Ovo je najveći poraz Hrvatske vojske!

Foto: FAH

DOK SE vodi rasprava o tome jesu li Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu potrebni presretači, u pozadini ostaje slika katastrofalnog stanja Hrvatske vojske. Godinama vođena uz totalnu nekompetentnost, ona je, u organizacionom, tehničkom i doktrinarnom smislu – u rasulu. Jedino što u tom sklopu funkcionira je sklop časnika i vojnika koji sudjeluju u misijama NATO-a i Ujedinjenih naroda, pokazujući izvanredan ljudski i borbeni kvalitet naših vojnika.

No, dok se oni bore na svjetskim frontovima, Glavni stožer i politički vrh vode Oružane snage u katastrofu.  Riječ je o ozbiljnim malformacijama sustava, a ne o pojedinačnim ili sukcesivnim pogreškama nekih protagonista.

VONS je neustavan, protuzakonit i s neupućenim Predsjednikom

Upravljanje vojnom (i obavještajnom) parastrukturom provodi se neustavnom koncentracijom ovlasti u ilegalnim stalnim tijelima Vijeća za nacionalnu obranu i sigurnost. Ono što bi trebao biti ad hoc koordinacijski sastanak u slučaju iminetne prijetnje nacionalnoj sigurnosti, pretvorilo se u ilegalnu, stalnu strukturu preko koje se upravlja resorom Ministarstva obrane i Ministarstva vanjskih poslova, iako to nema nikakva uporišta u Ustavu i zakonima.

Politička elita – Predsjednik i njegov ured koji sačinjavaju savjetnici bez  političkog legitimiteta, imenovani isključivo njegovom voljom, te predstavnici Vlade i Sabora, uzurpirali su vlast preko odbora koji upravlja obrambenim i obavještajnim poslovima.

Autoritativnu raspravu o tome objavio je časopis ”Političke analize” u br. 12 u prosincu 2012. (ur. Prof. Mirjana Kasapović, autor: Stjepan Domjančić, tekst u prilogu). Dovoljno je citirati ovaj zaključak autora: ”Vijeće za obranu je surogat upravlja koga i nadzornog tijela, institucionalizirani oblik politi kog voluntarizma te izraz duboke ukorijenjenosti penetracijskog modela nadzora nad vojskom.”

Ukratko, sadašnji način funkcioniranja VONS-a neustavan je, protuzakonit, nesukladan načelu trodiobe vlasti te pokazuje da Predsjednik Republike ne poznaje granice svojih ovlasti ili ih pokušava samovlasno proširiti.

Glavni stožer po političkom diktatu

Glavni stožer Hrvatske vojske sastoji se od ljudi koji su prihvatili politički diktat jer nisu sposobni profesionalno i odgovorno upravljati područjem pod svojom izravnom nadležnošću.

Posljedica te nekompetentnosti su stalne krize i skandali u pojedinim rodovima Oružanih snaga, koje otkrivaju da se sustav raspada, jer se njima loše upravlja.

U posljednje vrijeme bilo je više takvih promašaja i pogrešaka – od problema s remontom avijacije, do eksplozija u skladištima streljiva, ali to su samo indicije dubljih, stvarnih problema.

Kopnena vojska po uzoru na JNA: Previše pješadije, baza i oklopnih automobila

Najveća inherentna slabost OS je njihov ustroj – budući da u upravljačkim strukturama GS dominiraju slabo, površno, naknadno i nedovoljno obrazovani časnici pješadije, zastupljenost aktivnog sastava KoV daleko je iznad potreba, u neskladu sa zadanom formacijom NATO-kompatibilnih snaga i bilo kakvim zamislivim potrebama.

Hrvatska vojska ima previše vojnika pješadije, previše nepotrebnih oklopnih vozila, previše baza i logističkih centara, a ustroj je zastario, kao da se sprema repriza nekog od ranijih ratova, iako se stvarni izazovi nalaze na drugom kraju svijeta.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Realno, Hrvatskoj vojsci dovoljne su dvije gotove brigade pješadije (jedna za out-of-area, jedna za in-area angažman, kako NATO-ustroj i predviđa) s odgovarajućom modernom logističkom potporom i jednom do dvije baze. Bilo koji upućen stručnjak za obrambena pitanja reći će da je osnovni problem HV naslijeđen iz JNA – dominiraju "pješadinci", a oni kao što je poznato, nisu najpametniji od svih vojnih stručnjaka. U stvari, moglo bi se reći – iako je u Domovinskom ratu versatilna HV odnijela pobjedu nad JNA, u miru je statična ”garnizonska” JNA pobijedila HV.

Novac se troši na ”režije” umjesto da se investira u tehnologiju, školovanje i nov potencijal. Zastrajelo, neupotrebljivo i nepotrebno oružje koristi se da u javnosti stvori sliku o nekakvoj borbenoj spremnosti, koja je u stvarnosti zanemariva. Od HV je ostao samo – ljudski faktor.

Zrakoplovstvo: Jesmo sposobni za let? 

Problem razvoja i održavanja zrakoplovstva promatra se s neupućenošću svojstvenoj političarima, neupućenim civilima i pješadincima – svi oni nisu svjesni problema, niti su kadri pojmiti kompleksne ciljeve nacionalne obrambene politike na tom području, koji, uostalom, nisu definirani nekom kvalitetnom strategijom nacionalne obrane te popratnom elaboracijom.

Ukratko, Zrakoplovstvo ima dvije komponente koje valja održati – motrenje i javljanje, te letački sastav. Nesumnjivo je potrebno zadržati motrilačku komponentu kao dio NATO-efektiva (radari FPS-117 ” Lockheed Martin'') te transportnu avijaciju (avione i helikoptere) i školovanje, dok je pitanje presretača zaista složeno i zahtijeva odluke koje prelaze okvir roda i cijele vojske, pošto je riječ o definiranju političkih i ekonomskih prioriteta države.

Najjednostavnija je odluka - odgoditi odluku zadržavanjem sadašnjih aviona MiG-21 kojima je produžen resurs, jer će se tako očuvati pilotski sastav i iskustvo rada bez kojeg je nemoguće iznova podizati tu komponentu zrakoplovstva. Uz pravilno održavanje ta solucija može potrajati još dugo. Od te generacije mlažnjaka  F-4 Phantol II i A-4 Skyhowk još su u upotrebi dok će B-52H biti u službi dok ne navrši 80 godina.      

Uvođenje naprednih aviona zapadne provenijencije zahtijeva 3 – 5 godina pripreme, što znači da bi, ako se odluka donese sutra, prvi avion mogao ući u upotrebu između 2018. i 2020. godine. Potrebno je prvo školovati tehničare, osigurati kapacitet za održavanje i obučiti pilote, te nabaviti avione i ubojna sredstva bez kojih su takvi avioni beskorisni, osim u simboličkoj funkciji. I to financiranje mora započeti godinama unaprijed i realizirati se vrlo stabilno, bez oscilacija usljed rebalansa proračuna. Je li Hrvatska za to sposobna?

Konzervativna procjena kaže da je za šest novih aviona s borbenim kompletom, opremom, školovanjem i održavanjem potrebno skoro milijardu dolara, otprilike 200-250 milijuna godišnje. Cijena jednog novog Gripena je, sračunto prema brazilskoj narudžbi, oko 125 milijuna dolara, a još 50% treba dodati za pripadajuć troškove. Nabavka polovnog aviona neće te tu svotu prepoloviti!

Svi dijelovi zrakoplovstva u operativnoj su upotrebi: MiG-21:  zaštita zračnog prostora u sustavu NATO, Radari FPS-117, nadzor zračnog prostora u sustavu NATO, usluga radarske slike kontroli leta, CL-415; PPZ, Helikopteri Mi-8, PPZ, transport bolesnika sa otoka, SAR, mirovne misije, NATO vježbe, PC-9: obuka pilota: stranih i domaći, Bell 206: obuka pilota stranih i domaći

Mornarica sa zahrđalom flotom

Od svih rodova vojske, Mornarica je u najgorem stanju. Raspolaže s dvije stare (25 godina plus) posve zastarjele topovnjače tipa ”Petar Krešimir” kojima se remontom produžuje resurs ruskih motora i dvije zahrđale topovnjače ”Helsinki” približno istih karakteristika, koje nisu nikad ušle u upotrebu.

One su još starije, ali imaju njemačke, uredno održavane motore. No, svi su podjednako neupotrebljivi jer nemaju raketa (Boforsu RBS-15 istekao je resurs), pa je oznaka ”raketna” posve besmislena, a brodovi nisu sposobni za protuzračnu ili protupodmorničku borbu. Postoji jedan minolovac, a za vađenje mina potrebna su najmanje dva. Umjesto da se rashoduju, svi ti brodovi održavaju se na flotnoj listi, a istodobno počinje gradnja ophodnih brodova Obalske straže, što znači da HV na moru ima DVIJE formacije bez i jednog upotrebljivog plovila.

Napokon su osposobljeni motrilački radari ”Falcon” kupljeni prije 15 godina za 150 milijuna dolara. No, sustav motrenja i veza na moru uopće nije integriran niti je to moguće. Ti su radari beskorisni treba ih rashodovati

Na Jadranu, Hrvati imaju ČETIRI nepovezana sustava veza (veze bez veze) za policiju, lučke kapetanije i svjetioničare, vojsku i civilnu namjenu. Nedostatak koordinacije u tom sustavu veza doveo je, uz ostalo, do tragične pogibije vatrogasaca na Kornatima. HRM je obična farsa.

Evo što napraviti

Formirati Združeni stožer OS. Načelnik stožera po principu rotacije biti se is sve tri grane, Združeni stožer premjestiti u Sisak ili Karlovac, Ukinuti GS OS i granska zapovjedništva.
KoV smanjiti na 6000 ljudi, HRZ i HRM brojčano stručno tehnici ojačati. HRM organizirati i osposobiti za poslove obalne straze. Osigurati plansko održavanje i snabdijevanje rezervnim dijelovima sve grane a naročito HRZ i HRM. Izraditi kompetentnu provedivu studiju razvoja OS.      

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara