srednja poduzeća. Njemačka, Francuska i Italija se natječu da privuku investitore. Time se međunarodni koncerni mogu poigravati sa različitim poreznim sustavima i na koncu plaćati razmjerno malen porez. To nije samo loše za ravnopravno tržišno natjecanje, nego i za gospodarski rast i učinkovitost gospodarstva.

DW: Dakle, što predlažete?

Piketty: Rješenje je prilično jednostavno: treba nam zajednička porezna politika. Ne može biti da uz zajedničku europsku valutu istovremeno opstane 18 različitih poreznih sistema koji se međusobno natječu, sa 18 različitih državnih dugova i 18 različitih kamatnih stopa na državne obveznice. Zato nam treba mnogo tjesnija fiskalna i politička unija u Europi, za početak manje skupine zemalja, a kasnije sa više.

DW: Odakle Vam optimizam da bi to funkcioniralo?

Piketty: Kod reduciranja bankovne tajne o kapitalnim ulaganjima konačno nam je uspjelo doći do tih informacija, ali za to treba vremena i zahtjeva spremnost da se banke kazne sankcijama. Ne možemo tek lijepo zamoliti da porezne oaze prestanu biti porezne oaze. Mi u Evropi smo bili krajnje naivni o tome. Švicarska sad automatski prosljeđuje bankovne informacije o svojim klijentima i to je samo zato jer su Sjedinjene Američke Države uvele sankcije švicarskim bankama.

DW: Koje su posljedice za srednju klasu što se kapital gomila u rukama najbogatijih?

Piketty: Nama treba snažna srednja klasa za gospodarski rast i da bi demokracija funkcionirala. U Europi je imutak još pravednije raspodijeljen nego što je to bilo prije stotinu godina i egalitarnije nego u SAD. U Sjedinjenim Državama je koncentracija prihoda i bogatstva toliko snažna da mnogi smatraju kako to može utjecati na demokratsko društvo. Pojedine skupine bi mogle dominirati političkim životom. U SAD privatni novac bez ograničenja teče u politiku, to je ozbiljan problem.

DW: Kako ocjenjujete gospodarsko stanje u Europi i SAD?

Piketty: U Parizu i zoni eura privreda stagnira, stopa rasta je oko nule baš kao i inflacija. Nezaposlenost raste. Ono što me posebno rastužuje: naš početni javni dug nije bio dramatičniji nego u SAD, Velikoj Britaniji ili Japanu. Ali ovdje smo dopustili da se velika dužnička kriza pretvori u krizu povjerenja. To je naš glavni problem.

DW: Kako se ovi problemi odražavaju na obične ljude?

Piketty: U nekim europskim zemljama četvrtina mlade generacije je nezaposlena. Čak i ako ljudi imaju prihode, izuzetno je teško stvoriti kapital. Velika opasnost u Europi je da sve više ljudi stekne dojam kako globalizacija za njih ne funkcionira ili da su vlasnici kapitala nerazmjerno veliki dobitnici. Mislim da je to opasno, jer potiče ekstremističke pokrete.

DW: Pristaše liberalnog tumačenja ekonomskog poretka bi rekli kako se trenutno tiska dovoljno novca i da se pravedno dijeli. Visoka dobit od kapitalnih ulaganja se ne oduzima jednostavno od zaposlenih.

Piketty: Pitanje glasi, da li je dobro za učinkovitost ekonomskog sustava kad menadžer ima plaću od deset milijuna dolara? Ja sam pažljivo pogledao podatke i nisam našao nikakvih dokaza da tako nešto ima smisla. U krajnjoj liniji, to je trošak na račun ostatka privrede i onda se prenosi na teret niskih i srednje visokih primanja.